Andrija Kačić Miošić,  foto Duje Antonini, www.grassor.com

 

Bratu štiocu.

[Iz predgovora prvom izdanju Razgovora.]

Po naravi je čovika svakoga svoj narod faliti, uzdizati i uzveličavati, i zato vide se mnoge knjige na svitlost iznesene, u kojim se štiju kralji, duke, markeži, knezovi, gospoda, vitezovi, junaci i njiova junaštva. Ma narod slovinski vazda je bio, kako se vidi, u tomu malo pomljiv, jer se malo stvari štije i nahodi od stari kralja, bana, gospode i događaja, koji su se događali u našim stranam. I da se posve ne izgube od stari vitezova uspomene, Gosp. Bog dao je našemu narodu tako pamet naravnu, da ono, što drugi narodi uzdrže u knjigam, oni uzdrže u pameti pivajući na sobetim, dernecim i po svim mistim, kuda putuju, pisme svoji kralja, bana, vitezova i vrsni junaka, koje premda nisu posve istinite, ništa ne manje ima svaka dobar temelj od istine. Želeći dakle ja, da siromasi težaci i čobani naroda slovinskoga, koji se naslađuju u takizim pismam, mogu doći u poznanje, da njiove pisme i davorije nisu brez temelja istinita, na službu istih siromaha dajem na svitlost ove knjižice skupljene, složene i prinesene iz različiti knjiga talijanski u jezik slovinski, u kojim će se viditi kralji, bani, gospoda i vitezovi slovinski, njiovi rati, junaštva i sva dilovanja dobra i zla. Ma viruj mi, moj štioče poštovani, da kada razgledaš ovi moji trudak, vidićeš nesrićno i nemirno stanje, u komu se nahođahu vaši prašukundidi u vrime slovinski vladaoca, i poznaćeš čestito, mirno i rajsko stanje, u komu se nahodimo sada pod krilom našega Privedroga Principa, za koga imamo u potribi našu krv proliti. Ako li ti pak ne budu ove knjižice ugodne, a ti čini bolje. Na peru ti srića, i da si mi zdrav i veseo!

 

2.izdanje Razgovora Ugodnih naroda slovinskih 1759. Foto; http://www.sss-makarska.hr

Pripoljubljenomu štiocu.

[Iz predgovora drugom izdanju Razgovora.]

Ne nahodeći se u mojim knjižicam od kralja, bana i vitezova slovinski mnoge stvari i lipi događaji, koji se prija, a niti i posli porođenja Gospodinova zgodiše u državam slovinskim, zato, moj ljubezni štioče, rečene knjižice prištampajem s pristavkom stari kralja, cesara, papa i mnogi sveti od našega slovinskoga naroda, s nadometkom također mnogi pisama od bana i stari ungarski, mletački i slovinski vitezova. A to ja sve sam pomljivo izvadio iz knjiga latinski, talijanski i rvatski, iz različitih pisama i karata, diplomata, dukala, atestata, davorija i svidodžbe staraca, redovnika i svitovnjaka. Svrha pak, za koju ja ovi trud činim, jest najprva slava i poštenje Božije, komu se svako dilo pošteno, brez otruje grija učinjeno posvetiti i prikazati ima; druga, neka se sadašnji i poslidnji vitezovi mogu ogledati kano u zrcalo u rabrenita vojevanja i glasovita junaštva svoji dida i šukundida, da ji slobodno i veselo mogu naslidovati i s općenitim neprijateljom boj biti. Treća pak svrha moga truda jest ova: da se slavna imena vitezova i glasoviti junaka mogu za puno vikova na svitu uzdržati, štiti i njiova junaštva spominjati, jer što se u knjigam ne nahodi, brzo se izgubi i zaboravi; knjige štampane sve po svitu idu, ako se izgube u jednomu gradu, državi ali kraljestvu, ne će u drugomu. I to su, moj štioče, svrhe, za koje ja ovi trud činim, koji, ako si roda od starine gospodskoga, vitežkoga oli junačkoga, ufam se biće ti ugodan, ako li nisi, na moje mrzićeš knjižice i pogrđivat trudno dilo starca Mjelovana, kakono su i do sada oni, koji nisu od vitežke krvi sastavljeni. Retorike ni poesije, nakićena ni napirlitana veza naći ne ćeš, nego jednu zgradu svrhu tvrdoga temelja od istine ziđanu stinam naravnim iz duboki jama po nastojanju siromaha Mjelovana izkopani. Ako se naslađuješ u zgrađam narešenim, evo sam ti kamenje pripravio, pilaj ji, teši ji i kreši ji s tvojizim alatom, koga si stekao, ter načinjaj visoke, plemenite i gospodske palače. Ja ti dobrovoljno dopušćam i čestitu u tvomu rukodilu sreću nazivam.

Slidi kratko ukazanje od starih kralja slovinskih i događaji koji se u stara vrimena zgodiše u državam slovinskim, iz različitih knjiga izvađeni i na svitlost postavljeni

Prvi kralj ilirički zvaše se imenom Ilirik ( sin feničkih kraljeva Kadmosa i Harmonije 12.-13. st. pr.n.e.), od koga se Slovinjani Ilirici prozvaše. Posli ovoga mnogi vladaše, ali njiova imena knjige s kojim se ja služim, ne meću.
Na 3522. (5.st.pr.n.e.) po stvorenju svita Farani Dalmatini naseliše otok Vis.
Na 3606. (4.st.pr.n.e.) po stvorenju svita vladaše slovinskim državam kralj Bradilio, Slovinac, koji imade žestok rat s Filipom, kraljem od Macedonije, koga Bradilio dobi i pod harač podloži.
Na 3629. Glaucio i Klito, sin rečenoga kralja Bradilija, kraljevaše u državi slovinskoj, i ove Aleksandro Veliki, sin kralja Filipa, jako oblada i pridobi.
Na 3655. Demetrio glasoviti bi učinjen kralj od slovinskih banovina.
Na 3685. Vlahahu slovinskim državam Brem i Bolg, hercezi oliti duke, Slovinci, i ovi porobiše grčku zemlju.
Na 3726. Agran, Pleuratov sin, bi učinjen kralj slovinski. Ovi kralj puno snažan biše i zato podloži mnoge banovine. Imadiše sto nava od boja, s kojizim ode protiv Etolom, razbi i porobi njiovu državu, pak napunivši rečene brodove svakoga bogatstva, slavodobitnik povrati se u zemlju slovinsku.
Na 3732. Umri kralj Agron, i njegova žena Teuta poče vladati slovinskim državam.
Na 3733. Bihu poslani rimski poklisari Lucios i Kajo kraljici Teuti, da je mole neka bi pokarala svoje podložnike koji činjahu mnogo zla Latinom po moru; ali puna ženske oholosti činila ih je pogrdno smaknuti.
Na 3734. Kraljica Teuta poslala je vojsku na Skenderce, osvoji grad Dračevo, Korčulu i mnoge druge. Đenera prid vojskom biše Dimitar Faranin, koji se izneviri Teuti i sa svom vojskom pridruži Rimljanom, koji porobiše svu Dalmaciju i osvojiše kraljestvo Teutino.
Na 3743. Dimitar Faranin, vladalac od vojske slovinske, vojeva je po moru i porobio grčke države. Ovi je imao za ženu Triteutu, Pine, kralja slovinskoga, mater.
Na 3744. Rimljani osvojiše Far na otoku i Dimal, misto jako u Dalmaciji.
Na 3745. Serdilaida, kralj slovinski, diže vojsku i porobi Macedoniju, da mu nije platio Filip, kralj macedonski, potroške za pomoć koju mu je bio poslao suprot Etolom i Lacedemonom.
Na 3762. Filip, kralj macedonski, hotijući pridobiti Serdilaidu, kralja slovinskoga, i njegovo kraljestvo podložiti, bi od rečenoga Serdilaide pridobiven i istiran iz zemlje slovinske.
Na 3773. Kraljeva je u slovinskim državam Pleurat, Slovinac, i ovi porobi grčku zemlju do Korinta.
Na 3781. Kraljeva je nad Slovincim kralj Gencio.
Na 3784. Gencio, kralj slovinski, po nagovoru Perseja, kralja macedonskoga, učini se neprijatelj Rimljana, koji s velikom vojskom dođoše u Dalmaciju ter mu mnoge gradove osvojiše, najposli Skadar u koga se biše zatvorija. I tada kraljestvo slovinsko i macedonsko pod oblast Rimljana pade.
Na 3840. Drugi Slovinjani, zvani Ardijeji i Palari, udariše na Slovince dalmatinske, koji se bihu Rimljanom podložili, ter ih neprijateljski porobiše.
Na 3900. Peraštani Dalmatini dignuli se jesu suproć Rimljanom.
Na 3901. Dalmatini gornji udariše na Liburneže Kotarce, kojizim grad Promin osvojiše. Dođoše Rimljani na pomoć Liburnežem, koje Dalmatini pridobiše, đenerala rimskoga i svu njegovu vojsku isikoše.
Na 3920. Po smrti Julija Cesara Dalmatini Slovinci rimskoga zapovidništva jaram svrgoše, koje Bebius, rimski vojvoda, pokoriti hotijući, on i sva njegova vojska od Dalmatina bi pobijena. Ali opet Rimljani veću vojsku poslaše u Dalmaciju, koja veće od pedeset godišta š njimam se bijući, najposli od Rimljana pridobiveni ostadoše Dalmatini.
Na 3926. Digoše se Posavci suproć Rimljanom, puno vrimena š njima boj biše; ali dođe cesar August s vojskom i podside stolno misto posavsko Sigečicu, koju u dvajest dana na silu osvoji. Otolem se dili u Dalmaciju, razbi vojsku kralja dalmatinskoga, Tutima imenom, i osvoji mu veliki grad Promin.
Na 3927. Cesar August opet s vojskom dođe u Dalmaciju, i zarad velika glada, koji tada u Dalmaciji biše, cesaru se podložiše, davši mu harač i u tutiju aliti u poručanstvo sedam stotina mladića.
Na 3948. Daci Pridunajci robili jesu Slovince, a Dalmatini digoše se protiva Rimljanom.

Događaji posli porođenja Isusova.

Na 7 po Isusovu porođenju bihu kralji od Dalmatina i Slovinaca Batana i Pinet. Ovi se digoše protiva Rimljanom, a imadihu vojske osam stotina iljada pišaca i dvista iljada konjika, kako piše Velejus Rimljanin, to čini miljun u sve. Na puno mista Rimljane isikoše na ta način, da nisu nikadar bili u većemu strahu, tuzi ni žalosti.
Na 8. Dođe rimska vojska u Dalmaciju ter same Makarane oblada.
Na 9. Rimljani razbiše slovinsku vojsku i ufatiše Bata i Pineta, kralje slovinske.
Na 57. Sveti Pava pripovida je rič Božiju po slovinskim državam...

 

Pisma Radovana i Mjelovana.

        Knjigu piše od Kotara kneže,
po imenu starac Radovane,
ter je šalje pobratimu svomu,
Mjelovanu od gorice crne.

        U knjizi ga lipo pozdravljaše
ter ovako starac besiđaše:
"Mjelovane, sva je vjeka na te:
probudi se, biće bolje za te.

        Kadno lani prođe niz Kotare
i pronese gusle javorove
ter zapjeva pjesmu od junaka
jedne slaviš, druge ne spominješ.

        Viječe na te Lijeka i Krbava,
Slavonija, vjetežka država,
slavna Bosna i sva Dalmacija,
Romanija i sva Bulgarija,

        jer ostavi mnoge vjetezove,
mejdandžije, bane i knezove.
Pazi, da ti ne ogule bradu,
jer junaci za šalu ne znadu.

        Ta eto si brežan ostario
vojujući i bojak bijući,
a junake nijesi zapantio,
već ji srdiš tako pjevajući.

        Il junake pjevaj sve kolike,
neka nije prama tebi vjeke,
ol se prođi gusal' i pjevanja,
niz Kotare ravne putovanja."

        Odpisuje starac Mjelovane:
"Ne budali, pobro Radovane!
Ko će skupit po nebu oblake,
ko l' ispjevat po svijetu junake!

        Ne bi ti ji vijele izpjevale,
kamo li će starac Mjelovane:
nije lasno uz gusle vijekati
ni junake po imenu zvati.

        Ako l' ti je što pomučno, pobre,
od Kotara starče Radovane,
uzmi gusle, ta se i napjevaj,
sve delije po svijetu izpjevaj.

        Ali ćeš se prija prestaviti
kano čvrčak pjevajuć do mraka,
nego li ćeš, pobre, izbrojiti,
koliko je na svijetu junaka.

        Kad sam lani proša niz Kotare,
svaki veli: 'Pjevaj moje stare!'
Ma ne reče njeko, Radovane:
'Na ti novac, starče Mjelovane,

        ter ćeš kupit jednu ćekvu vina,
što će tebi biti do Karina!
Nije lasno po svijetu oditi,
od junaka pjesme izvoditi.

        Ali neka znadeš, Radovane,
da za novce ne pjevam junake,
već za ljubav, slavu i poštenje,
vjetezova stari uzvišenje.

        Evo ću ti gusle napraviti,
vjetezove po imenu zvati;
od koji se spomenuti mogu,
sve ću ti ji zbrojiti u slogu.

        Radovane, vjera ti me moja,
korba mi je dodijala tvoja.
Valja mi se iz doma dijeliti,
al me ne će đeca prečekati.

        Jer 'vo sam ti težko obolio,
oronuo i još oslijepio
skitajuć se od grada do grada,
od nemila, pobre, do nedraga.

        Nadaj mi se do godine dana,
junake ćeš kazat od mejdana.
Dospivajuć pozdravljam te lijepo
i u dvoru malo i veleko."

Poskočnica, koja se može u kolu pjevati.

        Osobitu narod svaki
kripost ima, s kom se diči,
koju daje Bog prijaki.
Mudri kažu ove riči.

        A kraljuje sva rabrenost
u narodu slovinskomu,
snaga, jakost i srčenost
u vojniku rvatskomu.

        

Aleksandar Veliki Makedonski najveći kralj slavenskih antičkih naroda  Foto; http://bs.wikipedia.org/wiki/Aleksandar_Veliki

 

Aleksandro to svidoči,
kralj veliki svega svita,
svakom noseć on prid oči
dilovanja plemenita,

        koja vazda ukazaše
Slovinjani vitezovi;
i zato se zovijaše
slavni jaki narod ovi.

        Pri neg umri, njim ostavi
dopušćenja blagodarna,
uznosi ji, fali, slavi
rad junaštva vele harna.

        Kara, priti i proklinje,
ko b' opsova narod ovi,
i svakoga još zaklinje,
da za njima zlo ne slovi.

        Ostavlja jim banovine
sve od mora latinskoga
i države jošter ine
od Baltika ledenoga,

        da njiovo ima biti,
od starine kako biše,
i niko se nejma priti;
Aleksandro to hotiše.

        Sva velika Sarmacija
od starine njiova je,
slavna Bosna, Dalmacija
ilirička država je.

        Moskovija, Polonija,
Bohemija, Ungarija,
sva bogata Slavonija
i vitežka Bulgarija,

        slovinske su te države,
davno koje osvojiše,
i puno se oni slave,
jer narode pridobiše.

        Ligonija, Alanija,
ravna Lika i Krbava,
još i lipa Arbanija
ilirička jest država.

        Plodna zemlja Pomeranska
i Gorija još suviše,
banovina a i Kranjska
slavnog puka vazda biše.

        Njiova je didovina
Srbska zemlja i Rusija,
u istinu još starina
Tatarija i Prusija.

        U bilomu gradu svomu,
Aleksandrija ki se zazva,
svemu puku slovinskomu
ljubeznivu pozdrav nazva.

        Blagoslov jim još ostavi
Marte, Jova i Plutona,
svoji bogov', koje slavi,
da jim dadu svaka ona,

        koja od nji prosit budu
i u dnevu i u noći,
da jim nije trud zaludu,
biće njima u pomoći.

        Jedanajest svitli bana
s aznadarom tu bijaše,
od istočni kada strana
nji monarka pozdravljaše.

        Za svidočit bihu zvani
svemu svitu, slavni puče,
upisani gori bani,
kako mudri to nas uče,

        da t' je ova ostavio
Aleksandro, sin Filipa,
ter je tebe proslavio
blagodarstva dileć lipa.

        Rad junaštva i virnosti
tvoji stari, zemljo slavna,
imala si časti dosti
u istinu još odavna.

        Veseli se, majko jaka
ilirički vitezova,
da si puna ti junaka,
svitli bana i knezova.

        Lipu sriću ter ne kuni,
jer plemića i gospode
gradovi su tvoji puni,
u poštenju svakom ode,

        brez kojizi ti bi bila
ka i brez duše mrtvo tilo,
tamna, mračna i nemila;
to bi ti se dogodilo.

        Prostrano se nebo gizda,
jer je svitlo i pristalo,
al da nije na njem zvizda,
u tamnosti sve b' ostalo.

        Tako ni ti nigda ne bi
časna bila ni ugodna,
da gospode nejm' u tebi,
jer b' ostala sva neplodna.

        Za običaj u tebi je,
da svak jednak oće biti;
neprilično u sebi je
još o tomu pomisliti.

        Aleksandro umirući,
znam očito, ne kti toga:
svoje carstvo njim dajući
imenova dostojnoga.

        Ni u raju, di su sveti,
svi jednaci mogu biti;
ni u paklu još prokleti
istu sržbu budu piti.

        Apostoli jer su veći
nego sveti mučenici,
svu istinu valja reći,
od svitovnji svečenici.

        A Lucifer žešću ima
od ostali muku doli,
osobitu sržbu prima,
jer se zove kralj oholi.

        K vedru nebu nu pogledaj
ter kriposti vidi svake,
svitle zvizde ter razgledaj,
vidićeš ji nejednake.

        Po svoj zemlji prošetaj se,
slišaj moja govorenja,
u razumu ne smetaj se,
već promisli sva stvorenja,

        i lizuća i plazuća,
svita zviri svakojake,
sva letuća i plovuća,
ugledaćeš svuda take.

        Vrsta svaka ljuti zmija
starešine svoje štuje,
do zemlje se svaka svija,
zvizduk kralja kada čuje.

        Bog je tako postavio,
da razlikost ima biti;
od vika je ostavio,
ti se zato nejmaš priti.

(Izvori; digitalna zbirka Filozofskog Fakulteta http://dzs.ffzg.unizg.hr/)