Beskućnici »spavaju« na ulici jer su prenoćišta prepuna
Ulice su im mjesto stalnog boravka, krevet su im klupe ili kolica za dostavu hrane
Ulica mnogima beskućnicima postaje mjesto stalnog boravka, krevet su im klupe ili kolica za dostavu hrane, a ostaci sa zagrebačkih tržnica način na koji preživljavaju. Razlog tome su i prepuna prenoćišta, za koja postoje čak i liste čekanja.
Beskućnik koji već godinama spava u podnožju zagrebačke katedrale ili na kolicima za dostavu hrane ispred ulaza na tržnicu Dolac, pristao je razgovarati s Vjesnikovim reporterima.
»Stalno sam ovdje, dok me policija ne otjera. Imam obitelj, ali im neću smetati, imaju oni svoje živote«, isprekidano nam je ispričao čovjek čiji izgled pokazuje da je već godinama na ulici. Hoda okolo u iznošenoj, poderanoj i prljavoj odjeći, s crnom vunenom kapom i odlijepljenim potplatima na cipelama.
»Bio sam u prenoćištu, ali tamo već u sedam ujutro moram izaći, a ovdje, brate, mogu spavati do mile volje. Osim toga tamo i kradu, a prenoćišta su i stalno popunjena«.
»Panduri« ga, kako kaže, uglavnom puštaju na miru, ali su »babe s placa, ponekad naporne«, jer ga tjeraju, nazivajući ga »propalicom, smradom i gubitnikom«. Što ga je natjeralo na beskućništvo, nismo uspjeli saznati, ali dodao je da nije jedini koji prenoćište nalazi u središtu metropole. A da se beskućnici okupljaju oko katedrale, saznali smo i od stalnih prolaznika.
»Najčešće ih možete vidjeti kako spavaju na klupi pored javnih zahoda ili na autobusnoj stanici. Svaki dan čekam autobus za Britanski trg pa sam nedavno tri dana gledala ženu koja je spavala na autobusnoj stanici«, ispričala nam je umirovljenica Vera Bratulić. Kako nitko ni nakon trećeg dana nije reagirao na tu beskućnicu, Vera Bratulić obratila se za pomoć časnim sestrama reda Svete Terezije. Kaže da je nakon toga nije više viđala na stanici.
Vjesnikovi reporteri pokušali su posjetiti i prenoćište Crvenog križa u kojemu svake noći spava 70 osoba. Stare barake za mnoge su jedini dom, a beskućnici, uglavnom, nisu susretljivi. Od ravnatelja Miroslava Pavlije saznali smo da beskućnici dobivaju uputnicu za smještaj od Centra za socijalnu skrb, koji određuje i trajanje smještaja, ali nerijetko beskućnike u prenoćište dovode i policija ili hitna pomoć.
»Dolazak u prenoćištu nije ograničen, ljudi dolaze od sedam sati navečer, a prenoćište moraju napustiti u sedam ujutro«, rekao je Pavlija.
Gradsko prenoćište u Heinzelovoj ima mjesta za 85 korisnika, a četvero do petero njih stalno je na listi čekanja. Beskućnici u prenoćištu mogu boraviti cijeli dan, s tim da su glavna vrata zaključana od 24 do 5 sati ujutro.
U Caritasovoj kući za beskućnike u Rakitju smješteno je 40 korisnika.Kako se radi o trajnom smještaju, od ravnatelja Ivana Mavreka, saznali smo da beskućnici u Rakitju ostaju do svoje smrti, a da obično stižu ovamo u teškom zdravstvenom stanju.
U Zagrebu 350 beskućnika
Prema podacima Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje, u Zagrebu ima 350 osoba bez stalnog boravišta, odnosno onih koji se vode u prekršajnim evidencijama zbog skitnje.
»Beskućnike čini 73 posto muškaraca i 27 posto žena. Prosječna dob je 57 godina. Prema obrazovnoj strukturi 35 posto beskućnika ima završenu srednju školu, dok ih je pet posto visoko obrazovanih«, ističe Marinka Bakula Anđelčić, zamjenica pročelnika Ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje.
Gradski ured za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje financirao je uređenje objekta u Kosnici koji će raditi kao prihvatilište za beskućnike na dulje vremensko razdoblje.
»Prihvatilište je trenutno u postupku preuzimanja. Preuzet će ga Crveni križ, a trenutno se pregovara s Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi koje će financirati prihvatilište. Uvjeti života u prenoćištu u Kosnici podići će se na višu razinu, a prihvatilište će pružiti beskućnicima cjelodnevni smještaj«, najavila je Marinka Bakula.
Vjesnik. Ana Grubanović