Woolies
Napravimo mekan u uvod u tvrde teme, pa započnimo ekipicom koja se voli gola maziti s vunom. Nezapamćeni fetiš iskrsnuo je na jednom francuskom forumu gdje su ljudi počeli masovno objavljivati fotke svojih tijela totalno opletenih vunom, eventualno s nindža-prorezom oko očiju i ne tako nindža-prorezom među nogama. Nazvali su ih 'woolies', okupljaju sve dobne i spolne skupine, a što rade kad navuku svoje pikave skafandere, prepuštamo vašoj imaginaciji. Jest da nismo razmišljali o pletaćim iglama kao erotskom pomagalu, no to je manji problem. Kako, naime, objasniti baki da bismo ovaj put nešto više od džempera? Osim, dakako, ako baka već ne visi na forumu...

Komadi u zavojima
Muškarci su biološki naloženi na žensku krhkost. Valjda im hrani iluziju o vlastitoj snazi, potrebnu za psihološko preživljavanje, no postoje likovi koji sve to vole, ali ipak još malo krhkije. Slomljeno, dapače. U Japanu se nalazi nekoliko barova gdje vise cure sa zavojima, longetama, gipsevima, u kolicima. Ne zato što im stvarno zacjeljuju rane i kosti, već zbog frikova koji pate od fetiša kegadoru tj. uzbuđuje ih pogled na žene u invalidskom outfitu. Koji je psihološki profil tih brijača? Propali studenti medicine? Doktori s manjkom opće prakse ili, možda bolje, prakse općenja? Kako god bilo, čekamo da netko počne proizvoditi gips i gaze s potpisom.

Pseudonekrofilija
O nekrofilma sve znamo i stvar je već pomalo dosadna. Za razliku od njih, pravi igrači se prave da su mrtvi. E, to je umijeće. U žaru i plamenu horizontalne interakcije ostati, štono bi se reklo, mrtav hladan. Dakle, gerila pseudonekrofiličara voli kada im partner glumi odumrlo stanje tijela dok se oni, nasuprot, igraju stvaranja života i ostalih prirodnih perverzija od kojih svi odreda patimo. Pseudonekrofilija je, k tome, sasvim legalna. Možete to najbolje provjeriti tako da legnete doma na kauč i pravite se mrtvi recimo dva sata. Pali, ne? Baš fora.

Objektna seksualnost
I dok nekrofile i pseudonekrofile furaju još uvijek prilično organske stvari, pacijenti kojima je dijagnosticirana objektna seksualnost jednostavno ne mogu kontrolirati hipofizu pred anorganskim divotama. Eiffelov toranj, recimo. Vesela Erika iz San Francisca se službeno vjenčala sa spomenikom, promijenila prezime u Erika La Tour Eiffel i sad još samo čekamo da porodi par čeličnih mutanata. U eventualnom naseljavanju Zemlje arhitekturalnim potomstvom društvo joj pravi Šveđanka Eija-Riita Eklöf Berliner-Mauer, čije prezime očito priča malu bolesnu pričicu. Eija je još u sedamdesetima svoju dušu i tijelo zavjetovala Berlinskom zidu. Jest da joj je ljubljeni u međuvremenu pao kao žrtva politike te su ga amputirali na svega par blokova cigli. Tko zna, možda žena prima invalidninu po supružničkoj osnovi.

Agalmatofilija
Negdje na pola puta između ljudi i stvari nalaze se agalmatofili, dragi ljudi kojima se znoje dlanovi pri pogledu na krojačke lutke, statue i ine nežive figure ljudskog tijela. Fetiš nerijetko dolazi u kombinaciji s pigmalionizmom, tj. seksualnom ljubavi prema predmetu nastalom u vlastitoj kreaciji. Naravno, narcisoidnost je izuzetan lubrikant. Što pak lutkarska ekipa nema zajedničko s curama u gipsu jest to što su vjerojatno stvarno polomljeni na ključnim mjestima. Najiskrenije, ne pada nam na pamet što se može raditi s tvrdom plastičnom ili drvenom lutkom, a da ne ostavlja bolne tragove po vitalnim zonama.

Goli suši
Hrana i seks su još od markiza de Sadea povezani čitavom serijom napaljivih igrica, no ne vjerujemo da su japanski ugostitelji bdjeli previše nad književnom ostavštinom francuskog majstora bluda. Inače bi tzv. 'body sushi' ili 'nyotaimori' bio nešto daleko ekstremnije od konzumacije sirovih morskih bića s golog ženskog tijela. Izigravati nudistički podložak za hranu nekoliko sati nije lako, pogotovo ako vas napikava kakav Europljanin nenavikao na štapiće. Zamislite ga dok ganja komad lososa oko pupka ili bradavice... Čovjek se pogubi u tome što bi radije jeo.

Salirofilija
To ti je kad poster Brada Pitta koji ti visi na vratima izgađaš pikadom, unerediš flomasterom i onda mu preko jednog oka zalijepiš fotku ministra Šukera. Školski rečeno, salirofili se napaljuju vandaliziranjem lijepih lica, bilo da ih mažu blatom, bilo da im drapaju odjeću ili raščupavaju kosu. Navodno je zabranjeno nanošenje boli ili ranjavanje. Kao da je trančiranje fensi košulje ili frizure od 200 kuna lišeno duboke intimne patnje. Dakle, sa salirofilom isključivo u staroj tatinoj pidžami i obrijani na ćelavo.

Mumifikacija
Svi koji su nakon gledanja 'Mumije' morali pod hladan tuš vjerojatno pate od ljupke sado-mazo dijagnoze inspirirane pogrebnim naslijeđem drevnih civilizacija. Zovu ih mumifikatori i svoje seksualne objekte obljepljuju selotejpom, izolir-trakama, plastičnim vrećama ili luđačkim košuljama dok ne postanu apsolutno nepokretni. Tada što? Nemamo pojma, ali prilično smo sigurni da ne pišu znanstvene studije o utjecaju egipatskih mumija na bakterijsku populaciju piramida.

Autopederastija
Uz malo joge i prirodnih talenata određen postotak muškaraca može ustima usrećiti vlastito spolovilo, no na prste se mogu izbrojiti heroji koji su sposobni erekcijom pohoditi i pripadajući im rektum. Osim što zvuči nevjerojatno, tzv. autopederastija zahtijeva i prilično akrobatsku maštu ne bi li si se predočila. Filmski uradak znakovitog naslova 'Go Fuck Yourself' demonstrira nakaznu vještinu te daje upute kako je izvesti. U rutini svakodnevice i manjku pažnje koju si posvećujete, što reći - iznenadite se iz smjera otkud najmanje očekujete.

Kihanje
Prije nego se netko dosjeti i pokrene web forum za škvadru koju genitalno uzbuđuje treptanje, štucanje ili kopanje ušiju, utjehu za svoju neafirmiranu patologiju možete potražiti među prilično rasprostranjenim fetišistima kihanja. Ono što je većini 'aaahhhh!', njima je 'apciha!'. Tamo gdje mi drvimo o nimfomaniji, oni maštaju o proljetnim alergijama. Gdje smo popaljeni, oni su prehlađeni. Što je nama gripa, njima je valjda seksualno prenosiva bolest. Dakle, pažnja – kihanje se ne događa nekom drugom.