Trebamo znati da je naše spavanje nalik smrti, naše sanjanje nalik prijelaznom stanju između dva ponovna rođenja, a naše buđenje nalik ponovnom rađanju. Ciklus ovo troje pokazuje postojanje budućeg ponovnog rođenja, kroz koje možemo shvatiti postojanje naših bezbrojnih budućih života. Mnogi ljudi vjeruju da, kad se tijelo pri smrti raspadne, kontinuum uma prestaje i um prestaje postojati, kao plamen svijeće koji se ugasi kad sav vosak dogori. Postoje čak i neki ljudi koji razmišljaju o samoubojstvu u nadi da će se, ako umru, okončati i njihovi problemi i patnje; ali ove su ideje potpuno pogrešne. Kao što je već objašnjeno, naše su tijelo i um odvojeni entiteti, pa se tako, iako se tijelo pri smrti raspada, kontinuum uma ne prekida. Um ne prestaje, već jednostavno napušta ovo sadašnje tijelo i odlazi u naredni život. Nama običnim bićima, stoga, umjesto oslobođenja, smrt samo donosi nove patnje. Ne razumijevajući ovo, mnogi ljudi samoubojstvom uništavaju svoj dragocjeni ljudski život. Postoji posebna duhovna praksa koja se zove „prijenos svijesti u drugo tijelo”, koja je bila dosta proširena u drevnim vremenima. Mnogo je primjera ondašnjih praktičara koji su svoju svijest mogli prenijeti iz svog tijela u neko drugo tijelo. Ako su um i tijelo isti entitet, kako bi moglo biti moguće da ti meditatori na ovaj način prenesu svoju svijest? Čak i danas nije tako neuobičajeno da um prije smrti privremeno napusti fizičko tijelo. Na primjer, mnogi su ljudi koji nisu duhovni praktičari imali takozvana „izvantjelesna” iskustva. Također, možemo steći razumijevanje prošlih i budućih života ispitivanjem procesa spavanja, sanjanja i buđenja, jer je on vrlo sličan procesu smrti, međustanja i ponovnog rođenja. Kada zaspimo, grubi se unutrašnji vjetrovi sakupljaju i rastvaraju unutar, a naš um postaje sve suptilniji, dok se ne pretvori u jasnu svjetlost spavanja. Dok se očituje jasna svjetlost spavanja proživljavamo duboki san, a drugima nalikujemo na mrtvaca. Kada ona prestane, naš um postupno postaje sve grublji a mi prolazimo kroz razne razine stanja sna. Konačno se ponovno uspostavljaju naše uobičajene moći pamćenja i mentalne kontrole, a mi se budimo. Kada se to dogodi, svijet sna nestaje, a mi opet opažamo svijet budnog stanja. Vrlo se sličan proces događa kad umiremo. Kako umiremo, naši se vjetrovi rastvaraju prema unutra i naš um progresivno postaje sve suptilniji, sve dok se ne očituje vrlo suptilni um jasne svjetlosti smrti. Iskustvo jasne svjetlosti smrti vrlo je slično iskustvu dubokog sna. Nakon što jasna svjetlost smrti prestane, proživljavamo stupnjeve međustanja koje je stanje nalik snu, a događa se između smrti i ponovnog rođenja. Poslije par dana, ili tjedana, međustanje završava, a mi se ponovno rađamo. Isto kao što svijet sna nestaje kada se budimo iz sna i opet opažamo svijet budnog stanja, tako, kad se ponovno rađamo, pojavnosti međustanja nestaju, a mi opažamo svijet našeg novog života. Jedina je značajna razlika između procesa spavanja, sanjanja i buđenja, i procesa smrti, međustanja i ponovnog rođenja u tome što nakon prestanka jasne svjetlosti spavanja veza između našeg uma i sadašnjeg tijela ostaje netaknuta, dok se nakon prestanka jasne svjetlosti smrti ova veza prekida. Ako kontempliramo o ovome, steći ćemo jasno razumijevanje o postojanju prošlih i budućih života. Mi uglavnom vjerujemo da su stvari koje opažamo u snovima nestvarne, a da su stvari koje opažamo kad smo budni istinite; ali u stvarnosti je sve što opažamo poput sna, utoliko što je sve samo puka pojavnost umu. Snovi imaju veliko značenje za one koji ih mogu ispravno tumačiti. Na primjer, ako sanjamo da posjećujemo određenu zemlju u kojoj nismo bili u ovom životu, naš će san ukazivati na jednu od četiri stvari: da smo bili u toj zemlji u prošlom životu, da ćemo je posjetiti kasnije u ovom životu, da ćemo je posjetiti u budućem životu, ili da ima neko osobno značenje za nas, kao što bi imala da smo, na primjer, nedavno iz te zemlje primili pismo ili gledali televizijski program o njoj. Slično, ako sanjamo o letenju, to može značiti da smo u prošlom životu bili biće koje je moglo letjeti, kao ptica ili meditator sa čudotvornim moćima, ili može predskazivati da ćemo postati takvo biće u budućnosti. San o letenju može imati i manje doslovno značenje, te simbolizirati poboljšanje našeg zdravlja ili stanja uma. Upravo uz pomoć snova sam otkrio gdje se ponovno rodila moja majka nakon njene smrti. Neposredno prije svoje smrti, moja je majka zadrijemala na par minuta i kad se probudila rekla je mojoj sestri, koja ju je njegovala, da me sanjala i da sam joj u snu ponudio tradicionalni bijeli šal. Ja sam pretpostavio da ovaj san znači da ću biti u mogućnosti pomoći svojoj majci u njenom idućem životu i tako sam se, nakon što je umrla, svaki dan molio da se ponovno rodi u Engleskoj, gdje sam živio, kako bih imao mogućnost sresti i prepoznati njezinu reinkarnaciju. Upućivao sam snažne molitve ne bih li dobio neke jasne znakove o tome gdje bi se mogla naći reinkarnacija moje majke. Kasnije sam sanjao tri sna koja su se činila značajnima. U prvom sam sanjao da sam sreo majku na mjestu za koje sam mislio da je Engleska. Upitao sam je kako je putovala od Indije do Engleske, ali je ona odgovorila da nije došla iz Indije nego iz Švicarske. U drugom sam snu sanjao da sam vidio majku kako priča sa skupinom ljudi. Prišao sam joj i progovorio tibetanski, ali činilo se da ne razumije što govorim. Dok je bila živa moja je majka govorila samo tibetanski, ali u ovom je snu tečno govorila engleski. Pitao sam je zašto je zaboravila tibetanski, ali ona nije odgovorila. Kasnije sam u istom snu sanjao o zapadnjačkom paru koji mi je pomagao u razvoju mojih duhovnih djelatnosti u Britaniji. Oba su sna izgledala kao da daju naslutiti gdje bi se moja majka mogla ponovno roditi. Dva dana nakon drugoga sna posjetio me suprug iz bračnog para o kojem sam sanjao i rekao mi da mu je supruga trudna. Odmah sam se sjetio svog sna i pomislio da bi njena beba mogla biti reinkarnacija moje majke. Činjenica da je u snu moja majka zaboravila tibetanski i govorila samo engleski ukazivala je na to da će se ona ponovno roditi u zemlji u kojoj se govori engleski, a prisustvo ovog para u snu moglo je biti pokazatelj da će joj oni biti roditelji. Tada sam izveo tradicionalno predskazivanje zajedno s ritualnim molitvama, i ono je pokazalo da je njihovo dijete reinkarnacija moje majke. Bio sam vrlo sretan, ali nikome nisam ništa rekao. Jedne sam noći stalno sanjao svoju majku. Sljedeće sam jutro pažljivo razmislio o cijeloj stvari i donio odluku. Ako se dijete rodilo te noći, onda je ono definitivno reinkarnacija moje majke, ali ako nije, trebao bih izvršiti daljnje provjere. Odlučivši ovako, telefonirao sam suprugu koji mi je prenio dobre vijesti da je njegova supruga upravo sinoć rodila djevojčicu. Bio sam oduševljen i izveo sam posebnu ponudbenu ceremoniju. Nakon nekoliko dana nazvao me djetetov otac i rekao mi da ako recitira mantru Buddhe Avalokiteshvare, OM MANI PEME HUM, dok beba plače, ona odmah prestane plakati i doima se kao da sluša mantru. Pitao me zašto je to tako, a ja sam mu rekao da je to zbog njenih sklonosti iz prošlog života. Znao sam da je tijekom cijelog svog života moja majka s jakom vjerom recitirala ovu mantru. Djetetu su dali ime Amaravajra. Kada je kasnije Kuten lama, brat moje majke, posjetio Englesku i vidio Amaravajru po prvi put, bio je zapanjen time koliko je ona bila srdačna prema njemu. Rekao je da se činilo kao da ga je prepoznala. Ja sam imao isto iskustvo. Iako sam mogao samo vrlo rijetko posjećivati dijete, ono je uvijek bilo vrlo sretno što me vidi. Kada je Amaravajra počela govoriti, jednoga je dana pokazala psa i rekla „kyi, kyi”. Poslije ovoga bi često govorila „kyi” kada bi vidjela psa. Njen me otac pitao da li „kyi” nešto znači, i ja sam mu rekao da u dijalektu zapadnog Tibeta, gdje je živjela moja majka, „kyi” znači „pas”. Ovo nije bila jedina tibetanska riječ koju je mala djevojčica spontano izrekla. Kasnije sam preko sestrinog supruga čuo da je poslije smrti moje majke tibetanski astrolog predvidio da će mi se majka roditi kao žensko u zemlji s jezikom drugačijim od tibetanskog. Ovo je priča iz mog osobnog iskustva, ali ako potražimo, možemo naći mnogo drugih istinitih priča o tome kako su ljudi prepoznali reinkarnacije svojih muževa, žena, Učitelja, roditelja, prijatelja i drugih. U zapadnom je Tibetu, blizu mog prvog samostana, živio jedan čovjek koji je slovio za osobu loše naravi. On je sakupio mnogo srebrnjaka i stavio ih u čajnik, što je tajio čak i od svoje žene. Kasnije, dok je ležao na samrti, iz vezanosti za srebrnjake počela ga je opsjedati misao da bi ih netko mogao ukrasti. Pokušao je reći svojoj ženi za srebrnjake, ali kako je bio veoma slab, mogao je ponavljati samo jednu riječ, „tib”, što znači čajnik. Čuvši ovo, žena je pretpostavila da on želi čaja, ali kada bi mu ponudila čaj on za njega nije mario. Ubrzo nakon toga je umro. Nešto kasnije, žena je pronašla sakriveni čajnik. Pitajući se zašto je tako težak, otvorila je poklopac i otkrila srebrnjake. Omotana oko njih, ležala je mala zmija. Uplašivši se zmije, pozvala je obitelj, koja je zajedničkim snagama pokušavala zmiju ukloniti iz čajnika. Međutim, koliko god se oni trudili, zmija se nije dala od srebrnjaka. Bili su iznenađeni i zbunjeni zbog ovoga, i pitali su se odakle je uopće došla ta zmija. Žena se tada prisjetila posljednjih riječi svoga muža i shvatila je da joj je u vrijeme smrti pokušavao reći za srebrnjake. Ali odakle zmija? I zašto je bila toliko privržena srebrnjacima? Odlučila je posjetiti vidovitog jogina koji je živio u blizini i on joj je rekao da je zmija reinkarnacija njenog muža. Zbog djela koja je počinio iz ljutnje, i zbog svoje vezanosti za srebrnjake dok je umirao, ponovno se rodio kao zmija i ušao u čajnik kako bi bio blizu srebrnjaka. Suznih očiju žena je preklinjala jogina, „Molim te, reci mi što mogu napraviti kako bih pomogla svome mužu.” On joj je predložio da ponudi srebrnjake jednoj obližnjoj zajednici redovničke Sanghe i zatraži od njih da se mole kako bi njen suprug bio oslobođen od ponovnog rođenja kao životinja. Kontemplirajući o ovakvim pričama s pozitivnim umom i razmišljajući o prirodi uma, te o analogiji sa spavanjem, sanjanjem i buđenjem, sigurno ćemo steći duboko razumijevanje postojanja budućih života. Ovo je znanje veoma dragocjeno i pomaže nam u stjecanju velike mudrosti. Razumjet ćemo da je sreća budućih života važnija od sreće ovoga života i to iz jednostavnog razloga što su bezbrojni budući životi daleko dulji od ovog jednog kratkog ljudskog života. Ovo će nas motivirati da se pripremamo za sreću u svojim bezbrojnim budućim životima, ili da odbacivanjem svojih zabluda uložimo trud u postizanje trajnog oslobođenja od patnje.