| Nedavno je The Washington Post objavio rezultate opširne studije o trenutnom stanju civilnog i vojnog istraživanja svemira, po kojem se Sjedinjene Države svjesno odriču primata u civilnom i nikome ne daju ni blizu u vojnom sektoru. Najzanimljivije dijelove te, po svemu po SAD pogubne, studije donosimo vam u trima nastavcima: Kina u listopadu planira svoju prvu svemirsku šetnju, Europska svemirska agencija gradi složenog robota za istraživanje Marsa, a Indija je nedavno u svemir poslala rekordnih 10 satelita na jednoj raketi. Svemir se, kao i Zemlja, globalizira. I u tom procesu, vjeruju mnogi stručnjaci, Amerikanci gube dugo vremena održavanu nadmoć u istraživanju, iskorištavanju i komercijalizaciji "posljednje granice". Iako Sjedinjene Države ostaju dominantne u većini "svemirskih područja" – i u posjedu su polovice svih vojnih satelita koji kruže oko Zemlje – stručnjaci kažu da se prednost ubrzano gubi te da druge države puno brže povećavaju svoje civilne i komercijalne "svemirske sposobnosti". "U eri Apolla trošili smo desetine milijardi dolara kako bismo preuzeli vodstvo u istraživanju svemira", kaže upravitelj NASA-e Michael D. Griffin, koji podsjeća da je budžet agencije u odnosu na 1992. godinu smanjen za 20%. "Uživamo plodove rada od prije 40 godina i odlučili smo da nećemo ulagati u toj mjeri da vodstvo i zadržimo." Nedavno objavljena temeljita studija međunarodnih svemirskih kapaciteta konzultantske tvrtke Futron, specijalizirane za tehnološki sektor, otkrila je da se globalizacija svemira odigrava brže i raznovrsnije nego što većina Amerikanaca misli. "Sustavne i sposobne snage prijete američkom vodstvu u svemiru", zaključio je predsjednik tvrtke Joseph Fuller Jr. Sada postoji šest nacija i ESA koje u orbitu mogu poslati sofisticirane satelite i svemirske letjelice, a popis se stalno nadopunjava. Nove rakete, sateliti i svemirske letjelice trebali bi kineske, ruske, europske i indijske astronaute odnijeti na Mjesec; Izrael bi trebao postati centar za lansiranje minijaturnih "nanosatelita", a Japan i Europa bi trebali istraživati Sunčev sustav i izvan njegovih granica sondama koje ni po čemu ne zaostaju za NASA-inima. I dok je napredak SAD-a u svemiru zanemariv, njegovi globalni rivali čine divovske korake i to baš u onome za što se nekoć zalagala NASA. Slijedeći primjer Kine, Indija je najavila ambiciozne planove za svoj svemirski program, pa čak i slanje astronauta u orbitu, a u studenom će Europska unija najvjerojatnije odobriti suradnju s Rusima na ljudskom istraživanju svemira. Osim toga, prema ugovoru s europskom tvrtkom Arianespace, čija su postrojenja uglavnom u Kourou, Francuskoj Gvajani, Rusija će uskoro lansirati rakete iz baze u Južnoj Americi. Japan i Kina imaju satelite koji kruže oko Mjeseca, a Indija i Rusija surađuju na projektu lunarnih orbitera. Iako bi NASA ove godine trebala lansirati novu misiju za istraživanje Mjeseca, mnogi analitičari misle da će Kina ipak biti prva koja će sljedeća poslati čovjeka na Mjesec. Sjedinjene Države se drže i podalje od lansiranja satelita za druge zemlje, što je za Ruse, Indijce, Kineze i Arianespace glavni biznis. Njihovi klijenti uključuju Nigeriju, Singapur, Brazil, Izrael i druge, a ESA i Kina surađuju i na komercijalnim projektima, uključujući i razvoj Galilea, koji je direktna konkurencija američkom GPS-u. Južna Koreja, Tajvan i Brazil imaju planove za brzi razvoj svemirskih programa i imaju mogućnost postati low-cost centri za lansiranje satelita. Osim toga, Južna Koreja i Brazil razvijaju vlastite rakete i kapacitete za proizvodnju satelita. Ova eksplozija "svemirskih kapaciteta" je nova, i uglavnom je posljedica projekata započetih u ovom stoljeću. I dok indijski, kineski, japanski, izraelski ili europski svemirski programi traju i već po nekoliko desetljeća, njihova sposobnost da provedu najzahtjevnije tehnološke zadatke – od slanja ljudi u orbitu i automatskih letjelica oko Marsa ili Mjeseca, do spuštanja na asteroid i uzimanja uzoraka iz jezgre kometa – potpuno su novi "proizvodi na tržištu". U drugom dijelu čitajte: Drugačija svemirska utrka Za razliku od hladnoratovse svemirske utrke između Sjedinjenih Država i bivšeg Sovjetskog Saveza, današnje globalno nadmetanje pokreće nacionalni ponos, novostečeno bogatstvo, sve veći visokoobrazovani kadar i uvjerenost da će postignuća u svemiru, osim vojnih prednosti, donijeti i značajnu "meku moć". |
| www.Net.hr/znanost |
| 13.07.2008. |
bglavac
edin.kecanovic
