Recentne studije su dodale novu dimenziju znanjima o vitaminu D.Uz klasičnu ulogu prevencije rahitisa i osteomalacije,preventivne uloge protiv osteoporotičnih fraktura,ima dosta uvjerljivih činjenica koje sugeriraju njegovu ulogu u prevenciji malignih i autoimunih bolesti
Osteomalacija i osteoporoza ,a bez nadomještanja suplementima,pojavljuju se uglavnom u geografskih regijama koje imaju limitiran broj sunčanih dana.Sličana geografska distribucija primjećuje se i za neke druge bolesti kao diabetes mellitus-tip 1,multipla skleroza,karcinom prostate,karcinom debelog crijeva,karcinom dojki.sugerira se da bi deficit vitamina D mogao imati učešća u patogenezi ili prevenciji ovih stanja ili drugih bolesti ,kao što je hipertenzija ili kongestivna kardiomiopatija.Iako se manjak vitamin klasično opisuje kao bolest kosti,mnoga druga tkiva imaju receptore za vitanim D,VDR i odgovaraju na nazočnost 1,25(OH)-D,uključujući stanice prostate i hematopoetskog sustava.Iako razine 25-OH-D variraju široko ,ovisno o merdijanima i godišnjim dobima,razine 1,25(OH)-D su vrlo stabilne (zbog sekundarnog hiperparatireoidizma koji nastaje kada se snizi razina 25-OH-D).Zbog toga endokrini efekti vitamina D ne mogu objasniti geografske varijacije u prevalenciji bolesti.stanice koje imaju VRD inaju i 1 alfa hidriksilazu koja konvertira cirkulirajući 25-OH-D u 1,25(OH)-D.Količina vitamina D potrebna za ove organe da bi normalno funkcionirali se još nezna i vjerovatno je veća od one potrebne da bi prevenirala bolest kosti. Dakle bolesti koje su barem djelomice u svezi sa manjkom vitamina D,mogu se pojaviti u individua koje nemaju abnormalnosti kosti.

iako je sjever-jug prevalencijski gradijent zapažen u epidemiološkim stidijama i potvrđen istraživanjima in vitro(inhibicija rasta stanica prostate) i in vivo na laboratorijskim životinjama (multipla skleroza,diabetes tip 1,artritis i epidemiološkim strudijama,nema intervencijskih studija koje su pokazale da vistamin D suplementacija prevenira od razvoja navedenih boelsti.Suprotno tome, vitamin D efikasno reducira rizik od fraktura u starijih osoba.

Većina recentnih istraživanja također ukazuju da trenutno važeće referentne vrijednosti
za 25-OH-D su preniske i da bi granična vrijednost za određivanje deficita vitaminaD trebala biti između 50 i 100 nmol/l (20-40ng/ml).Visoka prevalencija deficita vitamina D podupire rutinsko određivanje 25-OH-D u pacijenata sa osteoporozom.

Naime u pacijenata sa deficitom vitamina D,serumska razina 1,25-(OH)2-D može biti normalna,visoka ili niska.Prema tome određivanje 1,25-(OH)2-D razine nije od koristi za evaluaciju vitamin D statusa. Nasuprot tome, rezerve vitamina D reflektira razina
25-OH-D.Dakle, dijagnostika deficijencije vitamina D, treba se oslanjati na određivanje 25-OH-D.
Trenutno važeće preporuke u dozaži suplemenata čine se preniskim da bi održale vrijednosti veće od od 50-100 nmol/l. (6 )
Magnezij: 50% magnezija u tijelu nalazi se u koštanom tkivu, ali uloga ovog minerala je nedovoljno poznata.najveći dio iona magnezija u kosti nalazi se u koštanoj tekućini,manja frakcija je vezane za kristale kosti i to vjerovatno samo na površini.mali postotak se nalazi u samim koštanim stanicana gdje sluze kao enzimski kofaktori.

Vitamin K: esencijalan je mikronutrient za zdravlje kosti,ima ulogu u postranslacijskoj modifikaciji nekoliko proteina matriksa.uključujući osteokalcin.
Osteokalcin je specifičan koštani protein,kojeg produciraju osteoblasti.Za njegov nastanak neohodan je vitamin K.Ove se molekule secerniraju u matriks gdje uloga osteokalcina nije do kraja razjašnjena,osim što se zna da je involviran u proces mineralizacije,možda zaustavlja kristalizaciju da bi spriječio prekomjernu mineralizaciju.Nešto osteokalcina secerniranog od osteoblasta ulazi direktno u cirkulaciju.drugi način na koji ostekalcin ulazi u krv je posljedica resorpcije kosti.Osteokalcin služi kao serumski koštani marker,predviđajući rizik od fraktura.
Osobe koje konzumiraju suboptimalne količine vitamina K mogu imati povećan rizik od fraktura.Zbog toga adekvatan unos ovog liposolubilnog vitamina,posebice kasnije u životu,može biti važan za holeostazu kalcija,zdravlje kosti i redukciju fraktura.

Vitamin A
Smatra se općenito koristan za rast i održavanje kosti.Recentne epidemiološke studije ukazuju da pretjerane količine retinola (koji ne derivira iz karetinoida) može čak doprinijeti pojavi fraktura.Čini se da je sigurnosno područje uzimanja vitamina A prilično usko,barem što se odnosi na na zdravlje kosti proksimalnog femura.

Minerali u tragovima:
For,željezo,cink,bakar,mangan i bor,sudjeluju u metabolizmu kosti,ali njihova uloga u tome nije dovoljno poznata.
Drugi nutrienti od važnosti za kosti:
Identificirano je nekoliko prehrambenih faktora koji se povezuju sa zdravljem kosti.
Dijetetska vlakna- pretjerano prisutvo valakana u hrani može interferirati sa apsorpcijom kalcija, od čega je malo bojazni budući da je tipična prehrana vrlo siromašna vlaknima.(eventualno bi mogao biti problem za vegane koji unose 50 g vlakana/dan pa bi mogli imati značajnu depresiju intestinalne apsorpcije kacija).

Proteini – pretjerana količina može dovesti do povećane urinarne ekskrecije kalcija,posebno u kombinaciji kad imamo bogatu proteinsku ishranu sa niskim unosom kalcija.Konzumacija proteina bi trebala biti 1.0 g/kg tjelesne mase da bi bi se PTH koncentracija ne bi rasla.Animalni proteini povećavaju gubitak kalcija ako su previše zastupljeni u obroku.

Natrij- velika prisutnost u hrani još pri tom prehrana siromašna kalcijem kontribuira nastanku osteoporoze,zbog povećane ekskrecije kalcija.

Kalijev bikarbonat- u postmenopauzalnih žena,oralne doze,neutraliziraju endogene kiseline,poboljšavajući tako balans kalcija i kosti.
Izoflavoni funkcioniraju istovremeno kao estrogen agonisti i antioksidansi.Populacije koje unose malo kalcija hranom kao što su Azijati, konzumiraju velike količine soje,te tako mogu imati zaštitne elemente protiv osteoporoze i frakture kuka.Izofravoni kao npr genistein mogu djelovati ako SERMs jer promoviraju zdravlje kosti bez da stimuliraju proliferaciju reporoduktivnog tkiva.
Alkohol i kofein u većim količinama također negativno utječu na kosti.

Voće i povrće:
Nedavna istraživanja proučavala su utjecaj povećanog unosa voća i povrća u prehrani na kosti u djece i žena u prijelaznom periodu menopauze.Voće i povrće je bogato u raznim nutrientima i bioaktivnim komponentama sa bogatim sadržajem antioksidanata.Zaključeno je da povećan unos voća i povrća ima pozitivan utjecaj na zdravlje kosti jer se suprotstavlja oksidativnim oštećenjima i osteoporozi.
Između voća ističu se citrusi zbog svog mikronutritivnog sadržaja kao što su magnezij,kalij,vitamin C,folna kiselina te limonoidi i polifenoli.Nedavne studije su pokazale da flavonoidi i limonoidi imaju antioksidativnu aktivnost i mogu potencijalno
poboljšati zdravlje kosti.U prilog ovome ide i istraživanje u kojim su ovariektomirani miševi koji su hranjeni hesperidinom,citrusnim flavonoidom,bili prevenirani od ovariektomijom iinduciranog gubitaka kosti.Drugi radovi su izvjestili da su ovariektomizirani miševi koji su hranjeni lukom i peršinom,koji su bogati favonoidima kao što su qurcentin i rutin,imali smanjenu resorpciju kosti.
Za rutin je još izvješćeno da inhibira gubitak trabukalarne kosti koja je uzrokavana manjkom estrogena.

Osteoporoza je bolest starije životne dobi, a oksidativni procesi su dio procesa starenja
Na progresiju gubitka koštane mase i osteoporoze može se utjecati ako se prevenira oksidativni stres.Naime oksidativni stres je uključen u resorpciju kosti zbog stvaranja
superoksida od strane osteoklasta što rezultira propadanjem kosti.Antioksidanti mogu zaštiti koštane stanice od oksidativnih oštećenja .Smanjenje antioksidanata u plazmi ispod normalne razine mogao bi se koristiti kao marker za informaciji o produkciji slobodnih radikala.

Oksidatvni stres je rezultat gubirka ravnoteže između stvaranja reaktivnih vrsta molekula kisika i sposobnosti staničniog enzimatskog i neenzimatskog antioksidacijskog obrambenog sustava da detoksicira slobodne radikale.Rezultati pokazuju na nedostatak testosterona vodi padu antioksidativnog statusa,odnossno potenciranju oksidativnog stresa.Do tog zaljučka se došlo na temelju studija koje su ukazale da testosteron štiti stanice od oksidativnog stresa putem mehanizma koji je posredovan androgen receptorima.Drugi istraživači su izvijestili da uvođenje testosterona kastriranim štakorima okreće antioksidativni status nazad na normalnu razinu.U ovoj studiji pijenje soka od citrusa preveniralo je pad serumskih antioksidansa.Takav učinak se povezuje sa bioaktivnim komponentama-flavonoidi u soku koji posjeduje antioksidativne sposobnosti koji štite koštano tkivo od oksidativnih oštećenja.Zakljuičak je istraživanja da postojeći rezultati demonstriraju da narančin sok i sok greijpfruta pozitivno utječu na serumsku antioksidativnu ssposobnost i snagu kosti te da usporavaju frakturu femura ( 7)

Mirjana Zečević Rutar, dr.med