Božanska ljubav

Dok je čovjek prije morao skakati iz jednog logičkog niza u drugi ili iz jednog kontejnera u drugi, dokazujući se i eksponirajući se kroz civilizacijske norme, sada se on nalazi u otvorenom prostoru među nezavisnim misaonim cjelinama proboden jednim malim brojem najčešće svjesno odabranih linija, koje čine njegovu novoformiranu operativnu ličnost. To za njega znači njegovu otvorenu percepciju i otvorenu svijest.

Svi ljudi koji posjeduju ovaj bazni nivo više svijesti imaju skoro istu misaonu strukturu koja se razlikuje samo u rasporedu elemenata i različitim probodenim veznim nitima.

Sve što posjeduje jedan - posjeduju i ostali, jer ne postoje ni moralni pricipi ni logička ili neka druga uvjetovanost koji bi mogli te elemente zatvoriti. To drugim riječima znači da svi posjednici takve strukture imaju skoro identične strukture (jer sadrže iste elemente) koje se razlikuju u onom malom intimnom dijelu koji predstavlja probodene niti kroz onog tko ih pojeđuje, za razliku od civilizacijske intelektualne svijesti gdje su svi pojmovi bili sebično čuvani u zatvorenim kontejnerima čiju su diskretnost garantirale civilizacijske norme.

Prema linijama koje prolaze pored njega on je samo promatrač. To u prijevodu znači: da sve što se dešava oko njega, a nije u direktnoj vezi s njim za njega nema značaj, a samim tim ni potrebu za opredjeljivanjem.

Za razliku od prijašnjeg stanja gdje je on bio zatvoren u logičke nizove i kontejnere i robovao svojim civilizacijskim predrasudama, on sada može u djeliću sekunde drugačije prespojiti misaone cjeline što znači u djeliću sekunde promjeniti odgovarajući intelektualni ili neki drugi stav.

Svaki leteći otisak koji uleti u tu misaonu strukturu je automatski identificiran jer ne sadrži proces (kritičke) analize i utvrđivanja ,,pije li to vodu ili ne,, (ima li to odgovarajućeg smisla ili ne).

Ako se malo dublje zađe u analizu civilizacijskih normi, može se doći do zaključka da one drže ličnost u prošlosti, što znači da je civilizacijska intelektualna svijest operativna skoro uvijek u prošlosti.

Svaka misaona aktivnost kroz civilizacijske norme u procesu komunikacije je vezana za prošlost. Sam smisao i pojmovi civilizacijskih normi se odnose na postupke koji su se već dogodili.

Na primjer, analiza nepridržavanja nekih civilizacijskih normi je uvijek prisutna nakon određenog događaja, kao što bi recimo bilo vrijeđanje. Dolazak u stanje uvrijeđenosti je rezultat procesa analize nakon događaja vrijeđanja. Svaka kritička analiza bez obzira bila ona obavljena kroz naučne, religiozne, kulturne, moralne itd norme sadrži vezanost za prošlost.

Nije teško pretpostaviti da odbacivanjem prolaska svjesnosti kroz civilizacijske norme, novoformirana svijest dolazi u stanje sadašnjosti koje se u ezoterici naziva ,,ovdje i sada,,.

Oni koji su pokušavali dostići to stanje koncentracijom na svijesnost sadašnjosti, imali su problem koji je stvoren kroz posljedicu.

U stanju koncentracije na sadašnjost se prekidaju veze sa civilizacijskim normama i to može dovesti do stanja ovdje i sada, ali samo dok tom koncentracijom traje izoliranost od civilizacijskih normi.

Bez obzira koliko se čovjek trudio održati stanje koncentracije na sadašnjost, on kad izađe iz tog stanja, ponovo je vezan za prošlost kroz civilizacijske norme. Problem je u tome što čovjek u tom stanju koncentracije na sadašnjost treba biti i misaono operativan i aktivan, a ne samo motorički aktivan uz prisusustvo koncentracije, što je u tom procesu koncentracije skoro nemoguće postići, jer svaki pokušaj misane aktivnosti u procesu koncentracije na sadašnjost sadrži uplitanje civilizacijskih normi.

To je samo privremeno stanje koje u ezoteričkom obrazovanju služi kao indikator u procesu dostizanja trajnog stanja te svijesti.

Moguće je da se jednim dugotrajnim korištenjem te tehnike kroz stvorenu namjeru dostigne to trajno stanje. Ovdje treba biti iskren i napomenuti da je praktično vrlo teško dostići to čisto stanje svijesti jer svaka ličnost koja radi na izgradnji tog stanja ima duboke neprijatne životne tragove koji po intenzitetu i prioritetu kasne i vuku se kao rep.

Ipak, to stanje sadašnjosti je prisutno u ličnosti jer je ona svjesna svih tih nedostataka i strpljivo čeka trenutak ispita gdje će biti načisto u odnosu na te nedostatke.

Prijatan ili neprijatan miris su prirodne identifikacije preko čula njuha, isto kao što su toplo i hladno prirodne identifikacije preko čula opipa. Te vrste osjećaja mogu izazvati pozitivne i negativne emocije ali ih je ipak potrebno promatrati odvojeno od civilizacijskih emocija koje su posljedica civilizacijskih normi.

Prilikom analize emocija, vrlo značajnu ulogu imaju negativne emocije. Već je rečeno da u komunikaciji izrazito dominira neprihvaćanje misaonih otisaka i da je nerazumjevanje sasvim normalna pojava u komunikaciji. I tu se nalazi ogroman negativan emocionalni potencijal.

Odbacivanjem prolaska svjesnosti kroz civilizacijske norme, identifikacija misonih otisaka automatski gubi značaj, čime nestaju uzroci za nastajanje negativnih emocija.

Ali istovremeno, ovim istim procesom nestaje i pozitivna identifikacija koja sa sobom može donijeti pozitivne emocije tako da tim procesom nestaju i pozitivne emocije.

Civilizacijska intelektualna svijest ovakav zaključak ne može prihvatiti jer bi čovjek bez emocija bio robot. Na žalost, iskustvo je pokazalo da je to moguće.

Te civilizacijske emocije sa svojim nestajanjem omogućavaju vraćanje božanske ljubavi koja je od rođenja prisutna u ljudskom biću, ali se zbog dominacije tih civilizacijskih normi ne može eksponirati.

Drugim riječima, božanska ljubav je zarobljena civilizacijskim osjećajima, tj civilizacijskim normama. Da nebi došlo do nesporazuma oko pozitivnih emocija, potrebno je napomenuti da su sva uputstva učitelja najčešće usmjerena na stvaranje pozitivnih emocija, ali ne onih koje proizilaze iz civilizacijskih normi.

Najčešće se u tom smislu daje sugestija osluškivanja prirode i iščekivanje njenih pojedinačnih objava koje se mogu vrlo pozitivno doživjeti.

Slična stanja se mogu doživjeti i kroz meditaciju, ali osnovno usmjerenje je u izbjegavanju analiza i praćenja određenih stanja kroz civilizacijska pravila. Te objave su, u stvari, impulsi za pojavljivanje i održavanje te božanske ljubavi.

Osjećaj blaženstva i neograničene ljubavi sa istovremenim neosjećanjem svog materijalnog tijela je u stvari pokretačka snaga za stvaranje opće kozmičke harmonije u što spada i čovječanstvo.

Ni jedan trenutak, takav čovjek ne propušta da okolini u kojoj egzistira ne izražava poštovanje kroz razumjevanje i suosjećanje.

Druga vrlo važna osobina takvog čovjeka je njegova nevidljivost. To mu daje otvorene mogućnosti za djelovanje.

Postoji adekvatan primjer koji ukratko obuhvaća uporedbu s danim sadržajem kroz komentar Anđele u temi: Metafizika » Marija Magdalena, Napisano: Subota Apr 22, 2006 8:07 pm

,, …Za njegov, pro-zapadnjački um i shvaćanja, bilo je neprihvatljivo da u tantričkom samostanu pred svima isproba sve poze (koje su u stvari "duhovni vodič" ka prosvjetljenju prilikom postizanja orgazma) sa 13-godišnjom djevojčicom koju je zavolio kao svoje dijete dok je boravio u samostanu i sa staricom od nekih 70 i kusur godina. Za onog koji traži Istinu i za svakog tragaoca, pogotovu ako je muškog spola, zanimljivo bi bilo vidjeti kako bi reagirao? Da li bi to i učinio ili nebi - i time propustio priliku za prosvjetljenje?,,

Ako je čitatelj gornjeg teksta bar pokušao razumjeti izloženi sadržaj onda bez problema može uporediti ovih nekoliko Anđelinih rečenica sa obrazloženjima u tom sadržaju.

Ovdje bi bilo potrebno dati još jedno obrazloženje pojma koji nije imao značaj u iznesenom materijalu, a koji u ovom komentaru dopunjuje gornji sadržaj. To je pojam namjere.

Kada neko promatra rad prosvjetljenog bića, dolazi do zaključka da on ima ogromnu volju kojom može ostvariti skoro nemoguće ciljeve. To gledište je ispravno sa tog pro-zapadnjačkog shvaćanja, međutim u pozadini djelovanja takve visoko razvijene svijesti se nalazi namjera.

Namjera je u stvari volja oslobođena emocionalne pozadine, tj. oslobođena uticaja civilizacijskih normi. Takva namjera isključuje bilo kakva civilizacijska uvjerenja ili ograničenja, što za posljedicu ima potpunu civilizacijsku emocionalnu isključenost.

Hodanje po žeravici je primjer takvog stanja.

Zato je namjera vrlo efikasno sredstvo za provjeru prosvjetljenosti nekog bića. Jedna od osobina prosvjetljenog bića je civilizacijska nevezanost za bilo što (na primjer: materijalna, duhovna, emocionalna, patriotska, rodbinska, nacionalna, moralna, kulturna, vjerska, navijačka itd).

Opet se to svodi na oslobađaje od uticaja civilizacijskih normi. Znači prosvjetljen čovjek nije mogao zavoliti 13-godišnju djevojčicu kao svoje dijete u civilizacijskom smislu. Druga stvar je u odnosu prema seksu koji je civilizacijskim normama potpuno odvojen od prirode. Stav da je to djevojčica od 13 godina još dijete ili starica od 70 i kusur godina nepodobna za seks iz estetskih, moralnih, kulturnih, higijenskih, zdravstvenih itd razloga je također civilizacijska uvjetovanost i ograničenost.

Namjera ne poznaje te uvjetovanosti i ograničenja. Sama pomisao hoće li, ili neće tako nešto uraditi je potvrda neprosvjetljenosti jer prosvjetljenost tj. namjera ne poznaje kolebanje i opredjeljenost.

Jedna, kako mi kažemo normalna osoba ove stavove koji opisuju strukturu prosvjetljenog bića ne može shvatiti, a pogotovo prihvatiti, jer je duboko srasla sa civilizacijskim normama. Sigurno da jedan tako normalan muškarac to nebi mogao napraviti.

Samo se postavlja pitanje: što bi radio i koja bi mu bila svrha u tom samostanu? Da slučajno ne bi htio da prosvjećuje primitivne narode? Ta različita gledišta iz različitih kuteva percepcije se u Četvtom putu nazivaju različite razmjere. Promatranje nekog događaja iz drugog civilizacijskog okruženja, osim iz ove pro-zapadnjačke civilizacijske stvarnosti, različito je.

Svako tko se nalazi u djelomičnom ili trajnom stanju prosvjetljenosti, morao je proći kroz njemu primjerena iskustva i iskušenja, i sav smisao tih doživljaja i ispita je biti svjestan svoje uloge u tom iskustvu u toku njegovog odvijanja. To je proces stvaranja svjesne namjere kroz ovdje i sada.