Ako se ne posvetimo svojoj duhovnoj praksi, nitko nam neće moći darovati oslobođenje od patnje. Često  smo nerealni u svojim očekivanjima. Htjeli bismo brzo postići visoka postignuća, a da ne primjenimo ikakav trud, i htjeli bismo biti sretni a da ne moramo stvoriti uzroke sreće. Bez volje da podnesemo čak i najmanju neudobnost, želimo da sve naše patnje prestanu i, živeći u raljama Gospodara smrti, želimo ostati poput dugovječnog boga. Bez obzira koliko čeznuli za ispunjenjem takvih želja, one se nikada neće ispuniti. Ako ne uložimo energiju i trud u svoju duhovnu praksu, sve će nade koje imamo za sreću biti uzaludne. Trud je, u ovom kontekstu, um koji se oduševljava vrlinskom praksom. Njegova je funkcija učiniti naš um sretnim pri upuštanju u vrlinska djela. Uz trud, uživamo u djelima kao što su slušanje, čitanje, kontempliranje i meditiranje na duhovna učenja, i u upuštanju na put do oslobođenja. Pomoću truda na kraju ćemo postići krajnji vrhunski cilj ljudskog života. Primjenom truda u meditaciji razvijamo mentalnu podatnost. Iako ćemo, kad tek počnemo meditirati, možda doživljavati probleme poput tromosti, umora ili drugih oblika mentalnih ili tjelesnih nelagoda, svejedno bismo trebali strpljivo ustrajati i pokušati se bolje upoznati sa svojom praksom. Postupno, kako nam se meditacija bude poboljšavala, ona će potaknuti i mentalnu podatnost – um i tijelo osjećat će se lako, zdravo i neumorno, slobodno od prepreka koncentraciji. Sve će naše meditacije postati lakše i učinkovitije pa nećemo imati poteškoća u napredovanju. Koliko god u početku meditacija bila teška, ne bismo nikada trebali gubiti nadu. Umjesto toga bismo se trebali upuštati u praksu moralne discipline, koja nas štiti od grubih distrakcija i djeluje kao osnova za razvoj čiste koncentracije. Moralna disciplina također ojačava i pažnju, koja je sam život koncentracije. Trebamo odbaciti lijenost – lijenost koja proizlazi iz vezanosti za svjetovna zadovoljstva, lijenost koja proizlazi iz vezanosti za ometajuće djelatnosti, i lijenost koja proizlazi iz obeshrabrenosti. Lijenošću nećemo postići ništa. Dok god ostajemo lijeni, vrata će duhovnh postignuća za nas biti zatvorena. Lijenost čini naš ljudski život besmislenim. Ona nas obmanjuje i uzrokuje besciljno lutanje samsarom. Ako se možemo osloboditi utjecaja lijenosti i duboko uroniti u duhovnu praksu, brzo ćemo postići svoj duhovni cilj. Uvježbavanje u duhovnim putovima je poput gradnje velike kuće – ono zahtijeva stalan trud. Ako dopustimo da naš trud bude prekinut lijenošću, nikad nećemo dočekati dovršetak radova. Naša duhovna postignuća stoga ovise o našem trudu. Intelektualno razumijevanje duhovnih učenja nije dovoljno da nas dovede do vrhunske sreće oslobođenja – moramo nadvladati lijenost i svoje znanje staviti u praksu.
Buddha je rekao:  Imaš li samo trud, imaš sva postignuća, Ali ako imaš samo lijenost, onda nemaš ništa. Osoba bez velikog duhovnog znanja, koja svejedno dosljedno primjenjuje trud, postupno će dostići sve vrlinske kvalitete. Međutim, netko tko zna mnogo, a ima samo jednu grešku – lijenost – neće biti u stanju uvećati svoje dobre kvalitete i steći iskustvo duhovnih puteva. Shvaćajući sve ovo, trebali bismo primjenjivati radostan trud pri studiranju i praksi čistih duhovnih učenja u svakodnevnom životu.