Iz našeg rođenja također proizlaze i patnje smrti. Ako smo tijekom života naporno radili kako bismo sakupili dobra i ako smo postali jako vezani za njih, iskusit ćemo veliku patnju u trenutku smrti, misleći, „Sada moram za sobom ostaviti sva svoja dragocjena dobra.”   Čak nam je i sada veoma teško nekome posuditi neku od stvari koje vrlo cijenimo, a kamoli ju dati. Stoga nije ni čudo što postajemo tako jadni kada shvatimo da u rukama smrti moramo ostaviti sve. Kad umremo, moramo se rastati čak i od svojih najbližih prijatelja. Moramo ostaviti svog partnera, iako smo možda proveli godine zajedno i nismo bili ni dana odvojeni. Ukoliko smo vrlo vezani za svoje prijatelje, iskusit ćemo veliki jad u trenutku smrti, ali jedino što ćemo moći učiniti jest držati ih za ruke. Nećemo biti u stanju zaustaviti proces smrti, čak i ako nas budu preklinjali da ne umremo. Obično, kad smo veoma vezani za nekog, ljubomorni smo ako nas taj netko ostavi same i provede vrijeme s nekim drugim, ali kad umremo, morat ćemo ostaviti svoje prijatelje s drugima zauvijek. Morat ćemo zauvijek ostaviti svih, uključujući svoju obitelj i ljude koji su nam pomogli u ovom životu. Kad umremo, morat ćemo ostaviti ovo tijelo koje smo ljubili i za koje smo se brinuli na toliko načina. Ono će postati bezumno poput kamena i bit će pokopano u zemlju, ili spaljeno. Ako nemamo unutarnju zaštitu duhovnog iskustva, u vrijeme smrti iskusit ćemo strah i pogibelj, kao i tjelesnu bol. Kad u vrijeme smrti naša svijest napusti tijelo, svi potencijali koje smo sakupili u svom umu vršeći vrlinska i nevrlinska djela odlaze s njom. Osim njih, ne možemo ništa ponijeti s ovog svijeta. Sve nas ostale stvari zavaravaju. Smrt okončava sve naše aktivnosti – naše razgovore, obroke, susrete s prijateljima, spavanje. Sve se privede kraju na dan naše smrti i sve stvari moramo ostaviti za sobom, čak i prstenje na prstima. U Tibetu, prosjaci nose štap da bi se obranili od pasa. Da bismo shvatili kako nas smrt u potpunosti lišava svega, trebamo se prisjetiti da u trenutku smrti prosjaci ostavljaju čak i taj stari štap, najjadnije od svih ljudskih dobara. Diljem svijeta možemo primijetiti kako su jedina svojina mrtvih njihova imena uklesana u kamenu.