Neki neobicni nalazi diljem svijeta, poput glinenih figura iz Acambara i slika na peruanskoj grncariji i tkaninama, vrlo vjerno prikazuju razlicite vrste dinosaura, ponekad u interakciji s ljudima. Ako na tu hrpicu stavimo još i zidne prikaze dinosaurolikih stvorova sjevernoamerickih Indijanaca i fosilizirane tragove dinosaura i ljudi pronadene u istome geološkom sloju u rijeci Paluxy, dobivamo obrise zaista fantasticne price.

Jer, ako su dinosauri izumrli prije 65 milijuna godina, ljudi ih nikako nisu mogli susresti. Ili možda tome nije bilo tako davno? Ili je možda neki tzv. živi fosil tumarao svijetom u nekim džunglama i zabacenim dijelovima i u nedavnoj geološkoj ili cak ljudskoj prošlosti, možda prije kataklizme koju se u mitovima naziva Poplavom ili Potopom. Cujmo što o slicnim stvorenjima imaju reci stanovnici Australije.

Australski domoroci Aboridžini pricaju o susretima s golemim, ponekad zastrašujucim cudovištima u rasponu od onoga što odgovara opisu dinosaura do divovskih tobolcara za koje se takoder vjeruje da su išceznuli. Aboridžini znanje prenose usmenom predajom.

U takvoj govornoj tradiciji izvorna se prica iskrivi vec za nekoliko godina, što upucuje na mogucnost da su takve životinje živjele u Australiji prije 200-300 godina ili cak i kasnije, što bi objasnilo dokumentirane susrete sa slicnim cudovištima iz vremena nakon pocetka europskog naseljavanja.

Primjerice, novine Geelong Advertiser iz Viktorije u srpnju 1845. izvijestile su o pronalasku nefosilizirane kosti koja je cinila dio spoja koljena neke divovske životinje. Novine su izvijestile kako je kost pokazana Aboridžinima, a oni su je smjesta identificirali kao kost “bunjipa” i bez oklijevanja nacrtali životinju kojoj je kost pripadala. Kad je kost pokazana drugim Aboridžinima, koji “nisu imali priliku komunicirati jedni s drugima” i oni su “prepoznali i kost, a i sliku kao “bunjipa”, što je rijec koja je u aboridžinskim jezicima uobicajena za zastrašujuce cudovište”.

Dali su detaljan i dosljedan izvještaj o dogadaju kada je takvo cudovište ubilo neke od njih. Rekli su da je stvorenje vodozemno, da polaže jaja te da, koliko se može iz opisa zakljuciti, sadrži “karakteristike ptice i aligatora”, tj. dvonožnog guštera. Aboridžin koji se zvao Mumbowran pokazao je “nekoliko dubokih rana na svojim prsima koje su napravile kandže te životinje”. I opis i crtež odgovarali su nekom obliku dvonožnog dinosaura.

Burunjor
Od Arnhemove zemlje na Sjevernom teritoriju prema istoku kroz zaljev Carpentaria do queenslandškog okruga rta York kruže price o stvorenju zvanom “burunjor”. Opis podsjeca na alosaura, manju inacicu slavnog tiranosaura. Godine 1950. stocari na granici Sjevernog teritorija i Queenslanda tvrdili su da gube stoku zbog cudne zvijeri koja je za sobom ostavljala osakacenu i napola pojedenu stoku.

Poluaboridžinski tragac je 1961. tvrdio da je vidio dvonožnog reptila visokog oko 7-8 metara kako ide kroz šikaru pokraj Lagoon Creeka na Zaljevskoj obali. Neki dijelovi pustoši sjeverne Australije još nisu istraženi, a velika podrucja zatvorena su za javni pristup i predstavljaju dobro skrovište za još neotkrivene vrste.

Da to nije nemoguce, pokazalo se u kolovozu 1995., kad je u gotovo nedostupnom dijelu Nacionalnog parka Wollemi, oko 125 milja zapadno od Sydneya, u Plavim planinama, otkriveno 39 pretpovijesnih borova za koje se vjerovalo da su nestali prije 150 milijuna godina. Nazvani su wollemi. Znanstvenici su rekli da je to kao da su “pronašli malog dinosaura”.

Borovi su pravi neboderi visoki 45 metara i opsega tri metra, iz cega se procjenjuje da su stari 150 godina. Prekriveni su gustim, voštanim lišcem, a zbog neobicne kore izgledaju kao da su prekriveni pjenušavom cokoladom. To je drvo poznato iz fosila u stijenama iz vremena dinosaura, ali nije nadeno u kasnijim slojevima. Za razliku od životinje, drvo ne može trcati niti se sakriti, a ovi divovi od stabala ipak su bili potpuno nepoznati znanosti.

Jaru
Postoje i price o stvorenju nalik pleziosauru koje je vidano u Queenslandu u Australiji. I Aboridžini oko jezera Galilee, a i plemena što žive dalje na sjeveru, opisuju dugovratu životinju velika tijela s perajama. Stariji pripadnici aboridžinskog plemena Kuku Jalanji sa sjevera Queenslanda ispricali su Dennisu Fieldsu, sada bivšem misionaru, o stvoru zvanom “jaru” ili “jarba”.

To pleme nastanjuje kišna podrucja s velikim brojem pojišta u kišnim šumama, u kojima je, kako je receno, u ranijim danima živio “jaru”. Slikarija, djelo neobrazovanog plemenskog slikara, prikazuje stvorenje vrlo nalik pleziosauru, a nacrtan je cak i njegov gastro-intestinalni trakt, koji ukazuje na to da se te životinje lovilo i ubijalo.

Narod Daruk pricao je o mocnom stvoru koji se zvao “miriula”, a ciji je dom bio u rijeci Hawkesbury pokraj Sydneya. Tvrdili su da je “miriula”, o kojemu se izvještavalo i u modernije vrijeme, bio dugacak do 15 metara.

Kulta
U nekim dijelovima Australije postoje predaje o velikim reptilima nalik dugovratim saurropodima, skupini dinosara u koju spadaju diplodok i apatosaur. Plemena iz središnje Australije opisala su “kultu” kao divovsku zmiju koja je živjela u mocvarama što su nekad prekrivale to podrucje, a hranila se biljkama.

Imala je malu glavu na kraju dugog i uskog vrata, masivno, debelo tijelo koje su držale cetiri divovske noge te dugacak i oštar rep koji se vukao za njim. Ti su izvještaji nalik pricama o stvorenju “wanambi” iz sjeverne Australije, koje se pojavljuje na špiljskim crtežima Aboridžina te stvorenjima “kulinu” i “mindiou” iz Viktorije.

Nažalost, tvrde Aboridžini, “zemlja je konacno presušila, šume su postale pustinja, mocvare su se ispraznile i 'kulta’ je umro”. Neki istraživaci smatraju da taj scenarij odgovara modelu promjene klime nakon Potopa.

Postpotopni oceani bili su topliji od današnjih pa je u atmosferi bilo više vlage. Nagadaju da je u stoljecima nakon Potopa u podrucjima koja nisu bila pogodena ledom bilo puno više kiše. Jednom kada se višak oceanske topline izbalansirao s temperaturom zraka, oborine su se normalizirale.

Prema tom scenariju, koji je u skladu s izvještajima Aboridžina, mocvarni, šumoviti dio Australije je tada presušio, a australski dinosauri, koje spominju australski domoroci, izumrli su zbog klimatskih promjena što su pogodile velika podrucja unutrašnjosti Australije.
 
 
www.vecernjilist.hr