'Hercule Poirot je egocentrik i potpuni davež'
Piše: Tanja Tolić
Snimke su rijedak zapis glasa spisateljice koja nije voljela intervjue, možda i zato što su britanski tabloidi kopali po njezinu životu
Agatha Christie nije osobito voljela detektiva Herculea Poirota. Profinjeni detektiv, zapamćen u televizijskim adaptacijama po jajolikoj glavi i uredno potkresanim brkovima, bio je glavni junak njezina 33 romana i 54 kratke priče. Do 30-ih godina prošloga stoljeća, kada je Agatha bila u svojim 40-ima, postao joj je “nepodnošljiv”, a u 60-ima, kada je ona imala već više od 70 godina, nazivala ga je “egocentričnim gmizavcem”.
Vjerojatno je upravo zato 1930. Agatha Christie stvorila gospođicu Marple, staru usidjelicu koja svugdje zabada nos i svako malo naleti na neko umorstvo. Jane Marple, za razliku od Poirota, Agatha je prilično voljela, iako joj je posvetila svega 12 romana.
Zašto ju je toliko voljela, otkrilo se jučer, na 118. rođendan Agathe Cristie, kada je njezin unuk Mathew Prichard objavio da je prije nekoliko mjeseci pronašao 13 sati vrpca na kojima najpoznatija spisateljica kriminalističkih romana, od kojih se bolje prodaju jedino Biblija i Shakespeare, priča o svom životu i likovima koje je stvorila.
Mathew je vrpce pronašao u prašnjavoj kutiji dok je čistio ostavu u njenoj kući u Torquayu u Devonu, mjestu koje je Christie nazivala “najljepšim na svijetu”. Prichard je bio uvjeren da vrpce nemaju nikakvog značenja jer je Grundigov kasetofon, kojim su snimljene, bio pokvaren, no znatiželja je prevladavala pa je početkom ovoga ljeta zamolio prijatelja da ga popravi kako bi preslušao vrpce.
Poirotova suparnica
Vrpce su snimljene prije vjerojatno 40 godina i nitko nije znao da postoje iako je, nakon što su ih preslušali u njezinoj zakladi, postalo očito da je Agatha Christie na temelju njih napisala autobiografiju koja je objavljena nakon njezine smrti, 1977. godine. Na vrpci, laganim, damskim glasom, priča o tome da gospođicu Marple nije stvorila prema liku svoje bake, no da njih dvije imaju najmanje jednu zajedničku stvar.
“Iako je moja baka bila radosna osoba, uvijek je očekivala najgore. I obično se, doista, sa zastrašujućom točnošću, pokazivalo da je bila u pravu”, govori Agatha Christie, 32 godine nakon svoje smrti. Na vrpci se prisjeća da je njezina baka imala običaj govoriti za ljude kako “ne bi bila iznenađena da se dogodi to i to...”
Spisateljica, koja je za svoga života napisala 66 detektivskih romana, 163 kratke priče, 18 drama, četiri publicističke knjige i šest ljubavnih romana pod pseudonimom Mary Westmacott, otkriva kako nije planirala da Jane Marple postane stalni lik u njezinim knjigama. No pronicljiva usidjelica uvukla se u njezin život tako brzo da Agatha nije ni primijetila kada je došla.
“Razmišljala sam da ona bude glavni lik za seriju od možda šest kratkih priča za jedan časopis. Tada nisam znala da će postati suparnica Herculeu Poirotu”, kaže Christie koja je odlučila da se pedantni Poirot i uporna Marple nikada neće sresti.
Na medenom mjesecu
“Ljudi mi neprestano pišu i pitaju kada će se Jane i Hercule sresti. No zašto bi se sreli? Mislim da im se to uopće ne bi svidjelo. Hercule Poirot je potpuni egoist i ne bi mu se svidjelo da mu netko zabada nos u posao, a osobito da mu stara usidjelica nešto sugerira”, objašnjava Agatha na snimci.
Agatha na vrpcama, s kojih se povremeno u pozadini čuju psi kako laju, govori i o tome kakav je bio život u ratnoj Britaniji, o tome kako je bilo uvjerena da se “Mišolovka” neće izvoditi dulje od osam mjeseci (iako je do danas ostala jedna od najpopularnijih i najizvođenijih predstava) te otkriva detalje s medenog mjeseca s drugim suprugom.
Snimke su vrijedne i stoga što su rijedak zapis njezina glasa. Nije voljela intervjue i rijetko ih je davala - jedan 1955. godine BBC-ju te snimka iz 1974., dvije godine prije njezine smrti, na kojoj se prisjeća iskustva iz Prvog svjetskog rata i rada u ambulanti, gdje je naučila mnogo o otrovima. To se iskustvo pokazalo vrlo važnim jer je mnogo “njezinih” žrtava ubijeno otrovom.
Vrpce, nažalost, ne otkrivaju ništa o najmisterioznijem razdoblju Agathina života: 12 dana 1926. godine kada je nestala, a za njom su tragali svi britanski tabloidi. Agatha je imala 24 godine kada se udala za pukovnika Archibalda Christieja s kojim je pet godina poslije, 1919., dobila jedino dijete, kćer Rosalind Hicks. Te 1926. godine, šest godina nakon što je objavila svoj prvi roman - “Misteriozna afera u Stylesu”, Agatha je doznala da Archibald ima ljubavnicu, Nancy Neele. Rekao joj je da želi razvod.
Vjerojatno je upravo zato 1930. Agatha Christie stvorila gospođicu Marple, staru usidjelicu koja svugdje zabada nos i svako malo naleti na neko umorstvo. Jane Marple, za razliku od Poirota, Agatha je prilično voljela, iako joj je posvetila svega 12 romana.
Zašto ju je toliko voljela, otkrilo se jučer, na 118. rođendan Agathe Cristie, kada je njezin unuk Mathew Prichard objavio da je prije nekoliko mjeseci pronašao 13 sati vrpca na kojima najpoznatija spisateljica kriminalističkih romana, od kojih se bolje prodaju jedino Biblija i Shakespeare, priča o svom životu i likovima koje je stvorila.
Mathew je vrpce pronašao u prašnjavoj kutiji dok je čistio ostavu u njenoj kući u Torquayu u Devonu, mjestu koje je Christie nazivala “najljepšim na svijetu”. Prichard je bio uvjeren da vrpce nemaju nikakvog značenja jer je Grundigov kasetofon, kojim su snimljene, bio pokvaren, no znatiželja je prevladavala pa je početkom ovoga ljeta zamolio prijatelja da ga popravi kako bi preslušao vrpce.
Poirotova suparnica
Vrpce su snimljene prije vjerojatno 40 godina i nitko nije znao da postoje iako je, nakon što su ih preslušali u njezinoj zakladi, postalo očito da je Agatha Christie na temelju njih napisala autobiografiju koja je objavljena nakon njezine smrti, 1977. godine. Na vrpci, laganim, damskim glasom, priča o tome da gospođicu Marple nije stvorila prema liku svoje bake, no da njih dvije imaju najmanje jednu zajedničku stvar. “Iako je moja baka bila radosna osoba, uvijek je očekivala najgore. I obično se, doista, sa zastrašujućom točnošću, pokazivalo da je bila u pravu”, govori Agatha Christie, 32 godine nakon svoje smrti. Na vrpci se prisjeća da je njezina baka imala običaj govoriti za ljude kako “ne bi bila iznenađena da se dogodi to i to...”
Spisateljica, koja je za svoga života napisala 66 detektivskih romana, 163 kratke priče, 18 drama, četiri publicističke knjige i šest ljubavnih romana pod pseudonimom Mary Westmacott, otkriva kako nije planirala da Jane Marple postane stalni lik u njezinim knjigama. No pronicljiva usidjelica uvukla se u njezin život tako brzo da Agatha nije ni primijetila kada je došla.
“Razmišljala sam da ona bude glavni lik za seriju od možda šest kratkih priča za jedan časopis. Tada nisam znala da će postati suparnica Herculeu Poirotu”, kaže Christie koja je odlučila da se pedantni Poirot i uporna Marple nikada neće sresti.
Na medenom mjesecu
“Ljudi mi neprestano pišu i pitaju kada će se Jane i Hercule sresti. No zašto bi se sreli? Mislim da im se to uopće ne bi svidjelo. Hercule Poirot je potpuni egoist i ne bi mu se svidjelo da mu netko zabada nos u posao, a osobito da mu stara usidjelica nešto sugerira”, objašnjava Agatha na snimci.
Agatha na vrpcama, s kojih se povremeno u pozadini čuju psi kako laju, govori i o tome kakav je bio život u ratnoj Britaniji, o tome kako je bilo uvjerena da se “Mišolovka” neće izvoditi dulje od osam mjeseci (iako je do danas ostala jedna od najpopularnijih i najizvođenijih predstava) te otkriva detalje s medenog mjeseca s drugim suprugom.
Snimke su vrijedne i stoga što su rijedak zapis njezina glasa. Nije voljela intervjue i rijetko ih je davala - jedan 1955. godine BBC-ju te snimka iz 1974., dvije godine prije njezine smrti, na kojoj se prisjeća iskustva iz Prvog svjetskog rata i rada u ambulanti, gdje je naučila mnogo o otrovima. To se iskustvo pokazalo vrlo važnim jer je mnogo “njezinih” žrtava ubijeno otrovom.
Vrpce, nažalost, ne otkrivaju ništa o najmisterioznijem razdoblju Agathina života: 12 dana 1926. godine kada je nestala, a za njom su tragali svi britanski tabloidi. Agatha je imala 24 godine kada se udala za pukovnika Archibalda Christieja s kojim je pet godina poslije, 1919., dobila jedino dijete, kćer Rosalind Hicks. Te 1926. godine, šest godina nakon što je objavila svoj prvi roman - “Misteriozna afera u Stylesu”, Agatha je doznala da Archibald ima ljubavnicu, Nancy Neele. Rekao joj je da želi razvod.
 |
 |
Posvađali su se i Archie je napustio njihovu kuću u Sunningdaleu, u Berkshireu, te otišao s ljubavnicom provesti vikend. Iste te večeri, 3. prosinca 1926., Agatha je nestala iz kuće. Tajnici je ostavila pismo da odlazi u Yorkshire, a policiji je poslala drugo u kojem kaže da se boji za svoj život. Kad je njezin automobil pronađen prazan, policija je pretražila obližnje jezero i cijeli Surrey. Jedanaest dana poslije otkrivena je u hotelu u Harrogateu, doista u Yorkshireu, gdje se prijavila pod imenom Teresa Neele.
Liječnici su joj dijagnosticirali amneziju, no sumnjalo se da je doživjela živčani slom. Javnost nije dobro reagirala, uvjerena da je sve izmislila kako bi si podigla publicitet ili kako bi se osvetila nevjernom suprugu, tim više što je dane u hotelu provodila na ručkovima i tretmanima ljepote, a čak je zabilježeno i da je pjevala s hotelskim bendom.
Napokon mrtav
S drugim brakom nije imala ništa više sreće. Godine 1930. udala se za arheologa Sir Maxa Mallowana, koji je od nje bio mlađi 14 godina, a iako su ispočetka bili sretni, poslije ju je često varao. Ostali su zajedno do njezine smrti u dobi od 85. godina, ali se 1977. godine oženio svojom ljubavnicom Barbarom Parker. Godinu prije nego što je umrla, Agatha se zauvijek riješila svoje najveće napasti - Herculea Poirota kojeg je ubila u “Zavjesi”.
bglavac
irida
edin.kecanovic
