Karma znači djela: djela našeg tijela, govora i uma. Ova tema je vrlo smislena. Cijeli svoj život prisiljeni smo proživljavati raznorazne patnje i probleme bez izbora zato što ne razumijemo koja djela valja odbaciti a koja djela valja prakticirati. Kad bismo imali to znanje i primijenili ga u praksi, ne bi bilo osnove za proživljavanje patnje i problema. Zakon karme je posebna instanca zakona uzroka i posljedice, prema kojem su sva naša djela tijela, govora i uma uzroci, a sva naša iskustva njihove posljedice. Zakon karme objašnjava zašto svaki pojedinac ima jedinstvenu narav, jedinstvenu tjelesnu pojavnost i jedinstvena iskustva. Sve su ovo različite posljedice bezbrojnih djela koja je svaki pojedinac počinio u prošlosti. Ne možemo naći dvije osobe koje su stvorile potpuno istu povijest djela tijekom svojih prošlih života, pa tako ne možemo naći ni dvije osobe sa identičnim stanjima svijesti, identičnim iskustvima ili identičnom tjelesnom pojavnošću. Svaka osoba ima različitu pojedinačnu karmu. Neki ljudi uživaju dobro zdravlje, dok su drugi stalno bolesni. Neke se ljude smatra vrlo lijepima, dok se druge smatra vrlo ružnima. Neki ljudi imaju vedru narav kojoj je lako udovoljiti, dok su drugi mrgodni i rijetko čemu se vesele. Neki ljudi lako razumiju značenja duhovnih učenja, dok ih drugi smatraju teškima i nerazumljivima. Svako djelo koje izvršimo ostavlja otisak, ili potencijal, na našem vrlo suptilnom umu, a iz svakog otiska na koncu proizlazi njegova posljedica. Naš je um poput polja, a vršenje djela je poput sijanja sjemena u tom polju. Vrlinska djela siju sjeme buduće sreće, a nevrlinska djela siju sjeme buduće patnje. To sjeme ostaje neaktivno u našem umu sve dok se ne sakupe uvjeti potrebni za njegovo dozrijevanje, a onda proizvede svoju posljedicu. Katkad treba proći mnogo života nakon što je izvršeno izvorno djelo dok se to dogodi. Zbog svoje smo karme, ili djela, rođeni u ovom nečistom, okaljanom svijetu i proživljavamo tolike poteškoće i probleme. Naša su djela nečista jer nam je um okaljan unutarnjim otrovom samoprianjanja. To je temeljni razlog zbog kojeg proživljavamo patnju. Patnja je stvorena našim djelima ili karmom – nije nam dodijeljena kao kazna. Patimo zato što smo sakupili mnoga nevrlinska djela u svojim prijašnjim životima. Izvor ovih nevrlinskih djela naše su zablude, poput ljutnje, vezanosti i samoprianjajućeg neznanja. Jednom kad pročistimo svoj um od samoprianjanja i svih drugih zabluda, sva će naša djela biti prirodno  čista. Kao rezultat naših čistih djela, ili čiste karme, sva će naša iskustva biti čista. Obitavat ćemo u čistom svijetu, s čistim tijelom, uživati čiste užitke i biti okruženi čistim bićima. Neće više biti ni najmanjeg tračka patnje, nečistoće ili problema. To je način da se pronađe prava sreća unutar vlastitog uma.
Za svako izvršeno djelo proživljavamo sličnu posljedicu. Ako vrtlar zasadi sjeme ljekovite biljke, niknut će ljekovita, a ne otrovna biljka, ali ako ne posadi nikakvo sjeme, neće niknuti ništa. Na sličan način, ako vršimo pozitivna djela iskusit ćemo sretne rezultate a ne nesretnost, ako vršimo negativna djela iskusit ćemo samo nesretne rezultate, a ako vršimo neutralna djela iskusit ćemo neutralne rezultate. Na primjer, ako sada proživljavamo ikakav mentalni nemir, to je zbog toga što smo u prošlosti uznemiravali umove drugih. Ako proživljavamo bolnu tjelesnu bolest to je zbog toga što smo u prošlosti drugima nanosili bol, poput one kad druge tučemo ili gađamo, namjerno propisujemo krive lijekove ili im služimo otrovnu hranu. Ako nismo stvorili karmički uzrok za obolijevanje, nemoguće nam je iskusiti patnju tjelesne bolesti, čak i ako se zateknemo usred epidemije od koje svi oko nas umiru. Na primjer, oni koji su postigli nirvanu, vrhunski trajni unutarnji mir nikada ne proživljavaju nikakvu tjelesnu ili mentalnu bol zato što su se prestali upuštati u štetna djela i zato što su pročistili sve nevrlinske potencijale koji su glavni uzroci boli. Glavni uzrok patnje neimaštine je djelo krađe. Glavni uzroci doživljaja ugnjetavanja su što smo druge gledali s visoka, tukli ih ili tražili rad od ljudi nižeg položaja, ili smo prezirali druge umjesto da smo im iskazali brižnu dobrotu. Glavni uzroci patnji odvojenosti od prijatelja i obitelji su djela poput zavođenja tuđih partnera ili namjernog otuđivanja njihovih prijatelja i ljudi koji za njih rade. Obično pretpostavljamo da se loša iskustva javljaju isključivo u ovisnosti o okolnostima ovog sadašnjeg života. S obzirom na to da većinu njih ne možemo protumačiti u tim okvirima, često osjećamo da su neobjašnjiva i nezaslužena i da na svijetu nema pravde. U stvarnosti, većina naših iskustava u ovome životu uzrokovana je djelima koja smo počinili u prošlim životima. Kroz sljedeći primjer koji je dan u budističkim spisima, možemo početi shvaćati kako naša iskustva u ovom životu proizlaze iz djela iz prethodnih života, kao i kako se tijekom vremena rezultati djela uvećavaju, baš kao što malo sjeme može izrasti u golemo drvo. Bila jednom redovnica po imenu Upala koja je prije zaređenja proživjela nezamislive strahote. Od dvoje djece koje je imala s prvim suprugom, jedno se utopilo drugo je šakal zvjerski nasmrt raskomodao. Muža joj je kasnije usmrtila otrovna zmija. Izgubivši obitelj, Upala se vratila u roditeljski dom, ali je netom nakon njenog povratka kuća do temelja izgorila. Upala se preudala i rodila dijete, no novi muž joj je bio alkoholičar. Jedne se noći toliko opio da je ubio vlastitio dijete a Upalu prisilio da jede meso mrtvog djeteta. Pobjegla je od tog ludog čovjeka u drugu zemlju, no tamo je dospjela u ruke bande lopova koji su je zarobila i natjerali da je uda za njihovog vođu. Nekoliko godina kasnije njenog su trećeg muža uhvatili i u skladu s običajima te zemlje, živu su je s njim zakopali. Međutim, lopovi su snažno željeli Upalu pa su je iskopali i prislili na život s njima. Doživjevši sve ove strašne jade i nesreće, Upala je razvila snažnu želju da pronađe oslobođenje od svake vrste postojanja u patnji, pa je tako potražila Buddhu i ispričala mu svoju priču. Buddha joj je objasnio da je u prethodnom životu bila jedna od kraljevih žena i da je bila izuzetno ljubomorna na druge kraljeve žene. Sama njena ljubomora bila je dovoljna da uzrokuje izuzetne patnje njenoga sadašnjeg života. Zatim joj je Buddha objasnio kako može pročistiti svoj um; i iskrenim je prakticiranjem njegovih učenja ona u tom životu postigla nirvanu. Promišljajući o tome kako su rezultati naših djela određeni i kako se uvećavaju, razvit ćemo snažnu odlučnost da izbjegnemo i najmanje nevrlinsko djelo,  te da gajimo čak i najneznatnije pozitivne misli i konstruktivna djela. Zatim meditiramo na ovu odluku kako bismo je učinili stalnom i stabilnom. Ako možemo stalno održavati svoju odluku i provesti ju u praksi, naša će djela tijela, govora i uma postajati sve čišća, sve dok ne nestane svake osnove za patnju. Ako ne počinimo neko djelo, ne možemo doživjeti njegovu posljedicu. U bitci, neki vojnici ginu dok drugi preživljavaju. Preživjeli nisu spašeni zato što su hrabriji od drugih, već zato što nisu stvorili nikakvo djelo koje bi u tom trenu prouzročilo njihovu smrt. Mnoštvo takvih primjera se može naći u dnevnim vijestima. Kada terorist postavi bombu u velikoj zgradi, neki ljudi poginu, dok se drugi uspiju izvući, unatoč tome što su bili u središtu eksplozije. Kada se dogodi avionska nesreća, ili vulkanska erupcija, neki ljudi poginu, dok drugi kao nekim čudom umaknu. U mnogim se nesrećama i sami preživjeli čude što su preživjeli kad su drugi, koji su bili pored njih, ubijeni. Djela živih bića nikada ne propadaju, premda može proći mnogo vremena prije nego što se iskuse njihove posljedice. Djela ne mogu jednostavno nestati i ne možemo ih predati nekome drugom i tako izbjeći svoju odgovornost. Iako su trenutne mentalne namjere koje su u prošlosti potakle naša djela prestale, potencijali koje su one stvorile u našem umu ne prestaju sve dok njihovi rezultati ne dozriju. Jedini način da se negativni potencijali unište prije nego što dozriju kao patnja jest da ih pročistimo. Na nesreću, lakše je uništiti naše pozitivne potencijale, jer ako propustimo posvetiti svoja vrlinska djela, ona mogu izgubiti svu svoju moć samo jednim trenutkom ljutnje. Naš je um poput škrinje s blagom, a naša su vrlinska djela poput dragulja. Ako ih ne zaštitimo posvetom, kad god se naljutimo je isto kao da smo pustili lopova usred svog blaga.