Magazin Nexus

 

POSEBNO IME IVANA KRSTITELJA
Mrtvo more najslanija je vodena površina na svijetu, smještena na ušću rijeke Jordan, mjesta gdje je Ivan Krstitelj, prema evanđeljima, krstio Isusa. U evanđeljima je također zabilježeno da je majka Ivana Krstitelja. Elizabeta, bila sestra Isusove majke Mariamne Herod. Ivana Krstitelja taj podatak čini Isusovim bratićem, pa time i Judinim. a u evanđeljima se kaže da je Ivan bio stariji od blizanaca šest mjeseci. Teta Elizabeta se udala za jednog svećenika, a neki su krugovi to protumačili kao povezivanje Ivana Krstitelja i njegove obitelji sa saducejskim (krajnje desnim) zasadama.

Stalno spominjanje „Novog saveza“ u Svicima s Mrtvog mora izravno je povezano s novozavjetmm pismima (danas ih zovemo „poslanice") koje Crkva pripisuje apostolu Pavlu. U Bibliji se, medutim. navodi da se s poslanicama povezivalo mnoge autore. Dva autora Druge poslanice Korinćanima (2 Kor. 3:6) tvrde da su bili „tajnici Novog saveza" što ih je povezivalo s „Čuvarima Novog saveza“ ili sa „Zajednicom Novog saveza". Drugim riječima, bili su pripadnici jedne od različitih esenskih zajednica toga vremena. U biti, „Novi savez je povlačio za sobom vjerovanje u religijske tekstove određenih esenskih majstora, u što je uključen i formalni zavjet na posvemašniju i vječnu pokornost Mojsijevom zakonu.

Kao dio te pogodbe kandidati za esenske vođe morali su proći naporni program obuke u trajanju od tri godine, prije negoli bi im bilo dopušteno da prijeđu na višu prečku hijerarhijske ljestvice. „Obredi su bili mnogobrojni, fizičko dokazivanje bolno, a umne kušnje strahovite. Esenske starješine tada bi im povjerili posebna tajna učenja, posebne titule i znanja, dana uz stroge zavjete tajnosti. Josip je zabilježio da su eseni „smatrali teškim grijehom otkrivanje njihovog tajnog znanja neupućenim osobama, te bi radije umrli negoli to učinili".

Kako bismo dodatno potkrijepili tvrdnju da je mnogo toga sadržanog u Novom zavjetu izravno povezano s doktrinama esena, uzmimo kao primjer Pavla, kada svoju esensku zajednicu spominje u Poslanici Hebrejima (8:7), gdje kaže:
„Da je, zbilja, onaj prvi Savez bio besprijekoran, ne bi se drugome tražilo mjesto".

Iz tog se spisa dade zaključiti da su već bili napisani novi religijski tekstovi. Pavle je također citirao iz starozavjetne Jeremijine knjige (31: 31 34), gdje se spominje „proročanstvo" o stvaranju jednog „Novog saveza". Na temelju tog i drugih novozavjetnih stihova, može se ustvrditi da su, kako ih danas zovemo, kršćanski autori bili ustrajni pobornici esenske zamislii o Novom savezu, što se može potvrditi na mnogim drugim mjestima u raznim  tekstovima koji se pripisuju Pavlu. Crkva se s time složila, jer se na uvodnoj stranici obnovljene standardne verzije biblije Kralja jamesa (1971) opisuju današnji kršćanski tekstovi kao „Novi savez kojeg se uobičajeno naziva „Novi Zavjet“ Objavljivanjem i potomnjim tumačenjem većine Svitaka s Mrtvog mora ustanovljene su izravne i bliske poslanica, sekte spomenute u svicima cjelokupnog sadržaja evanđelja.

Pomno proučavanje tih dokumenata rezultiralo je sve većim slaganjem da je Judin i Isusov bratić, Ivan Krstitelj. izravno povezan sa sektom koja je iznjedrila Svitke s Mrtvog mora. da je Ivan bio, da je živio u judeiskoj pustinji na obali Mrtvog mora

U evanđeljima se kaže da je Ivan bio svećeničkih korijena te da je živio u Judejskoj pustinji, nasuprot Mrtvog mora, „sve do dana svog javnog nastupa pred Izraelom“, (Luka. 1:80). Na temelju ovog podatka iz evanđelja, danas se Ivana Krstitelja uglavnom smatra, kao i Pavla, esenom. Dr. Franz Hartmann dodaje druge informacije, kazavši u svojoj knjizi „Život Jehošue“ (Life of Jehoshua) da je Ivan Krstitelj „potjecao iz jedne plemenitaške obitelji te je imao mnogo utjecajnih prijatelja". Hugh J. Schonfield otkrio je 1929. godine izgubljenu Knjigu rođenja lvanovog. (Ivana krstitelja) (Book of the Nativity of John), pa tako doznajemo da je prvotno Ivan Krstitelj (kao ditešce) smatran od strane rane Crkve budućim Mesijom.

Vrlo ranom  nastanku tog spisa ne trebamo se čuditi, jer je crkva imala najbolje moguće razloge da zataška njegovo postojanje. Činjenica da je brojna sljedba smatrala Krstitelja Mesijom mnogim bi ljudima mogla biti nepoznata. Jedno poglavlje Schonfield potom posvećuje iznošenju glavnih značajki Krstiteljovog mesijanskog poslanja, te upoznavanja s baštinom sekte koja ga je prihvatila kao svog vođu. U Svicima s Mrtvog mora stoji da je „Zajednica Novog saveza'" imala hijerarhiju, unutarnji krug iniciranih članova, a njihov je vođa bio poznat i pod nazivom "pomazanik".

Mnogi pretpostavljaju da je običaj mazanja uljem ili nanošenja ulja na tijelo isključivo kršćanski obred, no zapravo je bio u modi kod pretkršćanskih istočnjačkih naroda. Navod u Novoj američkoj enciklopediji (Newetv American Cyclopedia) potvrđuje da je:
...mazanje mirisnim uljem bilo uobičajena praksa kod Grka i Rimljana kao znak dobrodošlice gostima. Mazanje uljem bio je drevni običaj diljem Istoka, gdje bi se aromatičnim nijem polijevalo onoga kojemu se htjela iskazati posebna čast... uljem se također posvećivalo svećenike, proroke i kraljeve, te mjesta i pribor namijenjene štovanju.

Obeliske, slike i kipove odavno su posvećivali vjernici u ranijim istočnjačkim religijskim sustavima. U Starom se zavjetu spominje pomazanje deset kamenova koje je postavio Jošua, a također i kamena na kojem ie spavao Jakov kada je doživio svoju viziju. Aaron, Savei. David i Solomon pomazani su uljem na isti način kao što se bolesne pomazivalo na sabat. " Izgleda da su u drevnoj palestinskoj tradiciji kraljevi. vojni i politički vođe, seoski poglavari i, u biti, svi pretendenti na visoki položaj bili pomazivani te ih se zvalo „pomazanicima", vođama ili izbaviteljima u pravom smislu riječi. Zanimljivo je da se neke vođe i seoske poglavare, nakon pomazanja, nazivalo „gospodarom" tj. „vlasnikom' ili „načelnikom" (kao u izrazima „vlasnik zemlje" ili „gradonačelnik").
Origen (185.-251.), jedan od blistavih lučonoša rane Crkve, o tome kaže:

„Ima nekih koji su o Ivanu [Krstitelju] rekli ća je bio pomazan".

Sv. Epifanije također kaže da je Ivan Krstitelj bio „jedan od pomazanih", potvrđujući da je u priči iz. evanđelja bilo više „pomazanika", a ne samo jedan.

Kunski car Julijan (361. 363.), u svojoj knjizi „Tvrdnje cara Julijana“ (Jhe Arguments ot the Emperor Julian), podržao je to mišljenje i podastro vrlo neobičan izraz u rečenici: U svakom slučaju, niti Pavel niti Matej niti Marko nisu se usudili reći da je Isus Bog, nego tek kristoliki Ivan: takvu su se tvrdnju odvažili iznijeti.

nastavlja se

 

Tony Bushby

Izvaci iz uvoda te 1. i 2. poglavlja njegove knjige “Biblijska prevara