Asklepija (Zmijonosca) sam pronašao već prije i o njemu možete čitati na Magicusu: https://www.google.com/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwj9maOd7t38AhXSwosKHeEwBLwQFnoECAsQAQ&url=https%3A%2F%2Fwww.magicus.info%2Fostalo%2Fna-rubu-znanosti%2Fzmijonosa-asklepije&usg=AOvVaw3J6MT4OS5D2qTl5M05el5B

U ovom članku, naglasak je na Higiji, Asklepijevoj kćerki. Higija je odmah tu, do svoga oca Asklepija.

Asklepije i njegova kći Higija

Higija (grč. Hygieia/lat.Hygia), kći boga liječničkog umijeća Asklepija, bila je božica zdravlja u antičkoj Grčkoj. Na grčkom jeziku njeno ime znači “liječiti, donijeti zdravlje”, pa je zato smatrana zaštitnicom ili personifikacijom zdravlja.

Ime joj je sačuvano do danas u riječi “higijena”. Higijenom označavamo niz mjera vezanih uz čistoću i red koje osiguravaju zdravlje i kao takva dio je preventivne medicine. No, da bismo shvatili što je božica Higija značila u antičkom svijetu, moramo posegnuti za preostalim povijesnim izvorima, mitovima i simbolima.

Kult Asklepija i Higije

Svaka tradicionalna kultura ima svoje bogove, polubogove i heroje vezane uz liječenje, jer medicina je nekada smatrana božanskim, čudesnim umijećem. Tako Para­celsus kaže: Liječnik je tu da bi svima razotkrio čudotvornost Božju.

Sam Asklepije, poznat po svom izuzetnom iscjeliteljskom umijeću, bio je po svemu sudeći povijesna ličnost, kao i njegova kći Higija. Homer ga u Ilijadi (VIII. st. pr.Kr.) spominje kao nezazornog Asklepija ljekara, oca darovitih liječnika Mahaona i Podaleirija, ali ne kao božanstvo. Platon u Državi o njemu govori kao o iskusnom liječniku, a spominje i asklepijevce, liječničko bratstvo koje je Asklepije uputio u medicinsko znanje i mističnu moć izlječenja. Kako je broj njegovih učenika rastao, a time i njegova liječnička slava, tako su vremenom Asklepije, kao i njegova pratilja i pomoćnica Higija, poprimili status polubožanstava.

Kaže se da je Asklepije liječ­ničko umijeće dobio od svog oca Apolona, boga Sunca, s kojim je dijelio epitet Paean ili Izlječitelj, te od kentaura Hirona koji ga je i odgojio. On je to umijeće prenio svojim sinovima i kćerima, među kojima su najštovanije bile Higija i Panakeja; ova potonja je postala personifikacija panaceje – lijeka koji liječi sve bolesti.

Kult Asklepija i Higije bio je raširen diljem starog grčkog svijeta. Bila su im posvećena brojna svetišta-lječilišta, tzv. asklepioni, od kojih su najslavniji oni u Epidauru, na otoku Kosu i u Pergamu u Aziji. Njihov zajednički kult bio je u punom zamahu od kraja VI. st. pr.Kr. do kraja Rimskog Carstva u IV. stoljeću. Asklepiju posvećene svečanosti na otoku Kosu bile su toliko omiljene da su po slavi bile gotovo jednake panhelenskim svečanostima u Delfima i Olimpiji.

Pauzanija se u svom Opisu Grčke (oko 170. g.) iznimno često osvrće na njihova svetišta: Kad se uspneš na tvrđavu [u Megari] … vidiš prikaz Asklepija, kao i Higije, koje je napravio Brijaksid… (…) Najslavnije Asklepijevo svetište u Argosu danas sadrži prikaz boga u sjedećem stavu od bijelog mramora, a pokraj njega stoji Higija. (…) [U Megalopolisu, Arkadija] nalazi se ograđeni prostor posvećen Velikoj Božici… Prije ulaza u reljefu su prikazani s jedne strane Artemida, a s druge Asklepije i Higija. (…) [U Asklepijevu svetištu u Epidauru, Argolidi postoji] hram posvećen Higiji, Asklepiju i Apolonu, a dvoje zadnje spomenutih prezivaju se Aigyptios (Egipćani)…

Plinije piše da se Higijin kip nalazio i u hramu rimske božice sloge Konkordije. Naime, njihov se kult proširio i Rimom (gdje je Asklepije nazvan Eskulapom) nakon što je, zahvaljujući pomoći iz Epidaura, uspješno suzbijena kuga koja je izbila 292. godine.

Tragovi kulta Asklepija, pa tako i Higije, kod nas se mogu pronaći na dubrovačkom području. Grčka kolonija Epidaur (današnji Cavtat) dobila je ime po Asklepijevom rodnom gradu, a nedaleko Cavtata nalazi se pećina Šipun, u narodu poznata kao Eskulapova špilja. Na kapitelu trijema Kneževa dvora nalazi se Eskulapov lik i njemu posvećeni latinski stihovi.

Posjet svetištu-lječilištu nije bio nalik današnjem posjetu liječniku koji propisuje lijekove, već je to u najvećem broju slučajeva značilo izravno izlječenje. Čini se da su se u asklepionima kod bolesnika tijekom sna magijski pokretale samoiscjeljujuće snage organizma koje su djelovale na duhovnoj i fizičkoj razini, pri čemu su liječnici bili posrednici i pomoćnici.

U znak zahvalnosti za ozdrav­ljenje, izliječeni su ostavljali hranu, novac, zavjetne darove, zavjetne ploče, itd. Asklepiju se obično žrtvovao pijetao. Naime, nakon noćnog sna, jutarnje buđenje donosilo je ozdravljenje koje je simboliziralo pijetlovo jutarnje oglašavanje. Jer kao što pijetao najavljuje novi dan, tako je i Asklepije najavljivao novi život onima koji bi se oporavili od bolesti.

Iako je Higija igrala značajnu ulogu u očevu kultu, njena uloga nije sasvim jasna. Dok je njen otac bio vezan uz izlječenje, ona se vezivala uz sprečavanje bolesti i održavanje zdravlja. U svakom slučaju, od antičkog je doba poistovjećivana sa zdravljem i čistoćom. Spominje se u mnogim fragmentima: bez tebe nijedan čovjek nije sretan, ili Higija, najugodnija od bogova smrtnicima… Posvećena joj je i orfička himna (br. 67.) O značaju koji je imala u antičkoj Grčkoj sama po sebi govori Hipokratova zakletva (s prijelaza V. na IV. st. pr.Kr.) u kojoj se na samom početku zaziva Higijino ime.

Higijini prikazi

U klasičnom kiparstvu prikazivana je kao mlada žena u dugoj haljini s naborima, blagog i ljubaznog izraza lica, najčešće zajedno s ocem, bilo sjedeći ili stojeći, bilo oslonjena na oca. U rukama obično drži zmiju te posudu s vodom. Zanimljivo je da u najstarijim prikazima Higija drži samo zmiju bez posude. Također su u početku zmija i pehar bili prikazivani odvojeno, da bi ih se kasnije počelo prikazivati povezano (u XVII. stoljeću) i otada su postali amblem liječničkog zvanja. Zanimljivo je da ova dva udružena simbola pronalazimo kod egipat­skog boga Knepha, koji je prikazan kao zmija, simbol vječnosti, ovijen oko urne s vodom kojoj podaruje život svojim dahom.

Postoji više prikaza Asklepija i Higije na kovanim novčićima kralja Filipa na kojima primaju darove za ozdravljenje. Na jednom od njih pojav­ljuju se tajanstveni patuljak Telesfor i Apolon između Higije i Asklepija oko čijeg je štapa ovijena zmija. Na drugom novčiću Asklepije i Higija predstavljeni su na isti način, ali Asklepije sjedi dok Higija stoji sa strane uz Apolona i Telesfora; Asklepije i Higija drže svaki svoju posudu u rukama.

Simbolizam Higijinih atributa

Simboli koji se vežu uz Higiju jesu zmija i voda.

Zmija je bila atribut i Asklepija i Higije. Uz zmiju se veže velik broj simboličkih značenja koja proizlaze iz njenih temeljnih karakteristika. Tako zmija simbolizira budnost i stalni oprez u svrhu očuvanja nutarnje ravnoteže čiji gubitak vodi bolesti. Zbog odbacivanja stare i dobivanja nove kože, zmije su također moćan simbol pomlađivanja i obnove zdravlja. Zbog njihova pojavljivanja i nestajanja u pukotinama u zemlji koja prima umrle, ali i otkud niče novi život, povezivane su s božanstvima plodnosti, kao i s ktonskim silama podzemnog svijeta gdje se odvija stalni proces obnove. Budući da zmije mogu i usmrtiti i izliječiti, Filon Aleksandrijski piše da su simbol moći, i negativnih i pozitivnih. Pri tome je ključan liječnički princip mjere. Carl G. Jung kaže da je zmija kao simbol zdravlja nagovještaj homeopatske metode koja počiva na starogrčkom Hipokratovu načelu – Slično se sličnim liječi.

Uz Higiju se veže i voda, odno­sno božansko piće koje donosi zdravlje. Pod vodom se općenito podrazumijeva sva tekuća tvar koja kruži kroz cijelu prirodu u obliku kiše, soka, mlijeka i krvi. Vode su početak svega na zemlji jer su, prema mitu, primordijalne vode sadržavale sve što je kasnije poprimilo čvrste oblike. Uz vodu se zbog njene kvalitete, prozirnosti i dubine simbolički veže i intuitivna mudrost. Kao i zemlja, voda se veže uz ženski princip; u Vedama se vodu spominje kao matritamah (nešto najmajčinskije) i općenito se smatra zaštitnicom života.

Uranjanje u vodu simbolizira povratak u prvotno stanje čistoće, što s jedne strane označava poništenje, a s druge obnovu i ponovno rođenje, budući da to uranjanje obna­vlja životnu energiju. Tako je voda posrednik između života i smrti.

Duša u kojoj je filozofija istinski udomaćena svojim će zdravljem učiniti zdravim i tijelo. Njen mir i njeno zadovoljstvo isijavat će iz njega, te će ona na svoju sliku i priliku oblikovati i vanjsku pojavnost, i nju sukladno tome opremiti umjerenom čašću, živahnim i veselim nastupom i zadovoljnim i ljubaznim držanjem…

Michel de Montaigne (1533. – 1592.), francuski renesansni filozof

U legendama piše: "

"Postoji više prikaza Asklepija i Higije na kovanim novčićima kralja Filipa na kojima primaju darove za ozdravljenje. Na jednom od njih pojav­ljuju se tajanstveni patuljak Telesfor i Apolon između Higije i Asklepija oko čijeg je štapa ovijena zmija. Na drugom novčiću Asklepije i Higija predstavljeni su na isti način, ali Asklepije sjedi dok Higija stoji sa strane uz Apolona i Telesfora; Asklepije i Higija drže svaki svoju posudu u rukama."

Simboli koji se vežu uz Higiju jesu zmija i voda.

Zmija je bila atribut i Asklepija i Higije."

Sad kad znamo da su Asklepije i njegova kći zajedno, onda nije teško pronaći Higiju koja je kod Asklepija, a njega sam već pronašao.

Lokacija Asklepija i Higije:

Asklepije i njegova kćer Higija:

Asklepije se dobro vidi, a uz njega je i Higija. Zaokružiću ih oboje:

Na slici se vidi Asklepije koji lijevom rukom grli svoju kćer Higiju, a ispred Asklepija je zmija, koju Higija dodiruje desnom rukom. Legende tako i kažu:"U rukama obično drži zmiju te posudu s vodom. Zanimljivo je da u najstarijim prikazima Higija drži samo zmiju bez posude. "

Fantastično otkriće u koje nema sumnje, jer legende kažu da Higija drži zmiju, a na ovoj slici je to zaista tako - Higija drži zmiju.

Fantastično otkriće i, premda sam već navikao, ostao sam zadivljen tim likovima oca i kćerke. Asklepije i Higija su ogromni i prekrivaju značajan dio Zemlje, ali su eto, do dan - danas ostali neprimjećeni. Ovaj članak mjenja sve što smo do sada znali, jer sad znamo lokaciju i Asklepija i Higije i zajedno (članovi Magicusa i ja) možemo uživati u ovom otkriću.

Prikazaću i samo lice Higije.

Zaokružena glava Higije:

Iskružena glava Higije:

Statua Higije:

Usporedba Higije statue i Higije na mapi:

To je to...Higija je tu, uz svog oca Asklepija, sasvim slična statui i ima položenu ruku na zmiji:

Veoma, veoma zanimljivo otkriće. Ovo mjenja puno toga, a ima i još jedna zanimljivost.

Čitajući legende i mitove, shvatio sam da se mnogi likovi opisuju i u Grčkim i u Egipatskim mitovima, samo sa drugim imenima. Tako i Asklepije i Higija imaju svoju ulogu u Egipatskim mitovima, ali pod drugim imenima:

Šu je egipatski bog zraka i atmosfere. Sin je Raa, Amona-Ra ili Atuma. Njegovo ime se povezuje s riječima "suša" i "ogoljen", a znači "onaj koji se uzdiže". Prikazivan je kao čovjek s perom ili krunom na glavi.

Opis i mitovi

Nastao je tako da ga je Ra izbacio kihanjem. Ra je ispljunuo njegovu sestru Tefnut, božicu vlage. Kao maleni su se izgubili u vodama oceana Nuna, a Ra je poslao svoju kćer, njihovu sestru, Hator da ih vrati. Šu i Tefnut su se vjenčali. Sretno su vladali svemirom, ali ih je napala demonska zmija Apop. Šu i Tefnut su postali roditelji Geba i Nut. Šu ih je razdvojio, kad je stao među njih. Šu je personifikacija zraka, te je vrlo moćan. Zvali su ga sjevernim povjetarcem koji najavljuje Sunce. Oblaci su smatrani njegovim kostima.

Geb je bez Raovog odobrenja oženio Nut, svoju sestru. Zato je Ra naredio Šu da prekine vezu između Geba i Nut. Šu je to i učinio, kako se ne bi rodila Gebova djeca bez Raovog odobrenja. Ali Tot, bog Mjeseca i mudrosti, iskoristio je svoju moć i tako je Nut bila oplođena te je rodila četvero djece, božanske parove - Ozirisa, Izidu, Seta i Neftidu. U grčkoj mitologiji mu je sličan Atlant. Egipćani su vjerovali da daleko na obzoru postoje četiri stupa koji pomažu Šuu držati nebo - Nut. Šuu pomaže i Huh, bog vječnosti. Jednom se Tefnut naljutila na Šua i pobjegla u Nubiju gdje je ubijala sve živo. Ra je naredio Šuu i Totu da ju vrate, što su i učinili. Šu svake noći pomaže Rau, svom ocu, da svlada zmiju Apopa. Drugi bogovi koji pomažu su Geb, Selkis i Set.

Šu je smatran jednak bogovima Arensnufisu i Onurisu. Naime, Onurisova žena također ima glavu lavice te je došla iz Nubije.

Nisu poznati hramovi posvećeni Šuu, ali je u Denderi postojala "Šuova kuća".

Tefnut Tefnut (Tefenet, Tefnet) je egipatska božica vode, vlage i kiše, s glavom lavice, dio Eneade. Kći je Ra, Amona-Ra ili Atuma. Njezin muž i brat je Šu. Djeca su joj Geb i Nut.

Opis i mitovi

Tefnut je Šuova blizanka. Kao djeca su se izgubili u vodama Nuna, prvog oceana. Njihov otac, bog Sunca, poslao je svoje oko u obliku božanstva da ih vrati. Oko ih je pronašlo i vratilo bogu Sunca, koji je isplakao suze iz kojih su nastali ljudi. Prema drugom mitu, bog lončar Hnum je oblikovao ljude od gline, na svom lončarskom kolu. Šu i Tefnut su mirno vladali svemirom sve dok ih nije napao Apop. Nakon što je rodila Geba i Nut, Geb ju je silovao kako bi preuzeo prijestolje. Postoji mit koji govori da je Tefnut htjela pobjeći iz Egipta u Nubiju, a na svom putu je ubijala ljude. Nedostajala je Rau, pa je on poslao Šua i Tota da ju vrate. Tot ju je uvjerio da se vrati.

Tefnut je znana i kao "Raovo oko", "Dama plamena" i "Ptahov jezik". Njezino ime znači "ona od vlage" ("vlažna"). Prikazuje se kao žena s glavom lavice, iako je ponekad cijela žena. Na glavi joj je Sunčev disk. Tefnut je slična svojoj sestri Sekhmet, koja je također lavica, ali se Tefnut uvijek prikazuje na prijestolju. U nekim mitovima Tefnutin muž je nepoznati bog Tefen.

Tefnut nije imala hram, ali je štovana u Denderi, gdje je bila "Tefnutina kuća". Iako nije bila popularna poput svoje kćeri Nut i svojih unuka Izide i Neftide, smatralo se da bi se zemlja bez nje osušila.

Jasno je iz teksta da se Asklepije u Egipatskim mitovima spominje kao Šu (na glavi ima pero, a Asklepije zaista ima pero na glavi), a Higija je u Egiptu poznata kao Tefnut, Šuova sestra.

Tefnut je povezana sa vlagom i kišom: Tefnut Tefnut (Tefenet, Tefnet) je egipatska božica vode, vlage i kiše.

Higija je također povezana sa vodom: Uz Higiju se veže i voda, odno­sno božansko piće koje donosi zdravlje. Pod vodom se općenito podrazumijeva sva tekuća tvar koja kruži kroz cijelu prirodu u obliku kiše, soka, mlijeka i krvi. Vode su početak svega na zemlji jer su, prema mitu, primordijalne vode sadržavale sve što je kasnije poprimilo čvrste oblike. Uz vodu se zbog njene kvalitete, prozirnosti i dubine simbolički veže i intuitivna mudrost. Kao i zemlja, voda se veže uz ženski princip; u Vedama se vodu spominje kao matritamah (nešto najmajčinskije) i općenito se smatra zaštitnicom života.

Sad je jasno da su Higija i Tefnut jedna te ista osoba, ali nazvane drugačijim imenima u Grčkim i Egipatskim mitovima.

Ovo otkriće otvara sasvim nove mogučnosti istraživanja, jer prvi put do sada imam jasne poveznice i jasne dokaze o likovima u mitivima različitih naroda:Grka i Egipćana.

Asklepije i Higija ili...Šu i Tefnut:

Zanimljivo je i da je Tefnut veoma blisko povezana sa Horusovim okom i moje istraživanje, ako Bog da, ide u tom pravcu.

Pozdrav svim članovima Magicusa:

L.P.