Kad meditiramo na krajnju istinu, odnosno prazninu motivirani bodhichittom, uvježbavamo se u krajnjoj bodhichitti. Prava krajnja bodhichitta je mudrost koja izravno spoznaje prazninu motivirana bodhichittom. Zove se „krajnja bodhichitta” zato što joj je objekt krajnja istina, praznina, i zato što je jedan od glavnih putova do prosvjetljenja. Ako ne znamo smisao praznine, nema osnove za uvježbavanje u krajnjoj bodhichitti, zato što je praznina objekt krajnje bodhichitte. U čemu je razlika između praznog i praznine? U budizmu, praznina ima veliko značenje. Ona je prava priroda stvari, te veoma dubok i smislen objekt. Spoznamo li prazninu izravno, postići ćemo trajno oslobođenje od patnji ovog života i bezbrojnih budućih života; nema ničeg smislenijeg od toga. Tako je praznina veoma smislen objekt, no prazno je samo prazno – ono nema nekog posebnog smisla. Postoji prazno od inherentnog postojanja, ali nema praznine inherentnog postojanja jer samo inherentno postojanje ne postoji.
Je Tsongkhapa je rekao: Znanje o praznini je nadmoćnije od svakog drugog znanja, Učitelj koji nepogrešivo podučava prazninu je nadmoćniji od svakog drugog Učitelja, A spoznaja praznine je sama bit Buddhadharme. Ako stvarno više ne želimo proživljavati probleme i patnju, moramo spoznati prazninu, nesebstvo osoba i fenomena. Milarepin Guru Marpa Lotsawa je rekao: U istočnoj Indiju, blizu rijeke Ganges Sreo sam Poštovanog Maitripu i zahvaljujući njegovoj neizmjernoj dobroti Spoznao da stvari koje inače vidim ne postoje. Tako su sva moja iskustva problema i patnje prestala. Trebamo znati da je način na koji sebe prepoznajemo od vremena bez početka pogrešan. Mi vjerujemo da je sebstvo koje inače vidimo naše sebstvo. Ovo vjerovanje je neznanje jer sebstvo koje inače vidimo ne postoji. Sve stvari koje inače vidimo ne postoje. Ovo će detaljnije biti objašnjeno dalje u tekstu. Zbog tog neznanja razvijamo i proživljavamo raznorazne vrste pogrešne pojavnosti, te uslijed njih proživljavamo raznorazne vrste patnje i problema kao halucinacije u ovom životu i iz života u život, beskrajno. S druge strane, ako sebe prepoznamo kao puku pojavnost koja nije ništa do praznina svih fenomena, puka odsutnost fenomena koje inače opažamo, naša pogrešna pojavnost će se smanjiti i s vremenom potpuno prestati. Zatim ćemo doživjeti vrhunsku sreću nirvane ili prosvjetljenja.