Razlika između osjećaja srama i obzirnosti prema drugima je u tome što u prvom slučaju izbjegavamo neprimjerena djela iz razloga koji se tiču nas samih, dok u drugom slučaju izbjegavamo neprimjerena djela iz razloga koji se tiču drugih.
Stoga nas osjećaj srama spriječava da počinimo neprimjerena djela podsjećajući nas na to da se za nas neprikladno upuštati u takva djela zato što smo, na primjer, duhovni praktičar, zaređena osoba, duhovni učitelj, odrasla osoba i tako dalje; ili zato što ne želimo iskusiti negativne rezultate svojih djela. Ako mislimo, „Za mene je neispravno ubijati kukce, zato što će mi to u budućnosti prouzročiti proživljavanje patnje”, i zatim donesemo čvrstu odluku da ih nećemo ubijati, motivirani smo osjećajem srama. Osjećaj srama čuva nas od vršenja negativnih djela time što se poziva na našu savjest i standarde ponašanja za koje osjećamo da su prikladni. Ako nismo sposobni razviti osjećaj srama, bit će nam izuzetno teško prakticirati moralnu disciplinu, osnovu na kojoj rastu duhovne spoznaje. Primjeri obzirnosti prema drugima su suzdržavanje od izgovaranja nečeg neugodnog zato što bi to moglo uznemiriti drugu osobu ili odustajanje od ribolova zbog patnje koju to uzrokuje ribama. Obzirnost trebamo prakticirati kad god smo u društvu drugih, obraćajući pažnju na to kako bi ih naše ponašanje moglo uznemiriti ili povrijediti. Naše su želje beskrajne, a mnoge bi od njih drugima mogle nanijeti mnogo boli kad bismo ih ispoljili. Dakle, prije nego što postupimo po želji, trebali bismo razmotriti hoćemo li time ikako uznemiriti druge ili im naštetiti, pa ako mislimo da hoćemo, onda ne bismo to trebali činiti. Obzirnost prema drugima znači da nam je stalo do dobrostanja drugih. Obzirnost prema drugima važna je za svakoga. Ako smo obzirni, drugima ćemo se sviđati i poštovat će nas, a naši će odnosi s obitelji i prijateljima biti skladni i dugotrajni. Međutim, bez obzirnosti prema drugima, odnosi brzo propadaju. Obzirnost sprječava da drugi izgube vjeru u nas i osnova je za razvijanje uma radovanja. Jesmo li dobra ili loša osoba ovisi o tome posjedujemo li osjećaj srama i obzirnost prema drugima ili ne. Bez ove dvije kvalitete, naše će svakodnevno ponašanje ubrzo postati negativno i prouzročiti da se drugi udalje od nas. Osjećaj srama i obzirnost su poput lijepe odjeće koja uzrokuje da drugima budemo privlačni. Bez njih smo poput gole osobe koju svi pokušavaju izbjeći. I osjećaj srama i obzirnost prema drugima obilježeni su odlukom o suzdržavanju od upuštanja u negativna i neprikladna djela, i od kršenja zavjeta i obveza. Ova je odlučnost sama bit moralne discipline. Ovu odluku razvijamo i održavamo promišljanjem o dobrobiti prakticiranja moralne discipline i opasnostima njezina kršenja. Posebice se uvijek trebamo prisjećati kako bez moralne discipline nemamo nikakve šanse za bilo kakvo više ponovno rođenje, a kamoli za postizanje nirvane. Osjećaj srama i obzirnost prema drugima su temelji moralne discipline, koja je osnova za stjecanje duhovnih spoznaja i glavni uzrok višeg ponovnog rođenja. Nagarjuna je rekao da, dok užici dolaze od davanja, sreća viših rođenja dolazi od moralne discipline. Rezultati prakse davanja mogu se doživjeti i u višim i u nižim područjima, ovisno o tome da li smo je prakticirali u sprezi s moralnom disciplinom ili ne. Ako ne prakticiramo moralnu disciplinu, naša će karma davanja sazreti u nižem području. Na primjer, kao rezultat djela davanja koja su sakupili u prethodnim životima, neki psi ljubimci imaju daleko bolje uvjete od mnogih ljudi – njihovi ih vlasnici maze i paze, daju im posebnu hranu i meke jastuke, a prema njima se ophode kao prema najdražoj djeci. Usprkos ovim udobnostima, ta su se jadna stvorenja svejedno ponovno rodila u nižem obliku života s tijelom i umom životinje. Ona nemaju ni tjelesne ni mentalne osnove da nastave sa svojom praksom davanja, niti bilo kojim drugim vrlinskim djelom. Ona ne mogu razumjeti značenje duhovnih učenja ni promijeniti svoje umove. Jednom kad se njihova prethodna karma davanja iscrpi kroz uživanje takvih dobrih uvjeta, budući da nisu imala mogućnosti za stvaranje još više vrlinskih djela, njihovi će se užici privesti kraju, a u budućim će životima ona proživljavati siromaštvo i glad. To je zbog toga što nisu prakticirala davanje u sprezi s moralnom disciplinom i tako nisu stvorila uzroke za više ponovno rođenje. Prakticiranjem osjećaja srama i obzirnosti prema drugima možemo odbaciti nevrlinska ili neprikladna djela, korijene naše buduće patnje. Što znače „niže ponovno rođenje” i „više ponovno rođenje”? Rodimo li se kao biće pakla, gladni duh ili životinja, nemamo priliku razumjeti i prakticirati duhovna učenja koja nas vode do čiste i vječne sreće. S ovog gledišta ona se zovu „niža ponovna rođenja”. S druge strane, ako se rodimo kao ljudsko biće, polubog ili bog, imamo priliku razumijeti, kontemplirati i meditirati na smisao duhovnih učenja, pa se s tog gledišta ta ponovna rođenja zovu „viša ponovna rođenja”. Ako nemamo priliku razumijeti, kontemplirati i meditirati na smisao duhovnih učenja, morat ćemo ostati ispraznog života u ovom životu te iz života u život, bez kraja, bez smisla i proživljavajući samo patnju.