Sjeme naših djela koje sazrijeva kada umremo vrlo je važno zato što ono određuje vrstu našeg ponovnog rođenja. Koje će točno sjeme dozrijeti pri smrti ovisi o stanju uma u kojem umremo. Ako umremo smirenog uma, to će potaknuti vrlinsko sjeme i iskusit ćemo sretno ponovno rođenje, ali ako umremo uznemirenog uma, recimo u stanju ljutnje, to će stimulirati nevrlinsko sjeme i iskusit ćemo nesretno ponovno rođenje. Ovo je slično načinu na koji noćne more izazovemo tako što se neposredno pred počinak zateknemo u uznemirenom stanju uma. Primjer sa spavanjem, sanjanjem i buđenjem nije slučajan, zato što je, kako je objašnjeno u poglavlju o ponovnom rođenju, proces spavanja, sanjanja i buđenja vrlo sličan procesu smrti, međustanja i ponovnog rođenja. 
Dok smo u međustanju, proživljavamo različite vizije koje proizlaze iz karmičkog sjemenja koje je bilo aktivirano neposredno pred smrt. Ako je aktivirano negativno sjeme, te će vizije biti poput noćnih mora, a ako je aktivirano pozitivno sjeme, bit će pretežno ugodne. I u jednom i drugom slučaju, čim karmičko sjeme potpuno sazre prisiljava nas da se ponovno rodimo u nekom od šest područja samsare. Šest područja su stvarna mjesta u kojima se možemo ponovno roditi. U postojanje ih dovodi snaga naših djela, ili karme. Postoje tri vrste djela: tjelesna djela, verbalna djela i mentalna djela. Kako su naša tjelesna i verbalna djela uvijek potaknuta našim mentalnim djelima, ili namjerama, znači da je naposljetku i ovih šest područja stvoreno našim umom. Na primjer, područje pakla je mjesto koje proizlazi kao rezultat najgorih djela, kao što su ubojstva ili izuzetna mentalna ili fizička okrutnost, a koja ovise o najzabludnijim stanjima uma. Da bismo stvorili mentalnu sliku o šest područja, možemo ih usporediti s katovima velike, stare kuće. U ovoj analogiji kuća predstavlja samsaru, ciklus okaljanog ponovnog rađanja. Kuća ima tri kata iznad i tri ispod zemlje. Zabludna osjetilna bića su poput stanara ove kuće. Ona se neprekidno sele gore-dolje po kući, ponekad živeći iznad, ponekad ispod zemlje. Prizemlje predstavlja područje ljudi. Iznad toga, na prvom je katu područje polubogova, ne-ljudskih bića  koja su stalno u ratu s bogovima. U pogledu moći i dobrostanja ona nadmašuju ljude, ali su toliko opsjednuta ljubomorom i nasiljem da su njihovi životi od male duhovne vrijednosti. Na najvišem katu žive bogovi. Niža vrsta bogova, bogovi područja želja, žive život lagode i luksuza, posvećujući svoje vrijeme uživanju i zadovoljavanju svojih želja. Iako je njihov svijet raj, a njihov životni vijek jako dug, nisu besmrtni i na koncu padaju u niža stanja. Budući da su im životi ispunjeni distrakcijama, teško nalaze motivaciju za upuštanje u duhovnu praksu. S duhovnog stanovišta ljudski je život puno smisleniji od života bogova. Iznad bogova područja želja su bogovi područja oblika i područja bez oblika. Nadvladavši osjetilne želje, bogovi područja oblika proživljavaju istančano blaženstvo meditativne apsorpcije i posjeduju tijela od svjetlosti. Nadilazeći čak i ove suptilne oblike, bogovi područja bez oblika obitavaju bez oblika u suptilnoj svijesti koja nalikuje beskrajnom prostoru. Iako su njihovi umovi najčišći i najuzvišeniji u samsari, oni nisu nadvladali neznanje samoprianjanja, koje je korijen samsare, pa tako, nakon što su eonima proživljavali blaženstvo, njihovi životi na koncu završavaju i oni se ponovno rađaju u nižim stanjima samsare. Poput ostalih bogova, oni potroše zasluge koje su stvorili u prošlosti i naprave mali ili nikakav duhovni napredak.
Tri se kata iznad zemlje zovu „sretnim područjima” zato što bića koja ih nastanjuju proživljavaju relativno ugodna iskustva, koja su prouzročena prakticiranjem vrline. Ispod zemlje su tri niža područja, koja su rezultat negativnih tjelesnih, verbalnih i mentalnih djela. Od njih je najmanje bolno područje životinja, koje je u ovoj analogiji prvi kat ispod zemlje. U ovo su područje uključeni svi sisavci osim ljudi, kao i ptice, ribe, kukci, crvi – čitavo životinjsko carstvo. Njihove umove karakterizira potpuni manjak duhovne svjesnosti, a njihove živote uglavnom strah i brutalnost. Na katu ispod žive gladni duhovi. Glavni uzroci ponovnog rođenja na ovom mjestu su pohlepa i negativne radnje motivirane škrtošću. Posljedica tih djela je izuzetno siromaštvo. Gladni duhovi pate od stalne gladi i žeđi koju ne mogu podnijeti. Njihov je svijet velika pustinja. Ako slučajno naiđu na kap vode ili mrvicu hrane, to iščezne poput fatamorgane ili se pretvori u nešto odbojno poput gnoja ili mokraće. Ove su pojavnosti takve zbog njihove negativne karme i nedostatka zasluga. Najniži kat je pakao. Tu bića proživljavaju neumoljivo mučenje. Neki su pakli sama vatra, drugi su ledeni i mračni opustošeni predjeli. Čudovišta stvorena umovima bića pakla nanose im užasne muke. Ove patnje se neumoljivo nastavljaju, tako dugo da se čini kao vječnost, ali se na koncu karma koja je uzrokovala da bića budu rođena u paklu istroši, te bića pakla umru i ponovno se rađaju drugdje u samsari. Pakao je jednostavno ono što se pojavljuje najnegativnijoj i najiskrivljenijoj vrsti uma. To nije neko vanjsko mjesto koje inače možemo vidjeti, već je poput noćne more iz koje se vrlo dugo ne budimo. Za one koji žive u paklu, patnje su područja pakla jednako stvarne kao što je nama naše sadašnje iskustvo područja ljudi. Ovo je općenita slika samsare. Mi smo zarobljeni u samsari od vremena bez početka, besmisleno lunjajući bez ikakve slobode ili kontrole, od najviših nebesa do najdubljeg pakla. Ponekad boravimo na višim katovima kao bogovi, ponekad se nalazimo u prizemlju s ljudskim ponovnim rođenjem, ali većinu vremena zarobljeni smo na podzemnim katovima kao životinje, gladni duhovi ili bića pakla, proživljavajući groznu fizičku i mentalnu patnju jako dugo vremena. Iako samsara nalikuje zatvoru, ipak postoje jedna vrata kroz koja možemo pobjeći. Ta vrata su praznina, krajnja priroda fenomena. Spoznavši prazninu, možemo pobjeći iz samsare.Uvježbavanjem u duhovnim putovima opisanim u ovoj knjizi na koncu ćemo pronaći svoj put do tih vrata, i izlazeći, otkriti da je kuća bila jednostavno iluzija, tvorevina našeg nečistog uma. Samsara nije vanjski zatvor; to je zatvor načinjen našim umom. Ona nikada neće završiti sama od sebe, već svoju samsaru možemo okončati marljivim prakticiranjem čistog duhovnog puta, uklanjajući time svoje samoprianjanje i ostale zablude. Jednom kada sami postignemo oslobođenje, ili nirvanu bit ćemo u položaju da i drugima pokažemo kako da unište njihovu mentalnu tamnicu iskorjenjivanjem njihovih zabluda.