Magazin Nexus

KRISTOLIKE OSOBE
Krist Ivan... Sva trojica, Origen, Epifanije i car Julijan, jasno navode da je Ivan Krstitelj. Judin i Isusov bratić, bio „kristolika" osoba, ali nigdje ne spominju da ie sam Isus dosegnuo taj status. Biskup Teodoret, pišući u petom stoljeću, dodatno potkrepljuje tvrdnju da Isus nije bio jedna od „kristolikih" osoba, mada su mnogi drugi njegovi suvremenici to bili."

Ali, što je označavao izraz „kristolik"? Čini se da riječ „Krist" potječe iz. drevnog Egipta gdje se koristila kao naziv jednog visoko cijenjenog, ranog boga. Ovo drevno ime nalazimo uklesano na mnogim dijelovima Palermskog kamena, najvećeg i najočuvanijeg od šest bazaltnih kamenova pronađenih u Egiptu. Na temelju drevnih hijeroglifskih natpisa, arheolozi su uspjeli datirati rane faraone sve do Pete dinastije. Ti izvorni egipatski zapisi uklesani su u kamene ploče i pohranjeni u grobnicu jednog faraona tisuću i više godina prije negoli je napisan Novi zavjet. U tim starim zapisima, koji se danas nalaze u palermskom muzeju, Horus, egipatski bog Svjetla. naziva se ..Krist" ili ..Krst". Njegova je mati bila božica Izida, koja ga je začela kao djevica.

Krist", prema sv. Epifaniju, bio je duhovno Jastvo u svakoj živućoj osobi. Ovime se objašnjava zašto je Epifanije bio zbunjen kada je rekao da ne može pronaći niti jedan tekst koji bi potvrdio njegova kasnija ortodoksna stajališta u vezi Isusa Krista" kao stvarne živuće osobe. Prirodno ga je zbunjivala nepovijesna priroda njegovog kršćanskog boga. Biskup Epifanijc proširio je popis kristolikih osoba, bez krzmanja je zabilježio da je Aleksandar iz 100. g. pr. Kr. bio "jedan od pomazanih" - što je tvrdnja kojom se jasno ustanovljuje duga povijest kristolikih osoba što prethode kanonskim datumima pojave Jude i Isusa.

U stvari, „pomazane" ili kristolike osobe zapravo prethode tekstovima iz Starog zavjeta, što je vidljivo iz priče o Krišni. Nešto kasnije, starozavjetni svećenik i autor Ezra spominjao je pomazanje (oko 397. g. pr. Kr), dajući dva odvojena primjera u samo jednoj pripovijesti.

U mnogim se esenskim rukopisima spominje „Kristo". „Krst" ili „Krist", kojeg su eseni držali božanskom unutarnjom osobom. Ona tj. on se prikazuje, prvenstveno u „Knjizi henokovoj“ kao „Onaj koji je vječno u Bogu". Knjiga Henokova napisana je negdje oko 150.-120. g. pr. Krista. Krist je  također ukorijenjen u učenju gnostika, koji su držali da je Kristo zaseban i besmrtan čovjekov Duh. Sin Posejdona i Meduze zvao se „Khryst" a svećenici Apolona bili su znani kao ,.Khyrstovi". Zapravo, riječ „Kristo" ili njezine izvedenice „Krst", „Krist", „Kristo", „Khryst" i „Krišna" javljaju se u svim drevnim religijskim sustavima i pokazuju kako je postojalo vjerovanje da je prvotni Kristo bio individualni i nevidljivi posrednik i vodič između Boga i svega duhovnog u čovjeku. Pojam Krista proistječe iz drevne religijske tradicije koju Katolička crkva uporno stoljećima zatire.

MNOŠTVO POMAZANIKA
U tekstu naslovljenom „Dijalog s Trifom“ (Dialogue with Trypho), kojeg ie napisao sv. Justin Mučenik negdje oko 160. godine. Trifo, židovski gospodin, tvrdi da je Crkva „izmislila Krista". Trifo je natuknuo da su jednu kristoliku osobu sličnu po koncepciji hinduskom Krišni hotimično osmislili Justin Mučenik i njegovi suradnici. Trilovi komentari, oko 130 godina nakon kanoničkog datuma smrti Isusa Krista, jasno pokazuju da je u široj populaciji Isus Krist kakav se promiče danas bio zapravo „nepoznat", a da su joj poznati bili predodžba Krista iz Knjige Henokove i Kristo, hindski naziv za Sunce.

Produbljujući tu priču, Trifo, ponovno u tekstovima Justina Mučenika, kaže da je riječ „Krist" zapravo zamjena za jedno vrlo drevno božansko ime te da je njegova moć poznata samo „ Izabranima", onima iz kruga potpuno iniciranih rabina. Drugim riječima, najnapredniji rabini (učitelji) bili su inicijati tajnog znanja te su znali sadržaj drevnih misterija.

U nekoliko navrata u kanonskim evanđeljima, te u više navrata u apokrifnim evanđeljima, naročito u Tominom evanđelju, i Juda i Isus otkrivaju da poznaju „tajnu kraljevstva Božjeg". Onu ključnu tajnu Isus je saznao u Egiptu, štoje premašivalo tajne Sporednih misterija pomazanih esena. Ta velika tajna, kao što uski krug rabina danas zna, leži još uvijek skrivena u Bibliji. U evanđeljima se ne navodi pomazanje Krista Ivana, tj. Krstitelja, ali je zapisano pomazanje Isusa. Juda je također bio pomazan, vjerojatno prije Isusa, jer ie bio „prvorođeni sin" (Luka, 2:7). Šimun Petar zvao je Judu „jednim Kristom“, dočim je Juda naredio svojim sljedbenicima da „tu tajnu nikome ne odaju".'

Premda je iz krnjih zapisa sada nemoguće utvrditi točno stanje najranijih kršćanskih tekstova, središnja činjenica kojom se danas bavi Crkva jest da je Isus bio jedina osoba pomazana u evanđeljima, te da ga je to, po njihovom mišljenju, činilo onim pravim spasiteljem, a ne samo jednim od mnogih, kao što je to u stvarnosti bio slučaj.

UČITELJ ISUS IZABRAN ZA POMAZANJE
Kršćanska je tradicija sačuvala „dobro načelo" Krista kao ideal svih svojih stremljenja, što je razvidno u tekstovima ranih crkvenih starješina. Hipolit (umro 236. godine), na primjer, kaže da su pripadnici sekte ebronita/ebionita držali da je Isus opravdano izabran, zbog njegova savršenog provođenja Mojsijeva zakona. Drugim riječima, bio je vrstan propovjednik Tore, prvih pet knjiga Starog zavjeta, i osposobljen kao učitelj.

Začudo, sv. Justin Mučenik, u svojem Dijalogu s Trifom, u usta svog učenog židovskog suparnika stavlja sljedeći argument:
Oni koji tvrde da je on [Isus] bio čovjek, i da je pomazan na osnovi odabira, i da je tada postao Krist (pomazanik, oni (čini mi se) govore uvjerljivije od vas...

(Trifov odgovor Justinu Mučeniku) Ukratko, Justin Mučenik, koji se držao dogme o djevičanskom začeću, u prethodnom poglavlju svojih Dijaloga s Trifom zapravo priznaje:

...iako ne mogu podastrijeti mnogo toga (tj. dokaze da je Isus bio utjelovljeni Bog u utrobi djevice), priznat ćete barem da je Isus pomazanik Božji; u svakom slučaju, jasno se može pokazati da je rođen kao čovjek od tijela čovjekova,
te dokazati da je odabirom uzdignut do odličnosti  mesijanstva [pomazanika].

Jer ima nekih koji gaje naša uvjerenja (rani crkveni starješine) te misle da je on mesija, ali ga proglašavaju čovjekom (od tijela čovjekova).

Sv. Justin ponovno ie spomenuo „pomazanje putem odabira", ali što je taj „odabir" zapravo značio? Prema uvriježenom mišljenju učenjaka, određenu osobu upućenu u Sporedne misterije odabiralo ie klerikalno tijelo da bude pomazana te da je se potom naziva Kristom. Bila je to uvriježena „esenska tradicija" a „odabir" je napravljen pri „krštenju" koje se, u slučaju učitelja Isusa, zbilo ,,u dobi od oko trideset godina". Stoljećima je tu visoko cijenjenu drevnu kristovsku tradiciju neumoljivo gazila Katolička crkva, proglašavajući je krivovjerjem.  ''

Izraz „Krist" ranokršćanski crkveni starješine doživljavali su i koristili u značenju koje se uvelike razlikovalo od kasnijeg Nicejskog vjerovanja, u kojemu se praktički oličavao taj stari i tajanstveni koncept Krista kakav se spminje još u razdoblju Horusa

nastavlja se

Tony Bushby

Izvaci iz uvoda te 1. i 2. poglavlja njegove knjige “Biblijska prijevara