Da bismo shvatili kako su fenomeni prazni od istinskog, ili inherentnog postojanja, trebali bismo razmotriti svoje tijelo. Jednom kada smo razumjeli kako je naše tijelo lišeno istinskog postojanja lako možemo isto takvo rezoniranje primijeniti i na druge objekte. U Vodiču kroz način života Bodhisattve, Bodhisattva Shantideva kaže: Stoga, nema tijela, Ali, zbog neznanja, mi vidimo tijelo unutar ruku i tako dalje; Baš kao što um pogrešno pojmi osobu Kad u sumrak opazi oblik gomile kamenja.
Na jednoj razini, vrlo dobro poznajemo svoje tijelo – znamo je li zdravo ili bolesno, lijepo ili ružno, i tako dalje. Međutim, nikada ga dublje ne istražujemo, pitajući se: „Što je točno moje tijelo? Gdje je moje tijelo? Koja je njegova prava priroda?” Da smo na ovakav način ispitivali svoje tijelo ne bismo ga bili u stanju pronaći – umjesto da pronađemo svoje tijelo, rezultat ovakvog istraživanja bio bi da naše tijelo nestaje. Značenje prvoga dijela Shantidevine strofe, „Stoga, nema tijela”, je to da, ako tragamo za svojim „stvarnim” tijelom, tijela nema; naše tijelo postoji jedino ako iza njegove puke pojavnosti ne tražimo stvarno tijelo. Postoje dva načina potrage za objektima. Primjer prvoga načina, kojega možemo nazvati „konvencionalnom potragom”, je potraga za našim automobilom na parkiralištu. Zaključak ovakvog tipa potrage je da pronalazimo automobil, u smislu da vidimo stvar za koju se svi slažu da je naš automobil. Međutim, kada smo locirali svoj automobil na parkiralištu, pretpostavimo da još uvijek nismo zadovoljni pukom pojavnošću automobila i da želimo precizno odrediti što automobil jest. Možemo se upustiti u nešto što možemo nazvati „krajnjom potragom” za automobilom, pri čemu onda gledamo unutar samog objekta da bismo pronašli nešto što taj objekt jest. Da bismo to napravili pitamo se: „Je li je bilo koji od pojedinih dijelova ovog automobila automobil? Jesu li kotači automobil? Je li motor automobil? Je li šasija automobil?”, i tako dalje. Kada provodimo krajnju potragu za automobilom nismo zadovoljni sa samim pokazivanjem na karoseriju, kotače i tako dalje, zatim izgovarajući „automobil”; želimo znati što je zaista automobil. Umjesto da samo koristimo riječ „automobil” kao što to čine obični ljudi, želimo znati na što se ta riječ zaista odnosi. Želimo mentalno razdvojiti automobil od svega onoga što nije automobil, tako da možemo reći: „Ovo je to što automobil zaista jest.” Mi želimo pronaći automobil, ali automobila zapravo nema; ništa ne možemo pronaći. U Sažetoj Sutri savršenstva mudrosti Buddha kaže: „Ako tražiš svoje tijelo s mudrošću, ne možeš ga pronaći.” Isto vrijedi i za naš automobil, našu kuću i sve druge fenomene. U Vodiču kroz način života Bodhisattve, Shantideva kaže: Kad se ovako ispita, Tko živi i tko će to umrijeti? Što je budućnost i što je prošlost? Tko su naši prijatelji, a tko naša rodbina? Preklinjem vas koji ste baš poput mene, Znajte da su svi fenomeni prazni, poput prostora. Glavni smisao ovih riječi je da kad s mudrošću tražimo stvari, nema osobe koja živi ili umire, nema prošlosti ili budućnosti, i nema sadašnjosti, kao što su naši prijatelji i rodbina. Trebamo znati da su svi fenomeni prazni, poput prostora, što znači da su svi fenomeni ništa drugo doli praznina. Da bismo razumjeli Shantidevinu tvrdnju o tome kako u stvarnosti nema tijela, trebamo provesti krajnju potragu za svojim tijelom. Ako smo obična bića, svi se objekti, uključujući i naše tijelo, pojavljuju kao da postoje inherentno. Kao što je prije spomenuto, objekti izgledaju neovisni o našem umu i o ostalim fenomenima. Čini se da se svemir sastoji od zasebnih objekata koji imaju postojanje sa svoje strane. Ti se objekti pojavljuju kao da postoje po sebi kao zvijezde, planeti, planine, osobe i tako dalje, „čekajući” da ih iskuse svjesna bića. Obično nam ne pada na pamet da smo na bilo koji način upleteni u postojanje tih fenomena. Na primjer, osjećamo da naše tijelo postoji sa svoje strane i da ne ovisi o našem ili bilo čijem umu da ga dovede u postojanje. Međutim, ako bi naše tijelo postojalo na način na koji instinktivno za njega prianjamo – kao neki vanjski objekt, a ne kao projekcija uma – trebali bismo biti u stanju pokazati na svoje tijelo, pri tom ne pokazujući na bilo koji drugi fenomen koji nije naše tijelo. Trebali bismo ga moći pronaći među njegovim dijelovima ili van njegovih dijelova. Budući da ne postoji treća mogućnost, ako svoje tijelo ne možemo pronaći ili među njegovim dijelovima ili van njih, moramo zaključiti da naše tijelo koje inače vidimo, ne postoji.
Nije teško shvatiti da pojedini dijelovi našeg tijela nisu naše tijelo – besmisleno je govoriti da su naša leđa, noge ili glava naše tijelo. Ako je jedan od tih dijelova, recimo leđa, naše tijelo, onda su i drugi dijelovi tijela jednako tako naše tijelo, pa bi iz toga slijedilo da imamo mnoga tijela. Nadalje, naša leđa, noge i tako dalje, ne mogu biti tijelo zbog toga što su to dijelovi tijela. Tijelo je posjednik dijelova, a leđa, noge i tako dalje su posjedovani dijelovi; a posjednik i posjedovano ne mogu biti jedno te isto. Neki ljudi vjeruju da, iako ni jedan od pojedinih dijelova tijela nije tijelo, skup svih dijelova zajedno okupljenih jest tijelo. Po njima je moguće pronaći svoje tijelo kad analitički tragamo za njim, zato što je skup svih dijelova našeg tijela naše tijelo. Međutim, takvu tvrdnju se da pobiti mnogim valjanim razlozima. Snaga tih razloga možda nam neće odmah biti očigledna, ali ako ih pomno kontempliramo, smirenog i pozitivnog uma, počet ćemo cijeniti njihovu valjanost. Budući da ni jedan od pojedinih dijelova našeg tijela nije naše tijelo, kako onda skup svih dijelova može biti naše tijelo? Na primjer, skupina pasa ne može biti ljudsko biće, zato što ni jedan pojedini pas nije ljudsko biće. Budući da je svaki pojedini član „ne-čovjek”, kako se onda taj skup „ne-ljudi” može čarolijom promijeniti u ljudsko biće? Slično tome, budući da je skup dijelova našeg tijela skup stvari koje nisu naše tijelo, onda on ne može biti naše tijelo. Baš kao što skupina pasa ostaje jednostavno psima, tako i skup svih dijelova našeg tijela jednostavno ostaje dijelovima našeg tijela – ne pretvara se čarolijom u posjednika dijelova, naše tijelo. Ova nam poanta može izgledati teško razumljivom, ali ako smirenog i pozitivnog uma duže vrijeme razmišljamo o njoj i raspravljamo s iskusnijim praktičarima, postupno će nam postati jasnija. Možemo, također, proučiti vjerodostojne knjige na tu temu, poput Novog Srca mudrosti i Oceana nektra.