Jednom kada smo se zbližili s meditacijama na uzimanje i davanje, možemo ih kombinirati i prakticirati u sprezi s disanjem. Počnemo meditiranjem na suosjećanje i ljubav prema svim živim bićima i razvijanjem snažne odluke da preuzmemo njihovu patnju i da im damo čistu sreću. S ovom odlučnošću, zamišljamo da kroz nosnice udišemo patnju, zablude i nevrline svih živih bića u vidu crnog dima, koji se rastvara u našem srcu i u potpunosti uništava naše samoljublje. Dok izdišemo, zamišljamo da naš dah u vidu svjetla mudrosti čija je priroda čista neokaljana sreća, prožima čitav svemir. Svako pojedino živo biće prima što god želi i treba, a posebno vrhunsku sreću trajnog unutarnjeg mira. Prakticiramo ovaj ciklus disanja i danju i noću, svakim dahom uzimajući patnje svih živih bića i dajući im čistu sreću, sve dok ne steknemo duboko iskustvo ove prakse. Jednom kad postanemo vješti u ovoj praksi postavljanja uzimanja i davanja na dah, ona će biti vrlo moćna, zbog toga što između daha i uma postoji bliska veza. Dah je povezan s unutarnjim vjetrovima energije koji kolaju kanalima našeg tijela i koji djeluju kao prijenosnici, ili podloge, za razne vrste svjesnosti. Korištenjem svog daha u vrlinske svrhe, pročišćavamo svoje unutarnje vjetrove, a kada čisti vjetrovi kolaju našim kanalima, prirodno proizlaze i čisti umovi. Mnogi ljudi prakticiraju meditaciju na dah, ali se najčešće prakticirana vrsta sastoji jednostavno od koncentracije na osjećaj daha koji ulazi i izlazi iz nosnica. Ovo služi tome da se privremeno smiri um i smanje distrakcije, ali nema moć da poluči duboku i trajnu transformaciju našeg uma. Međutim, kombiniranje meditacije na dah s praksom uzimanja i davanja ima moć da transformira naš um iz njegovog sadašnjeg jadnog i egocentričnog stanja u blaženstveni i altruistički um Bodhisattve. To poboljšava našu koncentraciju, čini našu ljubav i suosjećanje vrlo snažnima i sakuplja velike zasluge. Na ovaj je način jednostavan čin disanja pretvoren u moćnu duhovnu praksu. Isprva radimo ovu praksu samo u meditaciji, ali je, uz bliskost, možemo raditi bilo kada. Kroz duboku zbliženost s ovom praksom naš će se um na koncu transformirati u suosjećanje Buddhe. Meditiranje na uzimanje i davanje može također biti vrlo učinkovito u liječenju bolesti. Uzimajući bolesti i patnje drugih s umom suosjećanja, možemo pročistiti negativnu karmu koja uzrokuje nastavljanje naše bolesti. Iako bismo uvijek kada smo bolesni trebali potražiti liječnički savjet, ponekad se može dogoditi da nam liječnici ne mogu pomoći. U Tibetu postoje mnoge priče o ljudima koji su se izliječili od inače neizlječivih bolesti putem iskrenog meditiranja na uzimanje i davanje. Bio jednom meditator po imenu Kharak Gomchen, koji se razbolio od bolesti za koju liječnici nisu znali lijeka. Misleći da će umrijeti, dao je svu svoju imovinu kao ponude Avalokiteshvari, Buddhi suosjećanja, i povukao se na groblje, gdje je namjeravao nekoliko posljednjih tjedana svoga života provesti smisleno, meditirajući na uzimanje i davanje. Međutim, kroz svoju je praksu uzimanja i davanja pročistio karmu koja je produljivala njegovu bolest i, na iznenađenje svih, vratio se kući potpuno izliječen. Ovo nam pokazuje koliko moćna može biti praksa uzimanja i davanja. Ako pročistimo svoju negativnu karmu, lako je izliječiti čak i najtežu bolest. Moja mi je majka ispričala priču o redovniku kojega je srela, a koji je bolovao od gube. Nadajući se da će pročistiti svoju bolest, hodočastio je na planinu Kailash u zapadnom Tibetu, za koju budisti vjeruju da je Čista zemlja Buddhe Heruke. Bio je izuzetno siromašan, pa mu je moja majka pomogla na putu tako što mu je pružila hranu i sklonište, što je bilo iznimno ljubazno zato što većina ljudi u strahu od zaraze izbjegava gubavce. Čovjek je u blizini planine Kailash boravio oko šest mjeseci, koristeći kao svoju praksu za pročišćenje klanjanja i ritualno kruženje oko svete planine. Kasnije je, dok je spavao u blizini jezera, sanjao kako je iz njegova tijela u vodu ispuzalo mnoštvo crva. Kada se probudio osjećao se izuzetno ugodno, a kasnije je otkrio da je potpuno izliječen. Na povratku kući zaustavio se da pozdravi moju majku, i ispričao joj je što se dogodilo. Možemo razmišljati o tome kako smo od vremena bez početka imali bezbrojne živote i bezbrojna tijela, ali smo ih sve potratili u besmislenim djelatnostima. Sada imamo priliku polučiti najdublji smisao iz svog sadašnjeg tijela koristeći ga za upuštanje u put suosjećanja i mudrosti. Kako bi bilo divno za naš svijet kada bi mnogi suvremeni praktičari oponašali praktičare uvježbavanja uma iz drevnih vremena i postali stvarni Bodhisattve!