BLISKO ISKUSTVO SMRTI

CESTA U SMRT

1982. sam umro od raka u posljednjem stadiju. Stanje u kojem sam bio bilo je nemoguće liječiti operacijom, i da su mi dali bilo koju vrstu kemoterapije samo bi me još više učinili biljkom. Rečeno mi je da ću živjeti još šest do osam mjeseci. 1970.-tih sam bio informacijski manijak, i postajao sam sve očajniji zbog nuklearne krize, ekološke krize i tako dalje.

S obzirom da nisam imao nikakvu duhovnu osnovu, počeo sam vjerovati da je priroda počinila pogrešku i da smo mi vjerojatno kancerogeni organizmi na planetu. Nisam vidio način na koji bi se mogli izvući iz problema koje smo si sami stvorili na planetu. Gledao sam na ljude kao na rak, i to sam i dobio. To me je ubilo. Budite oprezni u pogledu na svijet. Može vam se vratiti, osobito ako je negativan. Moj je pogled na svijet bio ozbiljno negativan. To je bilo ono što me vodilo u smrt. Iskušao sam razne metode alternativnog liječenja, ali ništa nije pomoglo.

Zato sam odlučio da je to ustvari samo između mene i Boga. Nikada se prije nisam stvarno suočio s Bogom, ili se pokušao nositi s Bogom. Nisam bio u nikakvoj vrsti duhovnosti u to vrijeme, ali sam započeo put učenja o duhovnosti i o alternativnom liječenju. Krenuo sam s čitanjem sve ga što mi je bilo dostupno, i ozbiljno se prihvatio posla, zato što nisam želio nikakva iznenađenja na drugoj strani. I tako sam počeo čitati filozofiju raznih religija. Sve su bile jako interesantne, i davale nadu da postoji nešto s druge strane.

S druge strane kao samostalni umjetnik za obojano staklo, nisam imao nikakvi medicinsko osiguranje. I tako se moja životna ušteđevina istopila preko noći na testiranja. Tada sam se suočavao s medicinskom profesijom bez zdravstvenog osiguranja. Nisam htio svoju obitelj iscrpiti financijski, pa sam odlučio samostalno riješiti stvar. Nije me stalno boljelo, ali sam osjećao povremene nesvjestice. Bilo je tako da se nisam usudio voziti, i konačno sam završio na bolničkoj njezi.

Imao sam osobnu njegovateljicu. Bio sam stvarno blagoslovljen s tim anđelom koji je sa mnom prošao zadnje trenutke. Živio sam oko osamnaest mjeseci. Nisam želio uzimati mnogobrojne lijekove, jer sam želio biti što prisebniji. Tada sam iskusio takvu bol da nisam u svijesti imao ništa drugo osim boli, što je srećom trajalo samo nekoliko dana.

 BOŽJE SVJETLO

Sjećam se buđenja jedno jutro kod kuće u oko 4:30, kada sam jednostavno znao da je to bilo to. To je bi dan kada ću umrijeti. Zato sam nazvao nekoliko prijatelja i oprostio se s njima. Probudio sam njegovateljicu i rekao joj. Imao sam privatan dogovor s njom da će moje mrtvo tijelo ostaviti nedirnuto šest sati, jer sam pročitao da se dogodi mnogo zanimljivih stvari kada čovjek umre. Otišao sam natrag spavati. Sljedeće čega se sjećam je početak tipičnog osjećaja iskustva približavanja smrti. Odjednom sam bio potpuno svjestan i stajao sam uspravno, ali moje tijelo je bilo na krevetu. Oko mene je bila tama. To što sam bio izvan tijela bilo je živopisnije nego obično iskustvo. Bio sam toliko živ da sam vidio svaku prostoriju u kući, mogao sam vidjeti vrh kuće, mogao sam vidjeti oko kuće, mogao sam vidjeti ispod kuće. Tu je bilo i Svjetlo koje je sjalo. Okrenuo sam se prema Svjetlu. Svjetlo je bilo vrlo slično onome koje su opisali ljudi koji su imali iskustvo smrti. Bilo je veličanstveno. Opipljivo je; možete ga osjetiti. Primamljivo je; želite ići k njemu kao što želite ići u zagrljaj idealne majke ili oca. Kako sam se počeo kretati prema Svjetlu, intuitivno sam znao da ću ako odem u Svjetlo, biti mrtav. Zato sam krećući se prema Svjetlu rekao, "Molim te pričekaj malo, samo pričekaj jednu sekundu. Želim razmisliti o ovome; želim razgovarati s tobom prije nego što odem."

Na moje iznenađenje, cijelo iskustvo se zaustavilo na toj točki. Vi stvarno kontrolirate svoje iskustvo blizu smrti. Niste na vožnji vrtuljkom. Kako je moj zahtjev bio častan malo sam razgovarao sa Svjetlom. Svjetlo je mijenjalo razne oblike kao Isus, Buda, Krišna, mandale, arhetipski likovi i znakovi. Pitao sam Svjetlo, "Što se tamo događa? Molim te, Svjetlo, razjasni mi se. Uistinu želim znati stvarnost situacije." Ne mogu reći prave riječi jer je to bila neka vrsta telepatije.

Svjetlo je odgovorilo. Informacija koja mi je bila upućena je bila takva gdje vaša uvjerenja oblikuju povratnu informaciju koju dobivate od Svjetla. Ako ste budista ili katolik ili fundamentalist, povratna informacija je prepuna vašeg vlastitog materijala. Imate priliku pogledati i pregledati ju, što većina ljudi ne napravi. Kako mi se Svjetlo razotkrilo, postao sam svjestan da je ono što vidim kalup našeg Višeg Sebstva.

Jedina stvar koju vam mogu reći je da se pretvorilo u kalup, u mandalu od ljudskih duša, i ono što sam vidio je ono što mi zovemo Više Sebstvo u svakome od nas kao kalup. Također je kanal do Izvora; svaki od nas dolazi izravno kao direktno iskustvo iz Izvora. Svi mi imamo Više Sebstvo, ili naddušu kao dio bića. Ono mi se otkrilo u svojem najistinitijem energetskom obliku. Jedini način na koji ga mogu stvarno opisati je da je postojanje Višeg Sebstva više kao kanal. Ja nisam na njega gledao na taj način, ali to je direktna veza s Izvorom koji svaki od nas posjeduje. Mi smo direktno povezani s Izvorom.

Tako mi je Svjetlo pokazivalo kalup Višeg Sebstva. I postalo mi je vrlo jasno da su sva Viša Sebstva povezana kao jedno biće, svi ljudi su povezani kao jedno biće, mi smo ustvari jedno biće, različiti aspekti jednog bića. To nije povezano s nijednom osobito religijom. To je bilo ono što mi je biće slalo natrag. I vidio sam tu mandalu od ljudskih duša. To je najljepša stvar koju sam ikad vidio. Ušao sam u to i bilo je neodoljivo. Bilo je kao ljubav koju ste oduvijek željeli, i to je bila vrsta ljubavi koja liječi, iscjeljuje i obnavlja.

Zamolio sam Svjetlo neka nastavi objašnjavati, razumjevši što je kalup Višeg Sebstva. Mi imamo mrežu oko planeta čime su sva Viša Sebstva povezana. To je kao velika tvrtka, sljedeća suptilna razina energije oko nas, moglo bi se reći duhovna razina. Tada, nakon nekoliko minuta, tražio sam bolje pojašnjenje. Stvarno sam želio znati što svemir ustvari jest, i bio sam spreman otići u tom trenutku. Rekao sam, "Spreman sam, uzmi me." Tada se Svjetlo pretvorilo u najdivniju stvar koju sam ikad vidio: mandala od ljudskih duša na ovom planetu.

Sada sam došao do ovoga sa svojim negativnim stavom o događajima na planetu. Zato sam tražio od svjetla da mi nastavi pojašnjavati, u toj prekrasnoj mandali sam vidio kako smo lijepi u srži, u našoj jezgri. Mi smo najljepše kreacije. Ljudska duša, ljudski kalup koji činimo svi zajedno potpuno je fantastičan, elegantan, egzotičan, on je sve. Jednostavno ne mogu reći dovoljno koliko mi je to promijenilo mišljenje o ljudskim bićima istog trenutka.

Rekao sam, "O, Bože, nisam znao koliko smo lijepi." Na bilo kojoj razini visokoj ili niskoj, u kojem god obliku da ste, vi ste najljepše kreacije, vi jeste. Bio sam zapanjen što u niti jednoj duši nije postojalo ni malo zla. Rekao sam, "Kako je to moguće?" Odgovor je bio da duši nije svojstveno da bude zla. Strašne stvari koje se događaju ljudima mogu ih natjerati da čine zle stvari, ali njihove duše nisu te koje su zle. Svjetlo mi je reklo da je ono što svi ljudi traže, što ih podupire, ljubav. Ono što iskrivljava ljude je nedostatak ljubavi.

Otkrivenja koja su dolazila od Svjetla činilo se da ne prestaju, i tada sam upitao Svjetlo, "Da li to znači da će čovječanstvo biti spašeno?" Odjednom je, kao urnebes zvukova truba popraćeno sa spiralnim svjetlima, Veliko Svjetlo progovorilo, govoreći, "Zapamti to i nikada ne zaboravi; spasi, otkupi i iscijeli se. Uvijek se jesi. Uvijek se budeš. Stvoren si sa snagom da to možeš činiti još prije postanka svijeta."

Tog trenutka shvatio sam još više. Shvatio sam da SMO MI VEĆ BILI SPAŠENI, a spasili smo se zato što smo načinjeni da se automatski popravljamo kao i ostatak Božjeg univerzuma. U tome je bit drugog dolaska. Sa svim srcem sam se zahvalio Božjem Svjetlu. Najbolja stvar koje sam se mogao sjetiti bile su ove jednostavne riječi potpune zahvalnosti: "O dragi Bože, dragi Univerzuma, drago Veliko Sebstvo, ja volim svoj život."

Činilo se da me je svjetlo udahnulo još dublje. Bilo je kao da me Svjetlo potpuno upija. Svjetlo Ljubavi je, do danas, neopisivo. Ušao sam u drugu sferu, dublju od prethodne, i postao svjestan nečeg većeg, mnogo većeg. To je bio golem potok Svjetla, beskrajan i ispunjen, dubok u Srcu Života. Upitao sam što je to.

Svjetlo je odgovorilo, "Ovo je RIJEKA ŽIVOTA. Pij taj sladak sok vode dok se srce ne zadovolji." I jesam. Popio sam jedan veliki gutljaj pa onda i drugi. Piti iz Samog Života! Bio sam u ekstazi. Tada je Svjetlo reklo, "Ti imaš želju." Svjetlo je znalo sve o meni, cijelu prošlost, sadašnjost i budućnost. "Da!" Šapnuo sam.

Tražio sam da vidim ostatak Univerzuma; iza našeg sunčevog sustava, iza svake ljudske iluzije. Tada mi je Svjetlo reklo da mogu putovati s Potokom. I jesam, bio sam nošen kroz Svjetlo do kraja tunela. Osjetio sam i čuo nekoliko vrlo nježnih zvučnih udara. Koja euforija!

 PRAZNINA NIŠTAVILA

Odjednom kao da sam jurio od planeta na potoku Života. Vidio sam zemlju kako je odletjela. Sunčev sustav, u svoj svojoj veličanstvenosti, prozujao je i nestao. Brže od brzine svjetlosti, proletio sam kroz središte galaksije, a cijeli Univerzum bujao je od raznih oblika ŽIVOTA. Vidio sam mnogo svjetova. Dobra vijest je da nismo sami u Svemiru!

Kako sam se vozi na potoku svjesnosti kroz centar galaksije, potok se širio u fascinantne pojedinačne energetske valove. Nakupine galaksija sa svom svojom drevnom mudrošću samo su proletjele pored mene. Mislio sam da idem negdje; ustvari da putujem. Ali tada sam shvatio da, kako se potok širio, moja svijest se također širila kako bi ušla u svaki dio Univerzuma! Cijela kreacija je prošla pokraj mene. To je bilo nezamislivo čudo! Ja sam uistinu bio Dijete Čuda; novorođenče u Zemlji Čuda!

Činilo se kao da je sva kreacija Univerzuma proletjela pored mene i iščezla samo u točki Svjetla. Gotovo istog trena, drugo Svjetlo se pojavilo. Dolazilo je sa svih strana, i bilo je tako različito; Svjetlo sačinjeno od više od svih frekvencija u Univerzumu. Opet sam osjetio i čuo nekoliko baršunastih zvučnih udara. Moja svijest, ili biće, širilo se od dodirnih točaka s cijelim Holografskim Svemirom i dalje.

Kada sam prešao u drugo Svjetlo, došli su mi odgovori da sam upravo transcendirao Istinu. Ovo su najbolje riječi kojima to mogu opisati, ali pokušat ću objasniti. Kako sam prešao u drugo Svjetlo, proširio sam se izvan prvog Svjetla. Našao sam se u dubokom miru, iza sve tišine. Mogao sam zapaziti i vidjeti ZAUVIJEK, iza Beskonačnosti.

Bio sam u Praznini. Bio sam u predkreaciji, prije Velikog praska. Prošao sam kroz početak vremena - Prvu Riječ - Prvu vibraciju. Bio sam u Oku kreacije. Osjećao sam se kao da dodirujem Božje Lice. To nije bio religiozan osjećaj. Jednostavno sam bio jedno s Apsloutnim Životom i Sviješću.

Kad kažem da sam mogao zapaziti i vidjeti zauvijek, mislim na to da sam mogao iskusiti kreaciju koja je u nastanku. Bila je bez početka i kraja. To je širokoumna misao, zar ne? Znanstvenici doživljavaju Veliki prasak kao jedan događaj koji je stvorio Univerzum. Ja sam vidio da je Veliki prasak samo jedan od nebrojeno mnogo Velikih praskova koji stvaraju Univerzume vječno i istovremeno. Jedine ljudske slike koje bi to pobliže mogle opisati bile bi načinjene na superkompjuterima koji koriste račune fraktalne geometrije.

Drevni ljudi su znali za to. Oni su govorili da je Božja priroda takva da periodično stvara nove Univerzume izdišući, i uništava Univerzume udišući. Ta razdoblja zovu se Yuge. Moderna znanost to naziva Veliki prasak. Ja sam bio u apsolutnoj, čistoj svijesti. Mogao sam uočiti i vidjeti sve Velike praskove ili Yuge koje su nastajale i uništavale se. Odjednom sam ušao u sve njih istovremeno. Vidio sam da svaki mali djelić kreacije ima moć stvaranja. Vrlo je teško to objasniti. Još uvijek sam bez teksta.

Trebale su mi godine nakon što sam se vratio da pronađem riječi za iskustvo Praznine. Mogu vam ovo reći sada; Praznina je više od ničega, a ipak je više od svega! Praznina je apsolutna nula; nered koji oblikuje sve mogućnosti. To je Apsolutna Svijest; mnogo više od same Univerzalne Inteligencije.

Gdje je Praznina? Znam. Praznina je unutar i zvan svega. Vi, upravo sada dok živite, uvijek ste istovremeno izvan i unutar Praznine. Ne morate otići nigdje ili umrijeti da bi stigli tamo. Praznina je vakuum ili ništa između svih fizičkih manifestacija. PROSTOR između atoma i njihovih komponenti.

Moderna znanost počela je proučavati taj prostor između svega. Oni to nazivaju Nulta točka. Gdje god da ju pokušaju izmjeriti, njihovi instrumenti prelaze van ljestvice, ili da kažem beskonačno. Kako sada stvari stoje, oni ne poznaju način čime bi točno izmjerili beskonačnost. U vašem tijelu i Univerzumu ima više nultih točki nego svega drugog.

Ono što mistici zovu Prazninom ustvari nije prazno. Prepuno je energije, drugačije vrste energije koja je stvorila sve ono što jesmo. Sve od vibracije Velikog praska, od prve Riječi, koja je prva vibracija. Biblijski "Ja jesam" ustvari ima upitnik na kraju. "Ja jesam - Što sam ja?"

Kreacija je Božje istraživanje Božjeg Sebstva kroz sve zamislive načine, u tekućem, beskrajnom istraživanju kroz svakoga od nas. Kroz svaku vlas kose na vašoj glavi, kroz svaki list svakog drveta, kroz svaki atom, Bog istražuje Božje Sebstvo, doslovno Vas, Mene. Sve je veliko Sebstvo. To je razlog zašto Bog zna čak i kad pojedini list otpadne. To je moguće zato što gdje god da jeste tu je središte univerzuma. Gdje god da je bilo koji atom, to je središte univerzuma. Tu je Bog u tome i Bog u Praznini.

Kako sam istraživao Prazninu i sve Yuge ili kreacije, potpuno sam bio bez vremena i prostora koje mi poznajemo. U tom proširenom stanju, otkrio sam da je kreacija ustvari Apsolutna Čista Svijest, ili Bog, koji dolazi u iskusiti Život kako ga mi poznajemo. Sama Praznina je lišena iskustva. To je predživot, prije prve vibracije. Božja priroda je nešto više od Života i Smrti. Zato u Univerzumu ima mnogo više od života i smrti što se može iskusiti! Ja sam bio u Praznini i bio sam svjestan svega što je ikad bilo stvoreno. Bilo je kao da gledam kroz Božje oči. Postao sam Bog. Odjednom nisam bio više ja. Jedina stvar koju mogu reći je da sam gledao kroz Božje oči. I odjednom sam znao što je svaki atom, i mogao sam sve vidjeti. Interesantna stvar je što sam otišao u Prazninu, a vratio sam se natrag sa spoznajom da Bog nije tamo. Bog je ovdje. O tome se radi. Zato ova stalna potraga ljudske rase da pronađe Boga vani... Bog nam je dao sve, sve je ovdje - to je mjesto gdje je. I ono u čemu smo sada je Božje istraživanje Boga kroz nas. Ljudi su jako zaposleni time da postanu Bog i ne uviđaju da mi već jesmo Bog i Bog postaje mi. O tome se ustvari radi.

Kada sam to shvatio, završio sam s Prazninom, i želio sam se vratiti u ovu kreaciju ili Yugu. To se činilo kao prirodna stvar.Tada sam se odjednom vratio kroz drugo Svjetlo, ili Veliki prasak, slušajući još nekolicinu baršunastih zvučnih udara. Jahao sam na potoku svijesti natrag kroz cijelu kreaciju, koja nezaboravna vožnja! Sjajne skupine galaksija prošle su kroz mene s još većim uvidom.

Prošao sam kroz središte naše galaksije, koja je crna rupa.Crne rupe su veliki procesori ili reciklatori Univerzuma. Znate li što je na drugoj strani Crne rupe? Mi smo; naša galaksija; koja je bila prerađena iz drugog Univerzuma. U svojoj potpunoj energetskoj konfiguraciji, galaksija je izgledala kao fantastičan svjetlosni grad. Sva energija ove strane Velikog praska je svjetlo. Čak i sub-atom, atom, zvijezda, planeta, čak i sama svijest sačinjena je od svjetla i ima energiju i/ili čestice svega živoga. Sve je sačinjeno od Božjeg Svjetla; sve je vrlo inteligentno.

 SVJETLO LJUBAVI

Kako sam i dalje jahao na potoku, s vremenom sam mogao vidjeti kako nailazi veliko Svjetlo. Znao sam da je to Prvo Svjetlo; Kalup Višeg Sebstva Svjetla našeg sunčevog sustava. Tada se pojavio cijeli sunčev sustav u Svjetlu, popraćen jednim od onih baršunastih zvučnih udara.

Vidio sam da je sunčev sustav u kojem živimo naše veće, ovdašnje tijelo. To je naše ovdašnje tijelo i mi smo mnogo veći nego što možemo zamisliti. Vidio sam da je sunčev sustav naše tijelo. Ja sam dio toga, i zemlja je veliko stvoreno biće koje smo mi, i mi smo dio onoga koje zna da jest.

Mogao sam vidjeti svu energiju koju stvara sunčev sustav, i to je nevjerojatan svjetlosni spektakl! Mogao sam čuti Glazbu Nebeskih tijela. Naš sunčev sustav, kao i sva nebeska tijela, stvara jedinstven kalup svjetla, zvuka i vibracijskih energija. Napredne civilizacije s drugih zvjezdanih sustava mogu opaziti život kakav poznajemo u svemiru dojmom koji nastane u vibracijskom ili energijskom kalupu. To je dječja igra. Zemljino Dijete Čuda (ljudska bića) proizvode gomilu zvukova upravo sada, kao da se djeca igraju u dvorištu univerzuma.

Jahao sam na potoku direktno u središte Svjetla. Osjećao sam se kao da me je Svjetlo zagrlilo kad me je ponovno uvuklo svojim dahom, što je slijedio još jedan nježan zvučni udar. Bio sam u velikom Svjetlu Ljubavi s potokom života koji je protjecao kroz mene. Moram ponovno reći da je to Svjetlo koje voli najjače od svega i ne sudi. Ono je idealan roditelj za Dijete Čuda.

"Što sad?" upitao sam se.

Svjetlo mi je objasnilo da smrt ne postoji; mi smo besmrtna bića. Već smo vječno živi! Shvatio sam da smo dio prirodnog živućeg sustava koji se neprestano reciklira. Nikad mi nije bilo rečeno da se moram vratiti natrag. Jednostavno sam znao da hoću. To je bilo prirodno nakon onoga što sam vidio. Ne znam koliko sam dugo po ljudskom vremenu bio u Svjetlu. Ali došao je trenutak kada sam shvatio da su sva moja pitanja bila odgovorena i da je moj povratak blizu. Kada kažem da su sva moja pitanja o drugoj strani bila odgovorena, točno tako i mislim. Sva moja pitanja su bila odgovorena. Svaki čovjek ima drugačiji život i niz pitanja na koja želi odgovor. Neka naša pitanja su Univerzalna, ali svatko od nas istražuje tu stvar koju nazivamo Životom na sebi svojstven način. Zato je svaki oblik života drugačiji, od planina do pojedinog lista na drvetu. I to je vrlo važno nama ostalima u Univerzumu. Jer sve to doprinosi Velikoj Slici, punini Života. Mi smo doslovno Božje istraživanje Samog Boga u beskrajnom Plesu Svjetla. Vaša jedinstvenost obogaćuje ukupan Život.

 NJEGOV POVRATAK NA ZEMLJU

Započevši povratak u životni ciklus, nikada mi nije palo na pamet, niti mi je itko rekao, da ću se vratiti u isto tijelo. To jednostavno nije bilo važno. Imao sam potpuno povjerenje u Svjetlo i Životni proces. Kako se potok udružio s velikim Svjetlom, zamolio sam da nikada ne zaboravim otkrića i osjećaje onoga što sam naučio na drugoj strani.

Začulo se "Da". To sam osjetio kao poljubac u dušu.

Tada sam bio odveden natrag kroz Svjetlo ponovno u vibracijsku sferu. Cijeli proces se izokrenuo pri čemu sam dobio još više informacija. Vratio sam se natrag kući dobivši učenja o mehanizmima reinkarnacije. Dobio sam odgovore na sva mala pitanja koja sam imao: "Kako funkcionira ovo? Kako funkcionira ono?" Znao sam da ću biti reinkarniran. Zemlja je veliki prerađivač energije, a pojedinačna svijest se širi iz nje u svakoga od nas.

Po prvi put sam se doživio čovjekom, i bio sam sretan što ti i jesam. Iz onoga što sam imao prilike vidjeti, bio bi sretan da sam i atom u ovom univerzumu. Atom. I zato biti ljudski dio Boga... to je fantastičan blagoslov. To je blagoslov iznad našeg najvećeg mišljenja o tome kakav bi blagoslov mogao biti. Za svakog od nas je nevjerojatno i veličanstveno biti ljudski dio ovog iskustva. Svatko do nas, ma gdje se nalazili, uvrnut ili ne, blagoslov je za planetu, upravo ovdje gdje jesmo.

I tako sam prošao kroz proces reinkarnacije očekujući da budem negdje beba. Ali dobio sam učenje kako je pojedinačan identitet povezan sa sviješću. I tako sam se reinkarnirao natrag u ovo tijelo. Bio sam jako iznenađen kada sam otvorio oči. Ne znam zašto, jer sam sve razumio, ali ipak mi je bilo veliko iznenađenje kada sam se našao u ovom starom tijelu, natrag u mojoj sobi s nekim tko me gleda i smo što ne isplače oči. To je bila moja njegovateljica. Odustala je sat i pola nakon što me pronašla mrtvog. Bila je sigurna da sam mrtav; imao sam sve znakove smrti - počeo sam se kočiti.

Ne znamo koliko dugo sam bio mrtav, ali znamo da je prošlo sat i pol od kada sam bio pronađen. Poštovala je moju želju da se moje novoumrlo tijelo ostavi nedirnuto nekoliko sati, onoliko koliko može. Imali smo pojačan stetoskop i mnoge druge načine za provjeru životnih funkcija tijela kako bi vidjeli što se događa. Ona može potvrditi da sam ja stvarno bio mrtav. To nje bilo iskustvo blizu smrti. Iskusio sam samu smrt barem sat i pol. Našla me je mrtvog i to provjerila stetoskopom, izmjerila je krvni tlak i provjeravala monitor za otkucaje srca sat i pol. Tada sam se ja probudio i vidio svjetlo izvana. Pokušao sam ustati da ga dosegnem, ali pao sam s kreveta. Čula je glasan udarac, utrčala je unutra i pronašla me na podu.

Kada sam se oporavio, bio sam jako iznenađen što mi se dogodilo. U početku sve sjećanje koje imam sada o putovanju nije bilo prisutno. Nastavio sam odmicati iz ovog svijeta i stalno ispitivao, "Jesam li živ?". Ovaj mi se svijet više činio kao san nego onaj. Nakon tri dana ponovno sam se osjećao normalno, jasnije, ali ipak drugačije nego sam se ikad osjećao u životu. Moje sjećanje o putovanju došlo je kasnije. Nisam mogao vidjeti ništa loše na ljudskim bićima što sam prije viđao. Prije toga sam bio poprilično osuđujuća osoba. Mislio sam da su mnogi ljudi zabrljali, ustvari sam mislio da su svi zabrljali osim mene. Ali sada mi je sve postalo jasno.

Oko tri mjeseca nakon toga prijatelj mi je savjetovao neka odem na testiranje, i tako sam otišao na skeniranje i tako dalje. Uistinu sam se osjećao dobro pa sam se bojao loših vijesti. Sjećam se kako je doktor u klinici gledao izvještaje skeniranja od prije i sadašnje, govoreći, "Ovdje sada nema ničega." Ja sam rekao, "Stvarno, to mora da je čudo?" On je odgovorio, "Ne, te stvari se događaju, nazivaju se spontane remisije." On je djelovao vrlo neimpresioniran. Ali ovo je bilo čudo i ja sam bio impresioniran, iako nitko drugi nije.