Iako postoje mnoga različita djela tijela, govora i uma, sva su ona uključena unutar ove tri vrste: vrlinska djela, nevrlinska djela i neutralna djela. Prakse davanja, moralne discipline, strpljenja, truda u duhovnoj vježbi, meditativne koncentracije i mudrosti primjeri su vrlinskih djela. Ubijanje, krađa i neprimjereno seksualno ponašanje su tjelesna nevrlinska djela; laganje, razdorni govor, vrijeđanje i dokono brbljanje su verbalna nevrlinska djela; a pohlepa, zloba i držanje pogrešnih nazora su mentalna nevrlinska djela. Uz ovih deset nevrlinskih djela postoji još mnogo drugih vrsta nevrlinskih djela, kao što su udaranje i mučenje, ili namjerno izazivanje patnje drugima na neki drugi način. Svakog dana također vršimo mnoga neutralna djela. Kad god se upuštamo u svakodnevna djela kao što su kupovina, kuhanje, jedenje, spavanje ili opuštanje, bez specifične dobre ili loše motivacije, vršimo neutralna djela.
Sva su nevrlinska djela okaljana, jer su motivirana zabludama, posebno zabludom samoprianjajućeg neznanja. Većina se naših vrlinskih i neutralnih djela također zasniva na samoprianjanju, pa su stoga i ona okaljana. Trenutno, čak i ako, na primjer, održavamo moralnu disciplinu, još uvijek prianjamo na inherentno postojeće ja ili sebe koji djeluje na moralan način, pa je tako naša praksa moralne discipline okaljano vrlinsko djelo, koje uzrokuje više ponovno rođenje u samsari. Čitavo vrijeme, i danju i noću, prianjamo na inherentno postojeće ja i moje. Ovaj um je zabluda samoprianjajućeg neznanja. Kad god smo posramljeni, uplašeni, ljuti, ozlojeđeni ili napuhani od ponosa, imamo vrlo jak osjećaj sebe ili ja. Ja na koje u takvim prilikama prianjamo je inherentno postojeće ja. Čak i kad smo opušteni i relativno smireni, još uvijek prianjamo na svoje ja kao da je inherentno postojeće, iako na manje izražen način. Ovaj je um samoprianjanja osnova za sve naše zablude i izvor svih naših problema. Kako bismo se oslobodili zabluda i problema koje one uzrokuju, trebali bismo razumjeti da ovo inherentno postojeće ja, na koje tako čvrsto i neprekidno prianjamo, zapravo uopće ne postoji. Nikada nije postojalo i nikada neće postojati. Ono je puka tvorevina našeg samoprianjajućeg neznanja. Da bismo ispunili želje tog ja – inherentno postojećeg ja za koje vjerujemo da stvarno postoji – obično vršimo nebrojena pozitivna i negativna djela. Ova su djela poznata kao „bacajuća djela”, što znači djela koja su motivirana jakim samoprianjanjem i koja su glavni uzrok samsaričkog ponovnog rođenja. Okaljana vrlinska djela bacaju nas u viša samsarička ponovna rođenja u područjima ljudi, polubogova ili bogova, dok nas nevrlinska djela bacaju u niža ponovna rođenja u područjima životinja, gladnih duhova ili bića pakla. Ako pred smrt razvijemo negativno stanje uma kao što je ljutnja, to će uzrokovati dozrijevanje potencijala negativnih bacajućih djela, pa ćemo tako nakon smrti biti ponovno rođeni u nekom nižem području. Ili, ako u vrijeme smrti razvijemo vrlinsko stanje uma – na primjer prisjećajući se svoje svakodnevne duhovne prakse – to će uzrokovati sazrijevanje potencijala vrlinskih bacajućih djela, pa ćemo nakon smrti biti ponovno rođeni kao ljudska bića, ili kao neko od druge dvije vrste viših samsaričkih bića, i morat ćemo proživljavati patnje tih bića. Postoji i druga vrsta okaljanih djela koja se zovu „dovršavajuća djela”. Ta su okaljana djela glavni uzroci sreće ili patnje koju doživljavamo kad se rodimo u određenom području. Sva su ljudska bića bačena u svijet ljudi vrlinskim bacajućim djelima, ali iskustva koja imaju kao ljudska bića variraju u ovisnosti o njihovim različitim dovršavajućim djelima. Neka bića proživljavaju život patnje, dok druga proživljavaju lagodan život. Slično tome, sve su životinje bačene u svijet životinja nevrlinskim bacajućim djelima, ali njihova iskustva kao životinja veoma su različita, ovisno o njihovim različitim dovršavajućim djelima. Neke životinje, poput nekih kućnih ljubimaca, mogu proživjeti život u izobilju, primajući više skrbi i pažnje od mnogih ljudskih bića. Bića pakla i gladni duhovi proživljavaju samo rezultate nevrlinskih bacajućih djela i nevrlinskih dovršavajućih djela. Od dana svoga rođenja pa do dana svoje smrti ne proživljavaju ništa osim patnje. Jedno nas bacajuće djelo može baciti u mnoge buduće živote. U budističkim spisima je dan primjer čovjeka koji se jako naljutio na jednog redovnika i rekao mu da izgleda poput žabe. Kao rezultat toga, taj se nesretni čovjek mnogo puta rodio kao žaba. Međutim, ponekad je dovoljan samo jedan život da se iscrpi moć našeg bacajućeg djela. Neka od naših djela sazrijevaju u istom životu u kojemu su i izvršena, i nužno su dovršavajuća djela; neka sazrijevaju u sljedećem, a neka u životima nakon toga i ona mogu biti bacajuća ili dovršavajuća djela. U zaključku, možemo vidjeti da najprije razvijamo jako samoprianjanje, iz kojega proizlaze sve ostale zablude. Ove nas zablude tjeraju da stvaramo bacajuću karmu koja uzrokuje da se ponovno rodimo samsaričkim ponovnim rođenjem u kojemu proživljavamo strah, patnju i probleme. Tijekom čitavoga tog života stalno razvijamo samoprianjanje i ostale zablude, koje nas tjeraju da stvaramo još bacajućih djela, vodeći nas do daljnjih okaljanih samsaričkih rođenja. Ovaj je proces samsare beskrajan ciklus, ukoliko ne postignemo nirvanu. Uložite veliki trud u postizanje prosvjetljenja