Dvadeseto stoljeće ostaće zapamćeno po velikom broju fascinantnih arheoloških otkrića koja su u potpunosti promijenila našu percepciju prošlosti. Na svjetlo dana su izašli nepoznati gradovi i civilizacije, djela izuzetne zanatske i umjetničke vrijednosti, te astronomski zapisi koji zapanjuju svojom preciznošću. Uz pomoć nove moderne tehnologije arheolozi su doznali čitav niz podataka koji dokazuju da ljudi iz prošlosti nisu bili nikakvi divljaci, vec da su u svom pristupu životu iskazivali nama nedostupnu sofisticiranost. Uz sve to se i nastanak ljudske vrste pomaknuo se s prijašnjih par stotina tisuća godina na daleku prošlost od dva miliona godina. Postalo je jasnim da smo na ovoj planeti bili prisutni puno prije nego što smo do sada mislili i da su našoj poznatoj civilizaciji prethodile mnoge nepoznate. Odabir deset najvecih arheoloskih otkrica dvadesetog stoljeca nije uopce laka stvar. To je isto kao kad pokušate napraviti listu deset najboljih pjesama ili filmova. Svaki izbor nužno mora biti bar malo subjektivan i nikako ne može obuhvatiti sve ono što je vrijedno. Prilikom ovog odabira kao osnovni kriterij poslužila je procjena važnosti pojedinog otkrića na nivou mijenjanja načina interpretacije ljudske povijesti. Svako od dolje navedenih otkrića predstavljalo je na svoj osoben način neku vrstu revolucije u razumjevanju onoga sto uistinu jesmo. I upravo zbog toga uspijeh arheologije u dvadeset i prvom stoljecu nece ovisiti o tehnologiji koju će koristiti nego o prihvaćanju jedne drugacije koncepcije svijeta u kojem živimo.

 

1. 1.       Svitci s Mrtvog mora
   
   U proljeće 1947. godine u jednoj spilji pored Mrtvog mora pronadjene su posude u kojima su se nalazili vrlo stari svici. Tek nakon godinu dana postalo je jasno o čemu je uistinu rijec. Starost svitaka je procijenjena na razdoblje od 200. godine prije Krista do 68. godine poslije Krista i sadržavali su najstarije zapise zidovske Biblije. Medju njima je pronađena i kopija biblijske knjige Izaijine koja je bila starija od svega sto je do tada bilo sacuvano na originalnom hebrejskom. Objavljivanje sadrzaja tih svitaka pratila je velika doza mistificiranja. Neki istraživači su inzistirali da će oni dokazati postojanje i božansku prirodu Isusovu, dok su drugi vjerovali kako se u njima kriju po kršćanstvo opasni sadržaji koji su izbačeni iz sluzbenih biblijskih verzija. Postepenim obajvljivanjem moglo se doznati da se na svicima osim biblijskih tekstova nalaze i nepoznati "komentari" Biblije, posljednje riječi pojedinih ličnosti, popis rituala, instrukcije za posljednju apokaliptičnu bitku, pa čak i popis zakopanih blaga. Većina tekstova bila je zapisana na heberejskom jeziku, te neki na grčkom aramejskom. Svici s Mrtvog mora jos uvijek nisu u potpunosti istraženi i njihova tajna čeka da bude riješena u novom tisućljeću.

 

1. 2.       Tutankamonova grobnica
   
   Engleski arheolog Howard Carter i njegov sponzor lord Carnarvon istrazivli su 1922. godine po egipastkoj Dolini kraljeva. Nisu se ni nadali da ce upravo oni biti prve osobe koje će u povijesti pronaći grob jednog od egipatskih faraona. Grob na kojeg je naišli pripadao je Tutankamonu, sinu i nasljedniku heretika Eknatona, i bio ispunjen velikom količinom zlata. Njihovo otkrice izazvalo je senzaciju sirom svijeta i u kratkom vremenu ih pretvorilo u medijske zvijezde. Stvaranju mita pripomogla je i nesretna smrt lorda Carnarvona koja se povezala s apokrifnom "faraonovom kletvom". Kasnijim istrazivanjem Tutankamonove mumije ustanovljeno je da je ovaj kralj-djecak nenadano umro 1323. godine prije Krista uslijed udarca u glavu. Najvjerojatnije se radilo o uspjesno provedenoj uroti i atentatu. Usprkos velikog blaga koje je pronađeno u njegovoj grobnici, Tutankamon nije spadao u važnije egipatske kraljeve. Za vrijeme svog kratkog života on jednostavno nije uspio ostaviti neki vazniji utisak, pa je vrlo brzo zaboravljen od onih koji su slijedili iza njega. Ipak, on je vremenom postao nekom vrstom ikone ne samo za egiptologiju, nego i za citavu arheologiju.

 

1. 3.       Kosti koje su uzbudile Ameriku
   
   George McJunkin bio je po svemu vrlo neobičan kauboj. Na sedlu njegovog konja zajedno su visili puška i teleskop. U kolovozu 1908. godine jašuci kroz područje Novog Meksika uočio je gomilu starih kostiju. Sjahao je s konja i ustanovio da se radi o ostacima drevne vrste bizona koji je bio ubijen od strane ljudi. Pored kostiju jasno su se raspoznavali i ostaci kamenog oružja koje su pri tome koristili. McJunkin je odmah shvatio da se radi o vrlo vaznom otkricu i odlucio s njime upoznati najpoznatije americke arheologe. U to doba vodeći autoritet na planu istraživanja americke prošlosti bio je Aless Hrdlicka, voditelj Smithsonian instituta, koji je postavio teoriju kako su prastanovnici Amerike živjeli tamo prije 3000 godina. Kosti koje je pronasao McJunkin bile su stare 10000 godina i nikako se nisu uklapale u njegove procjene, pa je zato učinio sve kako bi spriječio javno objavljivanje informacija o ovom epohalnom otkricu. No, u tome mu se suprotstavio arheolog Jesse Figgins i pomogao da istina izađe na vidjelo.

1. 4.       Zaboravljena slava grada Ur
   
   C. Leonard Woolley je u razdoblju izmedju 1922. i 1934. godine izazvao veliku pozornost svojim iskopavanjima na području danasnjeg Iraka. On je otkrio stari mezopotamski grad Ur, tradicionalno mjesto boravka biblijskog Abrahama. Uz pomoć velikog broja radnika on je otkopao gotovo 2000 grobova, među kojima su neki bili izuzetno bogato ukrašeni, pa je Woolley odmah pretpostavio da se radi o ostacima kraljevskih grobnica. Među tim grobovima svojom ljepotom isticao se onaj koji je pripadao kraljici Pu-abi iz ranog dinastičkog perioda godina prije Krista). U njemu su se nalazili ostaci 23 žrtvovane sluge, lira sa zlatnim ornamentima, te različiti nakit napravljen od zlata, srebra i dragog kamenja. Osim grobova otkrivene su i brojne privatne kuće koje su pokazivale visok nivo zanatske umjesnosti. Čitav svijet imao je priliku upoznati se s jednom vrlo razvijenom civilizacijom koja je tisućama godina bila nepoznata.

 

1. 5.       Brodolom kod Uluburuna
   
   Otkrice George Bassa u potpunosti je promijenilo stereotipove arheologije kao znanosti koja se bavi iskapanjima pijeskom zatrpanih starih civilizacija. Pocetkom šezdesetih godina proslog stoljeca on je u jugozapadnoj Turskoj na dnu mora pronasao ostatke potonolug broda iz razdoblja Broncanog doba. Postalo je očiglednim da i morske dubine kriju velik broj informacija koje bi mogle promijeniti poznatu povijest čovječanstva. Na potonulom brodu pronadjene su drvene grede iz tropske Afrike, jantar sa sjevera Europe, broncani mač iz Italije, kameno žezlo iz područja Crnog mora, pečat napravljen u Mezopotamiji, skarabeji iz Egipta, keramika i bakar sa Cipra i Grčke, kositar iz Afganistana, te oruđe i oružje s palestinsko sirijske obale. Sve to je dokazivalo kako je u proslosti postojala intenzivna komunikacija medju prostorno udaljenim kulturama.

 

6. Čovjek iz leda

 

Dva njemacka turista su se u rujnu 1991. godine odlucila popesti na planine koje označavaju granicu izmedju Italije i Austrije. Na visini 3210 metara naisli su na začudan prizor. Iz sante leda ukočeno gledao ih je zaleđeni čovjek. Ne samo da mu je tijelo bilo očuvano, nego je isto takvom stanju bila i njegova odjeća, oruđe i oružje. U pocetku se mislilo da se radi o nekom nestalom turistu, pa je prvo pozvana policija i hitna pomoc. Tek kasnije je postalo jasno o kome se radi i na scenu su stupili arheolozi. Pronađeni covjek je izmjeren, snimljen rentgenom i temeljito pretražen. Ustanovljeno je da je star nesto vise od 5000 godina i da je pripadao Kasnom kamenom dobu. Umro je kad je imao četrdeset godina i po tijelu je imao tragove tetoviranja koji su najvjerojatnije bili u svrhu liječenja. Odjeća i obuća su mu bili izuzetno kvalitetno napravljeni i prilagodjeni niskim temeperaturama. No, ono sto najvise iznenađuje je sam njegov izgled i sofisticirani izraz lica koji se nikako ne uklapa u naše ustaljene predodzbe o ljudima kamenog doba.

 

7. Otkrivene tajne Maja

Generacije znanstvenika čudile su se dostignućima drevnih Maja. Njihove piramide, matematika, astronomija, znanost i umjetnost, bili su svjedocima jedne izuzetno razvijene civilizacije. Najvecu zagonetku je predstavljao njihov jezik, jedini koji je za sobom ostavio pisani zapis iz prekolumbovske Amerike. Godinama se smatralo da se radi o sustavu glifova gdje svaka sličica predstavlja pojedinu riječ ili ideju. No, pokazalo se da su takva razmisljanja potpuno kriva. Pismo Maja bilo je u stvari kombinacija znakova koji su pojedinacno prikazivali konsonante i vokale u svrhu stvaranja rijeci. Revoluciju u desifriranju drevnih rukopisa Maja izazvao je Jurij Knorosov koji je pedesetih godina prošlog stoljeca postavio temelje za daljnja istrazivanja. Pošto se radilo o ruskom arheologu bilo je potrebno dosta vremena da njegova otkrića budu priznata od snobovskih arheoloskih krugova na Zapadu. Danas možemo ustvrditi da je otprilike 80 posto zapisa Maja moguce dešifrirati, a pri tome gotovo čitav sustav pisanja.

 

8 Porodica koja je otkrila porijeklo ljudi

Tradicija porodice Leakey je da se svi njezini članovi bave arheologijom. Predanim radom različitih generaciji oni su napravili najveci pomak u razumijevanju porijekla ljudske vrste na Zemlji. Oduvijek su svi fosilni ostaci ljudske prapovijesti dolazili su iz Europe i Azije, dok se Afrika smatrala beznačajnom za ljudsku evoluciju. No, u lipnju 1959. godine dogodio se veliki preokret. Mary Leakey naišla je kopajuci na vrlo zanimljivu kost. Pazljivo je uklonila pijesak i ustanovila da se radi o humanoidnom zubu. Zajedno s ostalim clanovima porodice nastavila je kopati dalje i uskoro su pronasli stotine dijelova pračovjeka kojeg su nazvali Zinjantropus. Objavili su da se radi o najstarijem "čovjeku na svijetu" i datirali njegovu starost na otprilike 600 000 godina. No, pravo iznenadjenje je tek slijedilo. Uporabom moderne tehnologije ustanovljena je starost od 1,75 miliona godina. čitavo ljudsko porijeklo se preokrenulo, a Afrika je postala kolijevkom čovječanstva.

 

9. Umjetnici iz Lascauxa

Pas sedamnaestogodišnjeg Marcela Ravidata je lovio zeca i nanjušio rupu na brdu Lascaux. Tako započinje uvod u jedno od najvećih areholoskih otkrića uopće. U spilji koja je tada otkrivena nalazili su se crteži stari vise od 17 000 godina, crteži koji su iz temelja promijenili promisljanje o proslosti. Po prvi put imali smo priliku vidjeti fascinantne prikaze ogromnih bikova i konja koji su očaravali svojom anatomskom preciznoscu. Vješto izvedene linije bile su ispunjene bojama, dok su sjenke svemu davale osjecaj dubine. Na nekim crtezima mogli su se primjetiti i naznake impresionistickih tonova. Ukupno je pronađeno šest "galerija" ukrašenih sa 600 slika i skoro 1500 rezbarija. Za taj poduhvat bilo je sigurno potrebno vise drevnih umjetnika koji su prilikom slikanja morali koristiti i ljestve. Sama spilja nije sluzila kao mjesto stanovanja, već je prije svega imala ritualni karakter. Najnovija istraživanja pokazuju da medju crtežima u Lascauxu postoje i oni s nedvosmislenom astronomsko-astrološkom simbolikom, što dodatno potvrdjuje naše kompletno neznanje o znanjima koja su posjedovali ljudi u dalekoj prošlosti.

 

10. Kineski nijemi vojnici iz groba

Sedamdesetih godina arheološki nalazi u Kini zapanjili su sve televizijske gledatelje koji su mogli na ekranima vidjeti vojsku od 8000 vojnika napravljenih od terakote. Svi oni bili su postavljeni u grobu prvog vladara Kine Qin Shihuanga koji je umro izmedju 221. i 210. godine prije Krista. Svaka od tih figura predstavljala je unikatni umjetnicki rad i odlikovala se individualnim karakteristikama. Vojnici su stajali u 11 redova i zauzimali prostor veci od 200 metara. Kasnije se pokazalo da je tih 8000 nijemih vojnika samo dio citavog grada koji je podignut kao posmrtna pratnja umrlom vladaru. Pronadjene su jos i prostorije s figurama konjanika, različitim životinjama, te kraljevskom kočijom. Kasnije je otkrivena i impoznatna piramida koja je u sebi sadrzavala kraljevski grob u kojem su osim kralja bile žive sahranjene i njegove konkubine koje mu nisu rodile djecu.

 

Izvor:Fokus