Mnogi ljudi imaju empatiju prema životinjama i s njima se lako identificiraju, s druge strane biljke često smatraju neosjećajnima, rigidnima, ograničenima i definitivno bez osjeta i mogućnosti komunikacije. Takva stanovišta su u potpunosti pogrešna jer biljke ne samo da imaju mogućnost komunikacije već posjeduju klasične osjete poput životinja, samo su njihove oči, uši, usta, nos i ticala nama neprepoznatljiva. 

Kada smo u nekoliko navrata pisali o komunikaciji biljaka i njihovim naoko netipičnim sposobnostima poput pucketanja korijena, korištenja gljiva oko korijena kako bi se “došaptavali” s okolnim biljkama dobili smo brojne poruke čitatelja o tome da istražimo dodatno nama nepoznate mogućnosti biljaka. I sami smo se zaintrigirali za tu temu te smo otkrili kako biljke imaju osjete poput nas iako njihovi “senzori” ne nalikuju onima u svijetu životinja i ljudi. Vjerojatno su zbog toga ljudi i smatrali da biljke gotovo ne osjećaju ništa osim promjene temperature, vlažnosti i jakosti svjetla, pa ipak biljke su puno više od zelenog tepiha planete.

Zagonetne biljke

Biljke stalno stimuliraju naša osjetila, ali većini od nas nikada nije palo na pamet da i one same mogu toliko toga osjetiti. Zapravo, osjetila su od izuzetne važnosti biljkama. Što god da život baci na njih one ostaju ukorijenjene na svom mjestu – ne mogu migrirati u potrazi za hranom, pobjeći roju skakavaca ili pronaći sklonište od oluje. Da bi rasle i preživjele u neizvjesnim uvjetima, biljke moraju osjetiti svoj okoliš i reagirati u skladu s njim. Nekim ljudima je strano da se o biljkama govori da mogu vidjeti, čuti, onjušiti, okusiti ili dotaknuti. Očigledno je da im nedostaju organi za to, no nadamo se da ćemo vas ovim tekstom uvjeriti koliko je to doista tako.

Biljke uvelike pokazuju da dobivaju izvor i energiju od drugih biljaka. Utječu jedne na druge na različite načine i komuniciraju preko nano mehaničkih oscilacija i  vibracija.

Vid

Što biljke zaista vide? Očigledan odgovor na to je da, kao i mi, vide svjetlost. Kao što i mi imamo fotoreceptore u očima, tako ih i biljke imaju kroz stabljiku i lišće. To im dopušta da razlikuju crvenu i plavu boju, i da vide i valnu duljinu koju mi ne možemo, u najdaljoj crvenoj i ultraljubičastom dijelu spektra. Također vide i pravac iz kojeg dolazi svjetlo, kojeg je intenziteta, da li je zamućen i mogu razlučiti koliko je svjetlo dugo bilo ugašeno.

Studije su pokazale da se biljke svijaju prema svjetlu kada su gladne sunčevih zraka, jer zapravo to i rade zato što su „gladne“ sunčeve svjetlosti. Fotosinteza koristi svjetlo kako bi pretvorila ugljični dioksid i vodu u šećer, tako da biljke moraju osjetiti izvore svjetlosti da bi se prehranile. Znamo da za to koriste fototropine – svjetlosne receptore u membranama stanica koji se nalaze na vršcima listova ili grančica biljaka. Oni su osjetljivi na plavu svjetlost. Kada osjete svjetlost, pokreću kaskadu signala koji završavaju s poticanjem aktivnosti hormona auksina koji je zadužen za rast, kako u biljaka, tako u životinja. To potiče stanice u sjeni stabljike na produživanje, s time se biljke svijaju prema svjetlu.

Reakcija biljaka na različitu svjetlost, različiti proteini skupljaju određenu svjetlost te počnu odašiljati fluoroscentni sjaj, no biofotiku su izučavali brojni znanstvenici, no čini nam se da je rad Fritz-Alberta Poppa, najopširniji.

 

Biljke vide crveno svjetlo koristeći receptore/pigmente u njihovim listovima koji se nazivaju fitokromi. Fitokrom je prekidač za aktivaciju svjetla: kad je ozračen s crvenim svjetlom (vidljivim na zalasku sunca) isključuje dnevne funkcije biljke.

Zapravo fitokrom ima dvojne funkcije prekidača. Omoguće biljci da isključi na kraju dana – jer je udaljena crvena svjetlost predominantna kad je zalazak sunca – i uključe sljedećeg dana kad je sunce dovoljno visoko da bi crveno svjetlo ponovo uključilo njihov pigment. Također omoguće biljci da osjete kada su u sjeni. Klorofil, glavni pigment u fotosintezi, apsorbira crveno ali ne i udaljeno crveno svjetlo, tako da kad je biljka okružena s drugim biljkama vidjeti će udaljeno crveno svjetlo više nego kad raste pod punim suncem. Ovo direktno utječe na razinu uključenih fitokroma, uzrokujući da biljka raste ubrzano kako bi se više izložila suncu.

Fototropini i fitokromi određuju mogućnosti biljnog vida.

 

Fototropini i fitokromi su u potpunosti drugačiji od fotoreceptora nađenih u očima životinja, iako su sastavljeni od istog proteina spojenog na kemijske boje kako bi upijao svjetlo. Pa ipak, postoji jedan tip fotoreceptora kojeg dijele biljke i životinje. Tijekom dnevnog svjetla, kriptokromoni unutar stanica detektiraju plavu i UV svjetlost, koristeći signal kako bi podesili unutrašnji sat ili cirkadijski ritam organizma. U biljkama, ovaj sat regulira mnoge procese, uključujući pokrete listova i fotosintezu, opadanje i pupanje listova, cvjetanje i slično. Mogli bi reći da „biljni vid“  čak pomaže biljci u određivanju sata tijekom dana i noć

Dodir

BIljke žive u iznimno taktilnom svijetu, insekti puze po njihovim granama i listovima, životinje žive u dupljama njihovih debla, ptice se gnijezde u njihovim krošnjama, vjetar njiše njihove listove i grane. Osjetljive su čak na hladnoću i vrućinu, što im omogućava da pravilno reagiraju na različite godišnje i vremenske uvjete poput listanja kada se temperature započnu dizati ili opadanja lista kada temperature počnu padati. BIljke čak i moduliraju brzinu rasta prema godišnjim dobima i temperaturnim promjenama, a u zimi čak i moduliraju korištenje vode jer im za najnižih temperatura voda nije potrebna, akumulirana voda za najhladnijih dana i noći može uništiti krhki sustav osmoze u drveću, a u slučaju kada se temperature dugo zadrže ispod nule debla pucaju ako iz sebe ne izbace vodu.

Sramežljiva mimoza (lat. Mimosa pudica) nevjerojatno brzo reagira na dodir kojeg smatra prijetećim.

 

Neke biljke poput sramežljive mimoze su toliko osjetljive na dodir da znaju razliku između nježnog dodira vjetra ili dugih biljaka koje se njišu od dodira životinja i ljudi koji biljci izgledaju prijeteće. Sramežljiva mimoza je u stanju povući vodu iz listića i manjih grančica u nekoliko sekundi nakon nepoželjnog dodira, na takav način ona od jedre biljke postane sasušena i „nejestiva.“

 

Savršen način odbrane, zar ne?

Neke biljke mesožderke imaju toliko razvijen osjet dodira da hvataju radoznale kukce u svoje biljne „ralje“ u djeliću sekunde, a nakon toga insekte prepune proteina probavljaju i pretvaraju brz „ručak“ točnije „infuziju.“

Najpoznatija biljka mesožderka u trenutku zatvaranja svoje osebujne klopke. Nakon toga proteini iz insekta postaju “hrana” za biljku.

 

Najučinkovitija biljka mesožderka je Venerina zamka za muhe koja ima razvijen osjet dodira s unutrašnje strane lisne klopke. Ona se neće zatvoriti na bilo koju taktilnu stimulaciju, unutar klopke se nalaze rijetke biljne vlasi, i biljka će zatvoriti klopku samo ako se dotaknu barem dva senzora u periodu od 20 sekundi. Na takav način biljka osigurava hvatanje plijena idealne veličine koji se neće izvući iz klopke.

Mehanizam na koji biljke mesožderke osjećaju dodir je potpuno isti kao kod ljudi i životinja. Ono što zapravo fascinira je da biljke i životinje na staničnom nivou koriste iste proteine kako bi „osjetili“ dodir. Mehanički receptori – senzori su inkorporirani u staničnu membranu, a kada ih se pritisne ili pomakne stvaraju električni impuls izvan stanice. Biljke nemaju mozak poput nas da bi ovakve električne podražaje pretočili u emocije koje mi povezujemo s određenim taktilnim podražajima, pa ipak biljke savršeno osjećaju dodir i odgovaraju na njega u skladu sa svojim mogućnostima.

No zapravo sve biljke su osjetljive na dodir, ako protresete biljku ili je jače zanjišete potaknute ćete procese koji će usporiti njihov rast pa čak i hranjenje kroz lišće i korijenje. Zbog toga se čini da su neke biljke „zaleđene u vremenu“ poput borića i vrijeska na vjetrometini ili drveća pored frekventnih prometnica.

Sve biljke mogu osjetiti mehaničke podražaje u određenom omjeru, iako taj omjer varira od vrste do vrste, mogli bismo reći da ne postoji biljka bez osjeta dodira.

Autor: Anamarija Vukojević

http://matrixworldhr.wordpress.com/2014/04/21/biljke-posjeduju-sva-osjetila-kao-i-ljudi/