Magazin Nexus

POJAM „KRISTA“ CRKVA JE POSVOJILA, TAJEĆI ČINJENICU DA  SE TAJ  POJAM JAVLJA U STARIJIM VJERSKIM TRADICIJAMA

POMAZANI VOĐA ESENA:

Tko su uopće bili Eseni?
U pokušaju rasvjetljavanja priče o Judi i Isusovim blizancima valja uočiti poveznicu između tekstova sadržanih u Svicima s Mrtvog mora i onih i onih iz  evanđelja Novog zavjeta. Podastiruči te dokaze, Biblijska prijevara zadržava svoje hipoteze u okviru poznatih povijesnih dokumenata te vjerojatnosti i mogućnosti da su informacije ondje sadržane istinite. Općeprihvaćena drevna vjerovanja bila su nam glavni izvori te smo ih primijenili na danas prihvaćene činjenice, pri čemu smo  izostavili neke važne pojedinosti

Treba upamtiti da su. usporedimo li sve iznijete dokaze. informacije iz evanđelja glavni izvor o Judi i Isusu, ali čim bude poznato „pravo ime Isusa Krista", moći ćemo pristupiti i drugoj dokumentaciji. Pokazat će se da  je dosta materijala iz evanđelja prožeto nedoumicama, ali neki tekstovi sadrže elemente dobro poznate tradicije. U Svicima s Mrtvog mora ne spominju se niti Isus Krist niti rana kršćanska Crkva. U doba njihova otkrivanja, profesor arheologije na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu dr. Yigel Vadin rekao je da je neuvrštavanje takvih podataka „pomalo čudno". Odavno se zna da u Svicima s Mrtvog mora postoje podaci koji bi mogli nauditi kršćanskim uvjerenjima, a dubokim uplitanjem Crkve u tumačenje Svitaka posijano je poveće sjeme sumnje.

Budući da su Svici otkriveni prije otprilike šest desetljeća, bliski radnici Vatikana postavljeni su na utjecajne položaje u svakoj fazi istraživanja i prijevoda Svitaka. Svećenici su upravljali informacijama i kontrolirali njihovo objavljivanje. Miehael Baigent i Richard Leigh otkrili su tijekom istraživanja za svoje djelo „Obmana o Svicima s Mrtvog mora“ (The Dead Sca Scroll Deccption, u izdanju Corgija, 1992.) „koliko se svijet ortodoksnih biblijskih učenjaka žestoko namjeravao boriti da zadrži svoj monopol nad dostupnim informacijama". Govoreći u jednoj prigodi. J. Edgar Hoover, čelni čovjek američkog Saveznog istražnog ureda (Federal Bureau of Investigation - FBI), zapravo je sažeo stajalište Crkve: „Gotovo je sasvim izvjesno da informacije koje se taje ili uskraćuju sadržaje istine nepovoljne su za osobe uključene u njihovo tajenje".

Kako bismo došli do određenih zaključaka o životima Jude i Isusa ben Panthere, oslanjali smo se na iznimno cijenjeno i opsežno djelo profesora Roberta Eisenmana. Profesor Eisenman posvetio je život konkretnom proučavanju palestinske povijesti te je analizirao i držao predavanja o Svicima s Mrtvog mora i raznim aspektima kršćanskih korijena na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu.

Upravo je profesor Eisenman ukazao na sada prihvaćenu i spektakularnu poveznicu između Svitaka s Mrtvog mora i Jakova, brata Jude i Isusa iz evanđelja. Na temelju te veze ustanovljeno je da su ključne informacije od javnosti brižljivo skrivali pripadnici male enklave katoličkih svećenika koji su nadzirali objavljivanje materijala. Za razliku od brojnih likova iz Novog zavjeta, Jakov je bio povijesna osoba koja je igrala istaknutiju ulogu u zbivanjima svoga doba nego što se općenito zna.
U vrijeme kada su živjeli blizanci ben Panthera, skupina koju danas poznajemo pod nazivom eseni bila je jedna od tri vjerske sekte u rimskim pokrajinama. Preostale dvije bile su farizeji i saduceji.

Saduceji su bili ondašnja židovska sekta, suprotstavljena farizejima. Osporavali su uskrsnuće mrtvih i vrijednost usmene predaje. U starim se spisima navodi da je Tarez, koji je osnovao Školu predodređenja, utemeljio i farizeje. Čini se da je saduceje kao sektu osnovao Sadok, učenik Antigonusa Scohaeusa, čovjeka za kojeg kažu da je bio povezan s nastankom ustanove pod nazivom škola nevjernika, U Novom zavjetu saduceji se spominju četrnaest puta, a farizeji devedeset i osam puta, uglavnom u evanđeljima. Istraživanja učenjaka čvrsto podupiru argument da su Svitke s Mrtvog mora koji su pronađeni u špiljama u Kumranu napisali eseni, premda to apologeti kršćanstva nastoje pobili. Moguće je da su ti tekstovi prikupljeni (ili pohranjeni) u raznim naseobinama, a kasnije prebačeni iz drugih područja u špilje na Mrtvom moru kako bi ih se zaštitilo i sačuvalo.

Nije pretjerana niti pretpostavka da je. možda tek 132. godine, rukopise u područje oko Mrtvog mora pohranio židovski vođa Šinum bar Kohba, ali općenito se smatra da je nastarije i najveće od tri zasebna nalazišta bilo skriveno od pogleda kako bi se sačuvalo od uništenja kad se razaranje kumranskog naselja činilo neizbježnim, negdje pred sam početak Židovskog rata 66. godine.

U zbirci Svitaka s Mrtvog mora nigdje ne nalazimo riječ „esen". Pripadnici kumranske zajednice nikada sami sebe nisu nazivali „esenima", ali su upotrebljavali brojne druge aramejske izraze. Na temelju tih izraza jasno je da Zajednica za samu sebe nije imala jedno, zasebno ime, iako je izraz „ebroniti" („ebioniti" u nekim prijevodima) korišten na otkrivenim spisima kasnijeg datuma nastanka. Ti konkretni spisi pronađeni su u ruševinama jednog bizantskog samostana u brdima, nešto dalje od najstarije i najveće zbirke iz Kumrana. U akademskim se krugovima općenito smatra da je Knjigu Henokovu napisao jedan visoki svećenik rane esenske zajednice kako bi se ispunilo „proročanstvo“ iz Starog zavjeta, navedeno u Jeremiji (31: 31-34):.....Evo dolaze dani – riječ je Jahvina - kad ću s domom Izraelovim i domom Judinim sklopiti Novi savez. Autori Svitaka s Mrtvog mora stalno su spominjali novi savez te su sami sebe redovito nazivali „Čuvarima novog Saveza i Zajednicom Novog Saveza“

Klasici iz prvog stoljeća Jozef, Filon i Plinije - naznačili su da su u njihovo vrijeme ti ljudi bili znani kao „Essenoi" ili „Essaioi" na grčkom, nema o podrijetlu tog imena mišljenja učenjaka i istraživača se razilaze.

Neki smatraju da grčki naziv za Esene znači „Oni Koji Su Tihi" a drugi pak da označava „Iscjelitelje". Neki tvrde da taj izraz znači „Pobožni", dok ih drugi nazivaju „Vidiocima", „Provoditeljima Zakona“, „Umirovljenima", „Nepokolebljivima", „Tajnovitima", „Dnevnim Krstiteljima" ili „Nositeljima pregače"

Glede potonjeg naziva, odjeke esenskih vjerovanja možemo naći u obredima Slobodnih zidara. Josip je zabilježio da „na sebe navlače bijelu pregaču" prije svojih obreda, nakon kojih skidaju svoje bijele pregače, koje smatraju posvećenim ruhom.

Djela iz doba rane Crkve iznose drugačija mišljenja o identitetu skupine redovnika koje danas zovemo esenima. Sveti Epifanijc iz Salamisa (315.-403.) za sobom je ostavio neke izvanredne zapise o Isusu, Mariji i pripovijestima iz evanđelja. Današnja Crkva tvrdi da ti zapisi „odražavaju čudesnu mješavinu dragocjenih tradicija" ali mnoge od tih drevnih tradiciia protuslove današnjim kanonskim tekstovima. Lipsije, u svojem članku o tom zanimljivom ranom pripadniku Crkve, kaže da je on bio:

...pošten, ali lakovjeran, uskogrudi i žestoki pristaša ortodoksnog mišljenja Crkve ... Njegova česta putovanja i duboka načitanost omogućili su mu da sakupi veliku idi slaboposloženu riznicu povijesnih podataka, koje je vrlo vješto koristio braneći ortodoksne stavove crkve svoga vremena i suprotstavljajući se svakom obliku hereze ... Njegovi izvještaji o židovskim, kršćanskim i gnostičkim sektama ... odražavaju čudesnu mješavinu dragocjenih tradicija ... te je [on] prikupio obilje nepatvorenih tradicija iz onoga što je izgledalo poput bezvrijedne hrpe podataka.

Neke od njegovih »nepatvorenih tradicija zabilježene su na mnogim mjestima u toj knjizi. Kada je sv. Epifanije pisao o navodno „heretičkim" sektama koje su nekoć postojale u zaposjednutim rimskim teritorijima, nazvao ih ie „ljudima Jesua“! U druidizmu se izrazom „Jesu" označavao jedan od tri aspekta druidskog trojstva, dok su druga dva bila Beli i Taran. Sv Epifanije dalje kaže da s ljude Jesua ponekad zvalo Jeseanima", po Isusu (Jesusu) iz evanđelja. Epifanije je pokušao opravdati tu začuđujuću vezu između Jeseana i Isusa tvrdnjom da u hebrejskom naziv „Jesus" znači „liječnik . a ljudi Jesua bili su visoko cijenjeni iscjelitelji-travari koji su podržavali ista učenja koja se spominju u vezi s Isusom u Novom zavjetu. Tvrdnja da su Isus i ljudi Jesua na neki način povezani bila je dokumentirana crkvena činjenica tijekom najranijih godina zabilježene crkvene povijesti.

Povjesničar Josip smatrao je da je nedugo nakon makabejskog razdoblja (168. pr. Kr.) esene oformio prognan visoki svećenik po imenu Matatije, otac vojničkoga kralja Jude Makabejca. Prema jednoj vrlo opskudnoj tradiciji, Matatije, u potrazi za istinom i istinskim pravedništvom, otputovao je u Indiju i. nakon što je, učeći i proučavajući, ondje proveo mnoge godine, vratio se svojoj braći i utemeljio prvu skupinu redovnika. U tradiciji Svitaka s Mrtvog mora. tog su čovjeka njegovi učenici zvali „gospodar“ ili, u nekim prijevodima, „pravovjerni učitelj" Nikada ga se nije prikazivalo kao božanstvo, te ga se ni na koji način ne može povezati s Isusom iz evanđelja, što su pokušali učiniti neki autori novijeg doba. U stvari, u jednom od Svitaka s Mrtvog mora (Zadokiteu) stoji da je on „izdahnuo" što je izraz kojim se u Starom zavjetu opisuje prirodna smrt. 

nastavlja se

Tony Bushby

Izvaci iz uvoda te 1. i 2. poglavlja njegove knjige “Biblijska prevara