Drevno Ogledalo Astronomije

Drevni narodi su bili jako precizni prilikom posmatranja neba i zvijezda tj. bili su odlični astronomi i to bez posjedovanja "moderne" tehnologije. Tražili su odgovore posmatrajući nebo. Koristili su opservatorije i posmatrali horizont tragajući za kompleksnim kretanjima Sunca, zvezda i planeta da bi to kasnije zqbilježili u svojim zapisima. Tim putem, predvideli su pomračenja Sunca i Meseca, cikluse planeta kao i pomjeranja potencijalnih sazvežđa.
Takođe, drevne civilizacije (Sumerska, Egipatska, Indijska, Kineska, Majanska, Hopi) u vlastitoj i dalekoj prošlosti predstvljaju refleksiju jako naprednog znanja u vidu arhitekture (građevinarstva), matematike (sveta geometrija) i iste su koristili i povezivali sa Astronomskim principima. U tom pogledu, drevne civilizacije (a naročito Majanska) su poznavale da kompletna priroda univerzuma, od Makrokosmosa do Mikrokosmosa posjeduje vlastitu svijest i inteligenciju. Isto tako su znali da ljudsko biće predstavlja frakciju mikrokosmosa u makrokosmosu koji ga okružuje. Takođe, poznavali su prirodne ritmove univerzuma i poistovjećivali njihov uticaj sa makrokosmosom a tako i sa ljudskim bićem (mikrokosmosom).

 

Drevne civilizacije (majanska) su prije 4000 god posjedovale mnoge astronomsko – astrološke informacije i koje su koristili u direktnoj vezi sa predviđanjem kosmičkih događaja a koje su tek nedavno postale poznate današnjoj "modernoj" nauci.

Naime one su posjedovale informacije o Sunčevom sistemu i njegovom kretanju unutar "Milky Way" galaksije i da tak ciklus traje približno 26 000 godina. Tačnije, 25 920 god. po modernoj astronomiji i isti nazivaju Precesija. Za razumijevanje precesije, Drevne Maje su morale opažati jako sporo mijenjanje pozicije zvijezda na nebu od 1 stepen svakih 72 godine. To je zaista jako mala promjena na nebu za uočavanje "golim okom" preko tako dugih perioda.

 

 

Takođe smatrali su da i Sunce kao izvor života u Solarnom sistemu takođe predstavlja svijesno živo biće i koje zapravo metaforički "diše".
Taj udisaj i izdisaj Sunca po njihovom mjerenju traje ukupno 23 godine, a ta informacija / vrijeme je ekvivalentna sa vremenom ciklusa aktivnosti sunčevih pjega što je tek nedavno "moderna nauka" i potvrdila. Ta aktivnost u jako punoj mjeri utiče na zemaljsku tehnologiju (mobilnu mrežu, radio i TV signale) kao i na sama ljudska bića primjer u pogledu nataliteta tj. plodnosti ženskih bića.

Tako da u tom pravcu, u mogućnosti smo na takođe konstatovati da i planeta Zemlja predstavlja živi organizam koji osjeća, i usko je povezan sa kompletnom florom i faunom koji takođe predstavljaju njenu značajnu frakciju. Takođe u tom vidu Zemlja je direktno povezana sa ljudskim bićima i njihovom svijesnošću.

Kao što majka uči dijete, tako i planeta Zemlja podučava čoviječanstvo kako da postanu bolje osobe i da uvide vlastitu i pravu prirodu. Planeta Zemlja u tom pogledu upravo pokreće vlastitu promjenu (promjenu polova) a tako i promjenu ljudske svijesti i percepcije. Taj prelaz je neophodno da bude postepen i priroda to zna, zato se sa povremeno i sve učestalije događaju mnoga tektonska podrhtavanja zemljine kore (zemljotresi i potresi) a na osnovu njih i Cunami talasi pa tako i promjena klime i eventualne poplave koje se upravo dešavaju. U tom pogledu, neophodno je da budemo mudri i prilagodimo se prirodi i prilagodimo se majci Zemlji.

 

Takođe sa trenutnim događajima, planeta Zemlja i priroda nas istovremeno upozoravaju koliko smo zapravo nemoćni pred istom, iako uporno težimo da je kontrolišemo.

Ona nas tako podsjeća da mi ne postojimo na njoj (a nismo ni u mogućnosti) da vladamo sa njom, nego da primarno postojimo kako bi naša duša kroz materijalni aspekt prosperirala prema većim oblicima svijesti a isto tako putem "filtera" (materijalng tijela) se upoznala sa ljepotom i bogatstvom trenutnog realiteta. U tom pogledu, iskustvo je važno. A ako planeta Zemlja želi promjenu, poslušajmo je i prilagodimo se, i mi ćemo od toga imati samo koristi. Jer ako ona to želi, onda i mi to želimo, jer mi svakako predstavljamo isto biće, mikro i makro univerzum, iako to ponekad nismo svijesni. Zato nas ona sada podsjeća, budi naše srce i davno zaboravljene potencijale.

 

Hindu Refleksija

 

Tibetanske lame predviđaju da će na kraju 2012 godine ljudska bića biti spasena od eventualnih posledica nuklearnog rata (koji će se tada desiti) i to od strane nadljudskih (vanzemaljskih) bića. I u tom periodu, desiće se zaista nešto nevjerovatno.
U poslednjih nekoliko decenija najveće NLO aktivnosti su primjećene iznad zemalja koje posjeduju tehnologiju Nuklearnog naoružanja. U tom pogledu natprirodna super sila će se uplesti i intervenisati i tako spasiti ljudska bića i planetu Zemlju od samouništenja. Njihova interpretacija budućih događaja daje nam uvid u to da nas pozitivne / negativne duhovne sile oduvijek posmatraju.Vizije lama se takođe reflektuju u tehnološkom aspektu i idejama koje u tom pogledu proizilaze iz spiritualnog, a kasnije se manifestuju u materijalnoj i hemijskoj realnosti. Oni takođe smatraju da će ljudska bića prepoznati odnos između tijela i duše, a tako i prepoznati reinkarnaciju putem koje prosperiramo kao materijalna bića, i
kao energetska.

Tako da, prema nekim istraživanjima u pogledu vremena, posljednji od cetiri "Yuge" (hinduska vremenska ciklusa) Satya Yuga, Treta Yuga, Dvapara Yuga i Kali Yuga koja u hindu U hindu mitologiji zapravo predstavlja najgori vremenski period, period tuge. Mnoga tumačenja hinduističkih spisa tvrde da se planeta Zemlja trenutno nalazi u Kali Yugi.

 

Satya Yuga - Zlatno doba Doba istine (4800 godina) /// Treta Yuga - Srebrno doba traje 3600 godina /// Dvapara Yuga - Bronz doba traje 2400 godina /// Kali Yuga - Željezno doba Mračno Doba (1200 godina)

Nizanjem ovih epoha ljudsko društvo postepeno silazi sa visoko produhovljenog na degradirani nivo.

Kali juga, predstavlja mračno, crno doba, u tumačenju hinduističke mitologije koje se reflektuje sa padom moralnih vrednosti, mentalnoj necistoci, egoizmom, nasiljem, ratovima.
Hinduski drevni spisi predviđaju da će posle kulminacije snaga destruktivnosti nastati novo doba čiste, oplemenjene spiritualnosti a ljudska svijest će moći da deluje na višem duhovnom nivou. Tada će mnogi konflikti koji pritiskaju čovječanstvo moći da se riješe na inicijativu bića vođenih intuicijom i ljubavlju, i sledstveno tome, nastaće opšta harmonija na planeti.


Drevna ljudska bića su posjedovala veoma jaku svijesnost u pogledu važnosti centra galaksije a po nekim drevnim istraživanjima u mogućnosti smo uvidjeti da zaista jako puno civilizacija i kultura u planetarnoj prošlosti ukazuju o istom periodu.
4 Yuge se poistovjećuju i završavaju istovremeno sa posljednjim datumom Maya.

 

Egipatska Refleksija

 

U Egipatskoj mitologiji bozica Isis je poistovjecivana sa centrom galaksije i kao takva, smatrana je prima materijom i maternicom postojeceg realiteta. Takode, u drevnom Egiptu, tajna centra Galaksije se metaforicki predstavljala sa "Suncem iza Sunca" a isto tako, poistovjecivala se sa crnim Suncem, skrivenim Suncem ili nevidljivim Suncem.

U vrijeme davne eksplozivne faze sredista galaksije napokon je otkriveno Isisino lice u obliku majke stvaranja. Posle takve svjetlosne faze radanja, kada se eksplozivno srediste napokon umirilo, Isis ponovo postaje mrakom obavijena božica skrivena našim pogledima. Tokom bušenja leda na područiju Grenlanda, istraživači su došli do epohalnog otkrića a to je da periodicno rasprsnuce iz središta galaksije dolazi u intervalima od 26 000 godina. Jako je moguće je da se prema nekom, za sada neotkrivenom mehanizmu procesiranja, ritam Zemljinog gibanja poklapa s ritmom rasprsnuća galaktičkog sredista. Zemlja i naš solarni sistem su takođe blizu 26 000 svjetlosnih godina udaljeni od centra galaksije. U fazi mirovanja galaktičkog središta samo središte nam je nevidljivo. Između Zemlje koja je pozicionirana na dalekom kraju spiralnog vorteksa i centra galaksije stoji 26 000 svjetlosnih godina prašine, materije i zvijezda. Iako je centar galaksije hiljadama puta sjajnije od bilo kojeg drugog dijela galaktičkog tijela, zbog prisutnosti prasine i meteora ovo takva vizuelna manifestacija leži u tajni od naših pogleda...

 

Majanska Refleksija

Drevne Maje su zahvaljujući izuzetno visoko razvijenom astronomskom znanju, bili u mogućnosti da vremenski odrede mnoge velike događaje.

 

 

Po Majama u toku 2012 godine završava se istovremeno nekoliko jako preciznih ciklusa poput Galaktičkog (225 miliona godina), ciklusa Planete Zemlje (78 000 godina) kao i samog Majanskog kalendarskog ciklusa (čoviječanstva).

Puno istraživača smatraju da isti označavaju momanat kada ljudska bića (čoviječanstvo), Planeta Zemlja, kao i Mliječni Put galaksija očekuju ujednačen skok u evoluciji.

Sa druge strane, Majanska civilizacija je zaista unikatna i posebna po vlastitom računanju "vremena". Ista nam sada omogućava da se približimo njihovom dimenzionalnom razumjevanju vremena i kreacije. Maje su odbacivale linearno kretanje vremena (zapadni koncept) i smatrale da je vreme ciklično i da se kreće u ponavljajućem krugu sličnom spirali. Takva vizija reflektuje da će se pojave iz prošlosti nužno ponovo dogoditi. Kao na primjer, prirodne katastrofe iz prošlosti nužno će se ponoviti u budućnosti. Praćenjem kretanja nebeskih tijela drevne Maje su uočile princip ciklusa po kojima zapravo univerzum funkcioniše. U tom pogledu, drevno obračunavanje vremena upoznaje da isto u minutnoj preciznosti mjeri Solarnu godinu (Tropsku godinu) a ista je ekvivalentna sa 365 dana 5 časova 48 minuta 46 sekundi.

 

 

Majanski kalendar se sastoji od tri kalendara u jednom.

Haab (Solarni kalendar Maja)
Sačinjen je od 365 dana podeljenih na 18 meseci sa po 20 dana. Tome je pridodat period od 5 dana koji je smatran izuzetno nesretnim. Haab je za deset hiljaditi deo dana precizniji od standardnog zapadnjačkog kalendara koji danas koristimo. Isti se koristio u svakodnevnom životu i radu a tako i u poljoprivredi.

Tolkin (Religiozni kalendar Maja)
Čini ga sveti ciklus od 260 dana: 20 dnevnih znakova kombinovano je sa brojem 13. Tolkin je zasnovan na 9 meseci ljudske trudnoće. Korišćen je da bi se ujedinili procesi na nebu i zemlji. Takođe, pomoću Tolkina drevne Maje su  mogle da predvide tačan položaj Venere na nebu.

Kalendar Dugog računanja vremena
Predstavlja kalendar za majanska predviđanja budućnosti i sudnjeg dana. baziran na sledećim vremenskim jedinicama

1 kin = 1 dan ~
1 uinal = 20 kins = 20 dana ~
1 tun = 18 uinals = 360 dana ~ 1 majanska godina
1 katun = 20 tuns = 7,200 dana ~ 20 majanskih godina
1 baktun = 20 katuns = 144,000 dana ~ 400 majanskih godina


Maje su koristile navedeni sitem obračunavanja vremena kako bi pratili neslomljivu sekvencu dana od vremena kada je stvoren kalendar.

Moderna nauka je oduvijek posjedovala informaciju da majanski ciklus traje 13 baktuna (1 baktun - 144,000 dana), dugovječni sistem vremenskog održavanja, namješten tako da završi upravo na zimski solsticij tj. 21. decembra 2012 godine. Veliki ciklus predstavlja najznačajniji vremenski period dugog računanja, i predstavlja metafizičku mapu duhovnog vremena i evolucije svijesti kroz vrijeme. Po Majama, trenutno se nalazimo u završnom periodu petog, Velikog ciklusa, koji je započeo 1987. godine. Maje su današnje vrijeme označili kao "Apokalipsu", vrijeme između svjetova, u kom će stvarna istina biti otkrivena.


Majanski kalendar ne predstavlja uređaj za vremensko kretanje i mjerenje vremena. Isti najprije predstavlja proročki kalendar koji ljudskim bićima pomaže da razumiju prošlost i predvide budućnost. Takođe, isti se zapravo ne završava 21. decembra 2012. godine. To je samo datum prelaska u novi ciklus precesije koji će trajati 26000 godina, datum prelaska u novi katun Dugog računanja vremena.

Primarni princip majanskih kalendara zapravo usklađuje postupke vođa Maja sa istorijskim a posebno mitološkim događajima. Aktivnosti koje su "bogovi" izvodili po tim mitovima ponovo su izvođena od strane Maja, skoro uvijek na godišnjicu originalnog događaja. Ciklusi nastajanja i razaranja koji su se neprestano ponavljali kao što je to opisano u mitologiji Maja bili su podsetnik na posledice do kojih bi došlo ukoliko bi se negirale obaveze prema bogovima. Ljudska rasa imala je konstantnu odgovornost prema bogovima koji su zapravo omogućavali postojanje ljudskog života.

 

Mitološka Veza

 

 

Po nekim istraživanjima drevnih mitova u mogućnosti smo da uvidimo jako isticajnu simboliku tame koja se poistovjećje sa nadolazećim periodom i koji bukvalno tada tone u najdublju tamu a koja tada postiže maksimum. U tom pogledu, dublji pravac tame postaje nemoguće iskusiti i promjene se mogu ubuduće dešavati primarno u pozitivnom pravcu.

To po drevnim Majama predstavlja kraj jednog doba, kraj vremena, i početak nove planetarne budućnosti, u kojoj vladaju zakoni prirode i harmonija.

Po Majanskoj interpretaciji u mogućnosti smo da uvidimo da se ta godina poistovjećuje sa mitološkim aktivnostima i herojima blizancima, "Hunahpu" i "Xbalanque", a koje su "bogovi smrti" pozvali u posjetu "nižem svijetu" (Xibalba), kako bi tamo s njima odigrali igru s loptom. Xibalbe "bogovi" su ih tamo testirali u jako teškim iskušenjima, ali uprkos svemu, blizanci "Hunahpu" i "Xbalanque" su uspješno prošli sva iskušenja, i konačno, umrla i ponovno se rodila kao Sunce i Mjesec (Sunce i Venera). Dio priče koji izgleda posebno relevantan, predstavlja borbu blizanaca s pticom demonom "Vucub-Caquix" a koja predstavlja okrutnog, hladnog i impulzivnog vladara (Demona u vidu Sedam papagaja) i koji teži postati Sunce i Mjesec istovremeno u sutonu svijeta između prošle i sadašnje kreacije. Izgleda da isti predstavlja arhetip ega, koji je dominantan na kraju ciklusa, i ispoljava se u vidu otvorenog zla. Isto tako on izgleda arhetipski analogan "Vladaru sudnjeg dana" ili "đavolu", poznatijem i kao Antikrist u Novom Testamentu...

Hunahpu i Xbalanque su tokom iskušenja pobijedili demona i potom ga lišili bogatstva i moći. Time su olakšali uskrsnuće pravednog vladara "One Hunaphu" a koji predstavlja nesebičnu, uzvišenu holističku svijest koja brine za sva živa bića na planeti.

U Popol Vuhu, stvaralačkom majanskom mitu, majanskoj Bibliji, piše da je crna rupa u središtu galaksije ulaz u podzemni svet i sedište zla. A sa središtem tog mitološkog zla Sunce će se poravnati 21. decembra 2012. godine, što se dešava svakih 26000 godina. U majanskoj mitologiji je opisano kako će se gospodari podzemlja sukobiti sa mitskom figurom Prvog Oca. On je hrabro prihvatio izazov i ušao je u crnilo, ali su ga gospodari podzemlja prevarili i odsekli su mu glavu. Sinovi Prvog Oca, herojski blizanci, u herojskoj borbi su savladali gospodare podzemlja i uskrsnuli su Prvog Oca. Ime za Prvog Oca je Hun Hunapu što odgovara Uan Ahau u majanskom kalendaru, što znači prvo Sunce. Otuda je prvo Sunce zimski solsticij koji se događa svake godine upravo 21. decembra.