Vrhunsko dobro srce u ovom kontekstu je bodhichitta. „Bodhi” znači „prosvjetljenje”, a „chitta” „um”; stoga „bodhichitta” doslovno znači „um prosvjetljenja”. Ona se definira kao um koji, motiviran velikim suosjećanjem, spontano traži prosvjetljenje da bude od dobrobiti svakom živom biću. Bodhichitta se rađa iz suosjećanja, koje pak ovisi o brižnoj ljubavi. Brižna ljubav se može usporediti s poljem, suosjećanje sa sjemenjem, uzimanje i davanje s vrhunskim metodama za poticanje rasta sjemenja, a bodhichitta sa žetvom. Brižna ljubav koja je razvijena kroz praksu izmjenjivanja sebe s drugima je dublja od one koja je razvijena drugim metodama, pa su i rezultirajuće suosjećanje i bodhichitta također dublji. Ako imamo suosjećanje generirano kroz zamjenu sebe s drugima, bodhichitta će se prirodno javiti. Snaga naše bodhichitte u potpunosti ovisi o snazi našeg suosjećanja. Od svih spoznaja Dharme, bodhichitta je najuzvišenija. Ovaj je duboko suosjećajni um sama bit Bodhisattvine obuke. Razvijanje i održavanje dobrog srca bodhichitte omogućava nam da pretvorimo sve  svoje vrline u put do prosvjetljenja, riješimo sve svoje probleme, ispunimo sve svoje želje i razvijemo moć da drugima pomognemo na najprikladnije i najkorisnije načine. Bodhichitta je najbolji prijatelj kojeg uopće možemo imati i najviša kvaliteta koju možemo razviti. U trenutku kad razvijemo bodichittu, postat ćemo Bodhisattva, Sin ili Kći Osvajača Buddhe. Atisha je imao mnogo Učitelja, ali onaj kojega je štovao iznad svih bio je Guru Serlingpa. Kad god bi čuo Serlingpino ime, on bi kleknuo i poklonio se. Kada su ga učenici pitali zašto poštuje Serlingpu više od svojih ostalih Učitelja, odgovorio je: „Zahvaljujući dobroti Gurua Serlingpe sam sad uspio razviti dobro srce bodhichitte.” Kroz moć svoje bodhichitte Atisha je bio u stanju donijeti veliku radost i sreću svakom koga je sreo, a što god je činio bilo je od dobrobiti drugima. Kako bodhichitta rješava sve naše probleme i ispunjava sve naše želje? Kao što je već objašnjeno, problemi ne postoje van uma već su oni naši neugodni osjećaji koji nužno dolaze od našeg samoprianjanja. Kad bismo imali suosjećajan um bodhichitte, naše samoprianjanje ne bi imalo moć da nam uzrokuje probleme. S ovim dobrim srcem, bit ćemo sretni sve vrijeme. Nadalje, s vrhunskim altruističkim umom bodhichitte stvarat ćemo velike količine zasluga, zbog toga što se u sva svoja djela upuštamo za dobrobit drugih. S takvim skupom zasluga, ili dobre kobi, naše će želje biti lako ispunjene, razvit ćemo ogromnu sposobnost da budemo od koristi drugima, a sve će naše Dharma djelatnosti biti uspješne. Trebamo kontemplirati dobrobiti bodhichitte sve dok ne postanemo duboko nadahnuti da razvijemo ovaj rijetki i dragocjeni um. Podrobna prezentacija ovih dobrobiti može se naći u Riznici kontemplacija i Radosnom putu do sreće. Trenutno imamo veoma posebnu priliku da razvijemo bodhichittu. Međutim, ne znamo koliko će dugo naša dobra sreća potrajati, a ako izgubimo ovu priliku, ona se neće ponovno javiti. Da propustimo priliku da zaradimo mnogo novaca ili da dođemo do dobrog posla ili privlačnog partnera, vjerojatno bismo osjetili duboko žaljenje, ali zapravo time nismo izgubili mnogo. Ove stvari nije tako teško naći, a čak i kada ih nađemo, one nam ne donose pravu sreću. Međutim, ne iskoristiti ovu jedinstvenu priliku za razvoj tako dobrog srca nenadoknadiv je gubitak. Ljudska bića imaju najveću priliku za duhovni razvoj, a od svih mogućih vrsta ponovnog rođenja, mi smo se rodili baš kao ljudi. U današnje vrijeme većina ljudi nema interesa za duhovni razvoj, a od onih koji ga imaju, samo je nekolicina naišla na Buddhadharmu. Ako o ovome pomno kontempliramo, spoznat ćemo koliko smo sretni što imamo ovu posebnu priliku za postizanje vrhunske sreće stanja Buddhe.