Riječ ljubav može imati dva sasvim različita značenja - ne samo različita, već i dijametralno suprotna. Jedno značenje je da je ljubav određeni odnos, i drugo značenje koje predstavlja ljubav kao stanje bića.

Trenutkom kada ljubav postane vrsta odnosa tada i biva vrsta ropstva, jer tada biva očekivanje, zahtjevanje, frustracija i napor, s obje strane se dominira. To postaje borba za moć. Odnos nije prava stvar, barem ne za ljude oko mene.
Ljubav kao stanje bića je sasvim druga riječ. To znači da si ti jednostavno ljubavan; ti ne stvaraš odnos od toga. Tvoja ljubav je isto što i miris ruže. To ne izaziva odnos; to ne traži da budeš na određeni način da se ponašaš na određeni način, da glumiš određenu ulogu. To ne zahtjeva ništa. To je samo davanje. A u tom davanju nema nikakvog zahtjeva za uzvraćanjem. Ako dijeliš ono što imaš to je isto što i uzvraćanje.
Kada ljubav postane nalik mirisu za tebe tada to ima nevjerojatnu ljepotu i još nešto što je daleko iznad toga a to humanost. U tome nalazimo nešto božansko. Kada je ljubav stanje ti ne možeš učiniti ništa s tim. To će samo isijavati, ali to neće stvarati bilo kakvo ropstvo za bilo koga, a neće ti ni dopustiti da budeš orobljen od bilo koga. 
Odnos je takav, stvarni ili imaginarni, veoma suptilan način psihološkog obrobljavanja. Bilo da ti obrobiš nekoga ili ti budeš rob svoje ideje, svejedno.
Jedna druga stvar koja se mora notirati je to da ne možeš obrobiti nekoga, a da ne postaneš svoj rob. Ropstvo je mač s dvije oštrice. Jedno, može biti jače, a ono drugo slabije, no to ne mijenja stvar, u svakom odnosu ti bivaš u zatvoru, a onaj drugi tamničar.. S njegove strane gledano, on je tamničar, a ti zatočenik. A to je jedan od fundamentalnih slučajeva u kojima čovječanstvo živi u tuzi, u nekom jadnom stanju.
Neka tvoja ljubav Buddhe stanje tvoga bića. Ne da se ti zaljubiš, nego jednostavno da voliš. To je tvoja priroda. Ljubav je miomiris tvog bića: čak i ako si samo ti si okružen ljubavnom energijom. Čak i kada dotičeš mrtve stvari, kao na primjer stolicu, tvoja ruka obasipa ljubav - nije bitno prema kome. Ljubavno stanje je neadresirano. Ali, ti možeš biti u stanju ljubavi samo ako odbaciš stare nadzore uma o odnosima. Ljubav nije odnos.
Dvoje mogu biti u velikoj ljubavi. Što su više u ljubavi sve manje su u prilici da od toga postane odnos. Što se više vole to se više slobode ostvaruje među njima. Što je više ljubavi među njima to je manje potrebe za zahtjevanjima, dominacijom i očekivanjima. I prirodno, nema više riječi o frustraciji. Ja sam protiv bilo koje vrste odnosa. Na primjer, ja ne volim riječ “prijateljstvo” ali volim riječ “prijateljevanje”. Prijateljevanje je kvaliteta u tebi, a prijateljstvo ponovo postaje vrsta odnosa.
Ljubav je toliko vrijedna da se mora zaštititi od bilo koje vrste trovanja; zagađivanja. Odnos nanosi to trovanje. Ja želim da se svijet sastoji od individua. Čak korištenje riječi “par” me vrijeđa. Ti tako uništavaš dvije individue, a par nije stvar ljepote. Dopusti da svijet Buddhe sačinjen samo od individua, i kada ljubav spontano bljesne opjevaj to, pleši to, živi to; ne stvaraj lance od toga. Ne pokušavaj da nekog uhvatiš u krletku, a nemoj ni dopustiti da te obrobi. Svijet sačinjen od stvarno slobodnih individua je uistinu slobodan svijet. 
Jedna od najvećih potreba čovjeka je da je potreban. Mislim da ne postoji nijedno vrijeme kada ljubav nije bila u egzistenciji. Koliko postoji ljudsko biće, toliko će ljubav biti najcjenjenije iskustvo. To je nešto što je moguće na zemlji, ali to ne pripada zemlji. To ti daje krila da letiš kao orao prema suncu. Bez ljubavi si kao bez krila. A pošto je to kao brana i kao potreba svi problemi niču oko tebe. Ti želiš da tvoj ljubavnik ili tvoj voljeni Buddhe i sutra tu. To je bilo divno danas i ti se plašiš za sutra: Tako je brak postao. To je samo strah da tvoj voljeni ili ljubavnik sutra može otići - zato načini ugovor pred društvom i pred zakonom. No, to je ružno - to je sasvim ružno, neukusno. Načiniti od ljubavi ugovor, znači staviti zakon ispred ljubavi; znači da si stavio kolektivnu svijest ispred tvoje individualnosti i tako dobio podršku od suda, vojske, policije, vlade da možeš da načiniš svoju krletku sasvim sigurnom.
Sutra ujutro. . . nitko ne zna što će biti. Ljubav dolazi kao dah, to može doći ponovo, a može i da ne dođe. I kada to ponovo ne dođe, samo zbog zakona, samo zbog braka, samo zbog društvenog trovanja, većina parova u svijetu je dovedena do prostitucije. 
Živjeti sa ženom koju ne voliš, živjeti s muškarcem kojega ne voliš, živjeti zbog sigurnosti, bezbjednosti, zbog financijske potpore, živjeti za bilo koji razlog osim ljubavi - čini od toga samo prostituciju.
Ja želim da prostitucija sasvim nestane iz svijeta. Sve religije su željele to - da ne Buddhe prostitucije. Ali to ukazuje koliko je čovječanstvo glupo: te iste religije, koje žele da ne Buddhe prostitucije, su uzrok prostitucije, jer podržavaju brak. Brak je, kao takav, prostitucija. Ako ja vjerujem svojoj ljubavi, zašto bi se vjenčavao? Prava ideja braka je nevjerstvo. A nešto što proizlazi iz takvog nevjerovanja ne može omogućiti tvojoj ljubavi da se razvija i raste. To samo može uništili ljubav.
Ljubav je autentična samo onda kada joj pružiš slobodu. Neka ovo Buddhe kriterij.Ljubav je stvarna samo onda kada se ne upliće u privatnost druge osobe. Ona poštuje tuđu individualnost, njegovu intimu. Ali ljubavnici koje ti vidiš oko sebe trude se na svaki način da ti oduzmu privatnost: sve što ima treba da se kaže jedno drugom. I oni se nadaju uništenjem jedno drugog životi bi bili ispunjeni, sadržajni. Oni će postati tako sve više jadni.Budi ljubavan i zapamti: sve što je stvarno uvijek se mijenja. Ti si bio obaviješten da samo prava ljubav može trajati vječno. Prava ruža ne može trajali vječno. I ljudsko biće također mora jednom umrijeti.
Egzistencija je u stalnom mijenjanju. Ali utemeljena je ideja da će ljubav biti prava ako je stalna....- i ako ljubav jednog dana nestane, prirodni zaključak bi bio da ta ljubav nije prava. Ja želim da znate: ljubav dolazi iznenada - i to ne ovisi o nekom naporu s vaše strane: to dolazi kao dar prirode. Tada je nećeš ni prihvatiti ako si pritisnut opsesijom da će jednog dana nešto tako i nestati. Na način kako je došla, ona i odlazi. Ali zato nema potrebe za brigu: ako jedan cvijet otpadne drugi se rađa. Ruže dolaze vječno, ali se ne veži za jedan cvijet. Uskoro možeš biti vezan za uveli cvijet. A stvarnost ukazuje da se ljudi upravo vežu za uvelo cvijeće; uvelu ljubav koja je nekada bila jedra. Sada je to samo sjećanje i bol, a ti si zatočen samo zbog poštovanja, samo zbog zakona.
Ja nisam protiv ljubavi. Ja sam sasvim u okrilju ljubavi i zbog toga sam protiv odnosa, protiv brakova. Sasvim je moguće da dvoje žive svoj cijeli život zajedno. Nitko ne kaže da treba da živite odvojeno, ali taj život udvoje mora biti samo iz ljubavi, bez upletanja i miješanja u individualnost drugoga, u vlastitu dušu. To je njihovo dostojanstvo. Ja govorim o ljubavi kao duhovnom fenomenu, ne biološkom. Biologija nije ljubav, to je strast. Biologija je zainteresirana samo za produženje vrste; ideja ljubavi je samo biološki mito. Kada vodiš ljubav s nekim, otkriti ćeš da više nisi zainteresiran za njega bar dvadeset četiri sata. A to zavisi o tvojoj dobi, može biti i mnogo duže.
Bio je jedan novi zapovjednik Francuske strane legije i kapetan je htio da mu pokaže njihova postrojenja. Pošto su napravili krug okolo, zapovjednik je pogledao kapetana i rekao: “Čekaj malo. Nisi mi pokazao tu malu plavu kućicu. Čemu ona služi? Kapetan reče: “Pa, gospodine, vidite, tu mi držimo devu. Znate, kad muškarac osjeti potrebu za ženom.. .” “Dosta!” reče zapovjednik s gađenjem. No, dva tjedna kasnije, zapovjednik je i sam počeo osjećati potrebu za ženom. Ode kapetanu i reče mu: “Kaži mi nešto, kapetane.” Spustio je svoj glas i osvrćući se okolo upitao: “Da li je deva slobodna uskoro?” Kapetan reče: “Pa, dopusti da vidim.” On otvori svoju bilježnicu: “Zašto, da, gospodine, deva je slobodna sutra popodne u dva sata.” Zapovjednik reče: “Upiši me.” Tako, sutra u dva sata popodne zapovjednik krenu ka maloj plavoj kućici i otvori vrata. Unutra je našao najkraću devu koju je ikada vidio. Zatvorio je vrata. Kapetan je zatim začuo veliko urlanje i vrištanje. Zato on istrča van i banu u kolibu. Našao je zapovjednika golog prekrivenog devinog dlakom i blatom. “Hm, izvinite, gospodine,” reče kapetan. “Zar nije pametnije da uradite kao svi drugi muškarci ovdje, pa uzjašete devu i otkaskate do grada i nađete ženu za sebe?”

(OSHO)