Jedinstvo dviju istina znači da su konvencionalne istine, poput našeg tijela, i krajnje istine, poput praznine našeg tijela, iste prirode. Kad se nama pojavi nešto kao, na primjer naše tijelo, istovremeno se pojave i tijelo i inherentno postojeće tijelo. To je dvojna pojavnost, koja je suptilna pogrešna pojavnost. Samo su Buddhe slobodni od takvih pogrešnih pojavnosti. Glavna je svrha razumijevanja i meditiranja na jedinstvo dviju istina spriječiti dvojne pojavnosti – pojavnosti inherentnog postojanja umu koji meditira na prazninu – tako omogućavajući našem umu da se rastvori u prazninu. Jednom kada budemo mogli ovo uraditi, naša će meditacija na prazninu postati vrlo moćno sredstvo za uklanjanje naših zabluda. Ako ispravno prepoznamo i negiramo inherentno postojeće tijelo, tijelo koje inače vidimo, i uz jaku koncentraciju meditiramo na puku odsutnost takvog tijela, osjetit ćemo kako se naše normalno tijelo rastvara u prazninu. Razumjet ćemo da je prava priroda našeg tijela praznina i da je naše tijelo puko očitovanje praznine. Praznina je poput neba, a naše je tijelo poput nebeskog plavetnila. Baš kao što je plavetnilo očitovanje samog neba i ne može biti razdvojeno od njega, tako je i naše plavetnilu nalik tijelo jednostavno očitovanje neba svoje praznine i ne može biti razdvojeno od njega. Ako ovo spoznamo, kada se usredotočimo na prazninu svoga tijela osjećamo da nam se sâmo tijelo rastvara u svoju krajnju prirodu. Na ovaj način možemo lako nadvladati konvencionalnu pojavnost tijela u svojim meditacijama, a naš se um prirodno miješa s prazninom. U Sutri srca Bodhisattva Avalokiteshvara kaže: „Oblik nije drugo do praznina.” To znači da konvencionalni fenomeni, poput našeg tijela, ne postoje odvojeno od svoje praznine. Kada s ovim razumijevanjem meditiramo na prazninu našeg tijela, znamo da je praznina koja se pojavljuje našem umu sama priroda našeg tijela i da osim te praznine nema tijela. Meditiranje na ovakav način znatno će oslabjeti naš samoprianjajući um. Kada bismo zaista vjerovali da su naše tijelo i njegova praznina iste prirode, naše bi samoprianjanje zasigurno postalo slabije. Iako praznine možemo dijeliti sa stanovišta njihovih osnova, pa govoriti o praznini tijela, praznini ja, i tako dalje, zapravo su sve praznine iste prirode. Ako gledamo deset boca, možemo razlučiti deset različitih prostora unutar boca, ali u stvarnosti su ti prostori jednake prirode; a ako razbijemo boce, prostori postaju nerazlučivi. Na isti način, iako možemo govoriti o praznini tijela, uma, ja, i tako dalje, u stvarnosti su one iste prirode i nerazlučive. Jedini način na koji se mogu razlučiti je putem njihovih konvencionalnih osnova. Postoje dvije glavne dobrobiti razumijevanja da su sve praznine jednake prirode: u meditacijskom će nam se sjedenju um mnogo lakše stapati s prazninom, a u meditacijskoj ćemo pauzi biti sposobni vidjeti sve pojavnosti kao jednaka očitovanja njihovih praznina. Dokle god osjećamo da postoji jaz između našeg uma i praznine – da je naš um „ovdje”, a praznina „tamo” – naš se um neće stopiti s prazninom. Znanje da su sve praznine jednake prirode pomaže zatvoriti taj jaz. U običnom životu doživljavamo mnoge različite objekte – dobre, loše, privlačne, odbojne – i naši se osjećaji prema njima razlikuju. Zbog toga što osjećamo da razlike postoje sa strane objekata, naš um je neuravnotežen i mi razvijamo vezanost prema privlačnim objektima, odbojnost prema neprivlačnim objektima i ravnodušnost prema neutralnim objektima. Veoma je teško takav neujednačen um stopiti sa prazninom. Da bismo stopili svoj um s prazninom moramo znati da su fenomeni, iako se pojavljuju u mnogim različitim vidovima, svi u biti prazni. Razlike koje vidimo samo su pojavnosti pogrešnim umovima; sa stanovišta krajnje istine, svi su fenomeni jednaki u praznini. Za kvalificiranog meditatora jednousmjereno apsorbiranog u prazninu, ne postoji razlika između proizvodnje i raspadanja, prolaznosti i trajnosti, odlaženja i dolaženja, jednine i množine – sve je jednako u praznini i svi su problemi vezanosti, ljutnje i samoprianjajućeg neznanja riješeni. U ovom iskustvu sve postaje vrlo smireno i ugodno, uravnoteženo i skladno, radosno i predivno. Nema vrućine, nema hladnoće, nema nižeg, nema višeg, nema ovdje, nema tamo, nema sebe, nema drugog, nema samsare – sve je jednako u miru praznine. Ta se spoznaja zove „joga izjednačavanja samsare i nirvane”, i detaljno je objašnjena i u Sutrama i u Tantrama. Pošto su sve praznine iste prirode, krajnja priroda uma koji meditira na prazninu je iste prirode kao i krajnja priroda njegovog objekta. Kada u početku meditiramo na prazninu, naš um i praznina pojavljuju se kao dva odvojena fenomena, ali, kada shvatimo da su sve praznine iste prirode, znat ćemo da je taj osjećaj odvojenosti jednostavno iskustvo pogrešnog uma. Zapravo su u konačnici naš um i praznina istog okusa. Ako primijenimo ovo znanje u svojim meditacijama, ono će nam pomoći da spriječimo pojavnost konvencionalne prirode našeg uma i omogućit će našem umu da se rastvori u prazninu. Stopivši svoj um sa prazninom, kada ustanemo iz meditacije doživljavat ćemo jednako sve fenomene kao očitovanja njihove praznine. Umjesto osjećaja da su privlačni, odbojni i neutralni objekti koje vidimo inherentno različiti, znat ćemo da su oni u biti iste prirode. Upravo kao što su i najslabiji i najžešći oceanski valovi jednako voda, tako su i privlačni oblici i odbojni oblici jednako očitovanja praznine. Shvaćajući ovo, naš će um postati uravnotežen i smiren. Mi ćemo prepoznavati sve konvencionalne pojavnosti kao magičnu igru uma i više nećemo snažno prianjati na njihove prividne razlike. Kada je Milarepa jednom jednu ženu poučavao o praznini, usporedio je prazninu s nebom, a konvencionalne istine s oblacima i rekao joj neka meditira o nebu. Ona je slijedila njegova uputstva s velikim uspjehom, ali je imala jedan problem – dok je meditirala o nebu praznine, sve bi joj nestalo i ona nije mogla shvatiti kako fenomeni mogu konvencionalno postojati. Rekla je Milarepi: „Lako mi je meditirati o nebu, ali teško mi je ustanoviti oblake. Molim te, nauči me kako meditirati o oblacima.” Milarepa je odgovorio: „Ako tvoja meditacija o nebu ide dobro, oblaci neće biti problem. Oblaci se jednostavno pojavljuju na nebu – proizlaze iz neba i rastvaraju se natrag u nebo. Kako ti se bude poboljšavalo iskustvo neba, prirodno ćeš shvatiti i oblake.” Na tibetanskom je riječ i za nebo i za prostor „namkha”, iako je prostor različit od neba. Postoje dvije vrste prostora, proizvedeni prostor i neproizvedeni prostor. Proizvedeni prostor je vidljivi prostor kojega možemo vidjeti unutar sobe ili na nebu. Taj prostor može postati mračan noću, a svijetao danju, a kako na ovaj način prolazi kroz promjene, on je prolazni fenomen. Karakteristično svojstvo proizvedenog prostora je to da ne zaprječuje objekte – ako u sobi ima prostora, tamo možemo bez zapreka postaviti objekte. Slično, i ptice mogu letjeti nebeskim prostorom, jer nema zapreka, ali ne mogu proletjeti kroz planinu! Stoga je jasno da proizvedenom prostoru nedostaje, odnosno da je prazan od, priječećeg kontakta. Ovaj puki nedostatak, ili prazno, od priječećeg kontakta jest neproizvedeni prostor. Zbog toga što je neproizvedeni prostor puko odsustvo priječećeg kontakta, on ne prolazi kroz trenutnu promjenu i stoga je trajan fenomen. Dok je proizvedeni prostor vidljiv i prilično lako shvatljiv, neproizvedeni prostor je puko odsustvo priječećeg kontakta i dosta je suptilniji. Međutim, jednom kada shvatimo neproizvedeni prostor bit će nam lakše shvatiti prazninu. Jedina je razlika između praznine i neproizvedenog prostora njihov objekt negacije. Objekt negacije neproizvedenog prostora je priječeći kontakt, dok je objekt negacije praznine inherentno postojanje. Zbog toga što je neproizvedeni prostor najbolja analogija za razumijevanje praznine, koristi se u Sutrama i mnogim spisima. Neproizvedeni prostor je nepotvrdni negativni fenomen – fenomen koji je spoznat umom koji puko uklanja svoj negirani objekt ne spoznavajući drugi pozitivni fenomen. Proizvedeni prostor je potvrdan, ili pozitivan, fenomen – fenomen koji je spoznat, a da um eksplicitno ne uklanja negirani objekt. Više detalja o ove dvije vrste fenomena može se naći u Novom Srcu mudrosti i Oceanu nektra.