Magazin Nexus

 

„ZVJEZDOLIKA" OSOBA
Ključni čimbenik pri utvrđivanju zančaja Svitaka s Mrtvog mora u odnosu na blizance s prezimenom ben Panthera odnosi se na vođu. „Zajednice Novog saveza“. U Biblijskoj prijevari iznosim pretpostavku da je Ivan krstitelj, bivajući Kristom pomazanikom, bio Mesijski vođa esena. Kao takav, bili bi ga zvali „zvijezdom“. Kao povezane s esenskom zajednicom  spominju se u dostupnim nam starim tekstovima, četvorica pomazanih vođa, (mesija). U tom smislu, Josip kaže da su neki eseni bili „nevoljko pomazani". Izuzetno je zanimljiva činjenica da je u uskim špiljama, zajedno sa Svicima s Mrtvog mora pronađena i bočica ulja. Bila je zaštićena omotom i zapećaćena, što upućuje na to da je bila vrlo dragocjena onima koji su je pohranili.

Netko bi pomislio, što bi mu se moglo i oprostiti, da je bila pohranjena na sigurno mjesto u svrhu kasnijih pomazanja njihovih budućih Kristova/mesija. U jednom od Svitaka s Mrtvog mora, naslovljenom „Knjiga pravila u zajednici", u glavnim se crtama izlažu posebne upute za „Zvijezdu" tj. poglavara Reda. Ondje stoji da on treba:

...primiti u Savez milosti sve one koji su se otvoreno posvetili poštivanju Božjeg nauka, kako bi se mogli pridružiti Božjem vijeću. Takvu će osobu pročistiti od svih opakih djela pomoću duha svetosti, poput pročišćujuće vode izlit će na nj duh istine, a kada mu tijelo poškropi vodom, ono će se pročistiti kroz poniznu pokornost njegove duše svim pravilima Božjim.

Ovaj odlomak pokazuje da je poglavar esenske zajednice imao ovlaštenje da u njihov red prima nove članove, nakon što ih pokrsti. Krštenje zasigurno nije predstavljala dio ortodoksne židovske tradicije, a Ivan Krstitelj u jednom je razdoblju bio i na ćelu esenskog Reda. Najvjerojatnije je bio vrstan vođa izvanrednih sposobnosti, a ostale je članove nadmašivao samim time što ga je veliki broj ljudi proglašavao prorokom. Govoreći mnoštvu o Ivanu, učitelj Isus kaže:
„Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da. kažem vam, i više nego proroka" (Matej, 11:9).

RIJEŠENA ZAGONETKA „BETLEHEMSKE ZVIJEZDE"
O ranijim razdobljima života Jude ili učitelja Isusa u esenskoj zajednici nema podataka. Činjenica da su bili pomazani ukazuje na to da su i Juda i učitelj Isus prethodno prošli kroz nužne tri godine naporne obuke, neophodne za ulazak u hijerarhiju esenskog Reda, a pomazanje je bilo „znak kojim se (njima) odaje počast“, prije samog pristupa u „unutarnji krug iniciranih". Obojica, i Juda i učitelj Isus znali su određene „tajne", što je vidljivo iz evandelja po Marku, a u tajne obrede esena bili su suviše dobro upućeni bi ih se moglo smatrati autsajderima.

U evanđeljima se navodi da je zbog fanatične predanosti Ivana Krstitelja pri poštivanju Mojsijevog zakona, njegova karijera iznenada i dramatično okončana kada je pogubljen odrubljivanjem glave zato štoje osuđivao vjenčanje Heroda Agripe I i njegove snahe, Herodias - „protivno je Zakonu [Mojsijevom zakonu] da se čovjek oženi ženom svoga brata" (Marko, 6:18). Smaknuće Ivana Krstitelja odrubljivanjem glave „nije povijesno utemeljeno" te su ,,o vjerodostojnosti te priče izražene sumnje", " no čim se izvjesnim da su ga smaknuti Rimljani.

Ovdje bih samo napomenuo da smaknuće Ivana Krstitelja nije izvršeno za vladavine Heroda velikog. Herod Antipa, sin Heroda Velikog. Herod Antipa sin heroda velikog (koji je otišao živjeti u Galiju 39. godine) oženio se Herodias, ženom svog polubrata Heroda, koji je bio drugi sin Heroda Velikog. Herod Antipa bio je tetrarh Galileje i Pereje i sam je sebe nazivao „prijateljem Rimljana". Herod Antipa je bio taj koji je naložio da se Ivana Krstitelja likvidira. Nakon smrti Ivana Krstitelja, Juda je naslijedio položaj na čelu esena na osnovu obiteljske krvne loze i tradicije prava prvorodenog sina. Budući da je sada bio inicirani Juda „pomazanik“. dobio je naziv „Juda Krist" (ili „Krist Juda"!, što se u kasnijim latinskim prijevodima uobličilo u ,,Judas Khrestus".

Postao je Zvijezda, poglavar esena u njihovoj betlehemskoj zajednici gradu u kojem su, kako je zabilježeno u dvama kasnijim evanđeljima, rođeni on i njegov brat blizanac „rabbi" Isus. Kao što ističe profesor Eisenman, takvih dokaza koji povezuju mesijansku figuru s riječju „Zvijezda" ima i na drugim mjestima u Svicima s Mrtvog mora i neizmjerno su važni. Značajno je to da Zvijezdu spominju izvori koji su sasvim neovisni o Svicima s Mrtvog mora i Novom zavjetu, uključujući tu i povjesničare i ljetopisce Rima iz prvog stoljeća poput Josipa, Tacita i Svetonija. Prema Josipu, dolazak nekog lika s odlikama „Zvijezde" bio je jedan od glavnih čimbenika u pobuni do koje je došlo 66. godine.

Nekih 220 ili više godina nakon što ie Crkva ustvrdila da je Isus Krist umro za naše grijehe, „betlehemska zvijezda" pronašla je put do drugog evanđelja po redu, onog Matejevog (Matej, 2:2). U njemu je ona retrospektivno prikazana kako najavljuje dolazak mesije riječima:

„jer iz tebe će izaći vladalac koji će spasti narod moj" (Matei, 2:6), a opisana je slikovito, uobičajenim romantiziranim stilom kakvim su pisali rani crkveni starješine. Jednako je bitno i prisustvo Šimuna bar Kohba i njegovih trupa u kumranskom području između 132. i 136. godine. Šimun bar Kohba, židovski vojskovođa, za sebe je tvrdio da je mesija, te je kao takav naširoko prihvaćen, još je neobičajnije da „bar Kohba" na aramejskom znači „sin Zvijezde" ' što je i ime kojim se obično opisuje. Šimun bar Kohba bio je tek jedan u nizu mnogih židovskih mesija koji su dolazili i odlazili, no za njih znaju samo proučavatelji židovske povijesti. To što su neki vlastiti spisi bar Kohbe pronađeni u kumranskim špiljama, očito ukazuje na to da je i sam bio jedan od esenskih vođa. Vrlo bi zanimljivo bilo saznali tko su bili otac i djed Šimuna bar Kohbe, jer čini se izvjesnim da su „zvjezdolike" osobe redom bili članovi jedne obitelji koji bi jedni druge nasljeđivali.

DVOJICA OČEKIVANIH MESIJA
U „Knjizi pravila u zajednici" iz zbirke Svitaka s Mrtvog mora izloženo je esensko vjerovanje u očekivani dolazak dvojice važnih mesija. Upadljiva je sličnost s dvojicom mesija koji su spomenuli u Djelima Tominim. Jedan je trebao biti iz svećeničkog staleža, a drugi pak ratnik koji će obnoviti kraljevstvo svog naroda, kao vojni zapovjednik. S obzirom da su „kraljevskom" ben Pantheri rođeni blizanci i da su se obrazovali unutar esenske zajednice, vrlo je vjerojatno da su smatrani dvojicom očekivanih mesija.

U kontekstu ondašnje tradicije, pojam „mesije" označavao je ono što se kasnije pogrešno prihvaćalo kao pravo značenje te riječi u kršćanskim propovijedima. Ta je riječ naprosto značila „vođa" odnosno „pomazanik", te, u esenskom vjerovanju, onaj od kojeg se očekuje da ih izbavi iz rimskog sužanjstva.

Eseni nisu bili jedina zajednica koja je vjerovala u dolazak osobitih vođa. Du Perron, u svojoj knjizi „Zoroasterov život“ (Life of Zoroaster), navodi određena proročanstva koja se mogu naći u svetim knjigama Perzijanaca. U jednom se spominje da će se u na rednim razdobljima na Zemlji pojaviti neki „sinovi Zoroastera“ koji će „otkupiti grijehe čovječanstva". Isto proročanstvo nalazimo i kod Grka. U Delfijskom proročištu, prema Platonu, čuvalo se drevno i tajno proročanstvo o rođenju „Apolonovog sina" koji će na Zemlji ponovno uspostaviti pravdu te u skladu s njome vladati.

U okviru, u to doba tajnih učenja esenske zajednice imamo i vjerovanje da će ih jedan od njihovih mesija naposljetku povesti u pobjedu nad rimskim ugnjetavačima. Trebao ie to biti prvorodeni „Judaš Khrestus", a esenska hijerarhija pozdravljala ga je kao obnovitelja Kraljevstva Božjeg. Jedan od odlomaka Svitaka s Mrtvog mora oslikava spremnost za dijeljenje blagoslova prije, kako su se nadali, uspješnog ishoda radikalnih događaja koji će se zbiti kad ustanu protiv svojih dušmana. U glavnim je crtama to izloženo u svitku pod nazivom „Mesijanska vladavina":

Kada se svi okupe za zajedničkim stolom, svećenik će blagoslovili prve plodove kruha i vina: potom će mesija Izraela nad kruhom ispružiti ruku i sva će okupljena zajednica izreći blagoslov. Ovo je obrazac Posljednje večere kakva je zabilježena u Novom zavjetu čime se ustvrduje da je „Judas Khrestus" bio mesijanski vođa esena. Na nekoliko mjesta u Novom zavjetu navodi se da je podigao „Čašu novog Saveza", upravo onako kako bi to učinili eseni. Riječ „nov" iz današnjih se izdanja Biblije izostavlja, ali se javlja u svim drevnim Biblijama.

Još od doba Starog zavjeta, židovski običaji za trpezom uključivali su blagoslivljanje kruha i vina (Postanak. 14:18) što je tijekom stoljeća poprimilo poseban značaj, kao što se može vidjeti u mnogim dijelovima Svitaka s Mrtvog mora. Josip o esenima kaže sljedeće:

„Odlazak na počinak ili doticanje hrane bez prethodne molitve smatraju velikim grijehom".

Starozavjetni prelazak s običaja jednostavnog izgovaranja kratke molitve nad kruhom i vinom (molitva prije ili poslije jela) u simboličan obred jedenja tijela i pijenja krvi nekog boga imao je dugu pretpovijest, a „službeno" je uveden u kršćansku praksu tijekom drugog dijela četvrtog stoljeća.

***

Tony Bushby

Izvaci iz uvoda te 1. i 2. poglavlja njegove knjige “Biblijska prijevara

 

0 AUTORU:
Australac Tony Bushby vrlo ie rano postao iznimno uspješan poslovni čovjek i poduzetnik. Osnovao je tvrtku za izdavanje časopisa te je 20 godina proveo istražujući, pišući i objavljujući vlastite časopise, prvenstveno za australsko i novozelandsko tržište. Zbog snažnih duhovnih uvjerenja i zanimanja za metafizičke teme, Tony je uspostavio dugotrajne odnose s mnogim udruženjima i društvima diljem svijeta. Omogućen mu je pristup rijetkim biblijskim rukopisima u arhivima brojnih privatnih knjižnica i muzeja. Pišući Biblijsku prijevaru 12 je godina proveo u ustrajnom i mukotrpnom istraživanju, uz veliki osobni trošak. U mnogobrojnim putovanjima posjetio je Egipat, Srednji istok. Englesku, Wales, Škotsku, Francusku, Njemačku, Belgiju, Italiju, Australiju. Novi Zeland i SAD. Trenutno se nalazi u inozemstvu i priprema nove rukopise kao nastavak Biblijske prijevare.