„Davanje” u ovom kontekstu znači davati, s čistim umom željne ljubavi, svoju sreću drugima putem meditacije. Općenito govoreći, u ciklusu nečistog života, samsari, uopće nema prave sreće. Kao što je već rečeno, sreća koju mi proživljavamo kroz jelo, piće, seks i drugo, uopće nije prava sreća, već puko smanjenje prijašnjih problema ili nezadovoljstva. 
Kako meditiramo na davanje? U Vodiču kroz način života Bodhisattve Shantideva kaže: ...da bih ostvario dobrostanje svih živih bića Pretvorit ću svoje tijelo u prosvijetljeni dragulj koji ispunjava želje. Trebamo razumjeti i vjerovati kako je naše stalno obitavajuće tijelo, naše vrlo suptilno tijelo, stvarni unutarnji dragulj koji ispunjava želje: to je naša priroda Buddhe kroz koju će se ispuniti sve naše želje i želje svih drugih živih bića. Zatim mislimo: Sva živa bića žele biti sretna svo vrijeme, ali ne znaju kako to postići. Nikad ne dožive pravu sreću, zato što iz neznanja uništavaju vlastitu sreću razvijanjem zabluda kao što je ljutnja i vršenjem negativnih djela. Kako bi bilo divno kad bi sva ta bića doživjela čistu i trajnu sreću prosvjetljenja! Neka dožive tu sreću. Sad ću ja dati svoju buduću sreću prosvjetljenja svakom živom biću. Razmišljajući na ovaj način zamislimo kako iz svog stalno obitavajućeg tijela pri svom srcu emaniramo beskonačne zrake svjetla, koje su prirode naše buduće sreće prosvjetljenja. One dopru do svih živih bića u šest područja, i mi snažno vjerujemo da svako živo biće proživljava čistu i trajnu sreću prosvjetljenja. Jednousmjereno meditiramo na to uvjerenje što je dulje moguće. Trebamo uporno prakticirati ovu meditaciju sve dok spontano ne povjerujemo da su sad sva živa bića zapravo primila našu buduću sreću prosvjetljenja. Želimo li još opsežnije meditirati na davanje, možemo zamisliti da zrake svjetlosti koje emaniramo ispunjavaju sve individualne potrebe i želje svakog pojedinog živog bića. Ljudska bića dobijaju čiste okoline, čiste užitke, čista tijela i umove i smislene živote. Životinje dobijaju hranu, sigurne i tople nastambe i slobodu od toga da ih ljudi iskorištavaju za zabavu ili rad; gladni duhovi dobijaju hranu i piće, i slobodu od siromaštva; bića u vrućim paklima osvježavajuće povjetarce, a bića u hladnim paklima toplo sunce. Polubogovi dobijaju mir i zadovoljstvo, i slobodu od njihovih problema ljubomore, a bogovi dobijaju neokaljanu sreću i smislen život. Kroz uživanje ovih objekata želje, sva su živa bića potpuno zadovoljna i proživljavaju neokaljano blaženstvo prosvjetljenja. Iako se prvenstveno uvježbavamo u davanju mišlju, također se možemo, kad god za to imamo priliku, upuštati i u uzimanje i davanje na praktične načine. Na našem stupnju, ne možemo uzimati patnje drugih kroz moć svoje koncentracije, ali često možemo drugima biti od praktične pomoći. Možemo olakšavati bol onima koji su bolesni skrbeći o njima, možemo brinuti za one koji se ne mogu sami za sebe brinuti. Prihvaćanje teškoća dok pomažemo drugima također je oblik davanja.  Isto tako, možemo davati materijalnu pomoć, svoj rad, vještine, učenja Dharme ili dobre savjete. Kad sretnemo potištene ljude kojima je potrebno da ih netko razvedri, možemo im dati svoje vrijeme i ljubav. Također, možemo davati i životinjama. Spašavanje kukaca od utapanja ili nježno micanje glista s ceste su primjeri davanja neustrašivosti, ili zaštite. Čak i kad dopustimo mišu da pretura po našoj košari za smeće, a da se pri tom ne uzrujamo, može predstavljati oblik davanja. Životinje žele biti sretne baš kao i mi, i trebaju našu pomoć čak i više nego drugi ljudi. Većina ljudi već ima neku moć da sebi pomognu, ali životinje su toliko duboko obavijene neznanjem da nemaju nikakvu slobodu da poboljšaju svoju situaciju. Baš kao što je naš život važan, moramo shvatiti da su tako i životi životinja, uključujući bube, jednako važni. Zato moramo prestati ubijati bube gnječeći ih i gazeći bez pomisli na njihovu patnju ili njihov gubitak života. Životinje su se ponovno rodile u nižem stanju postojanja od ljudi, ali nikada ih ne bismo smjeli smatrati manje važnima. Buddhe i Bodhisattve imaju potpunu staloženost i jednako ljube i životinje i ljude. Na kraju meditacije na davanje, posvećujemo svoje zasluge tome da sva živa bića pronađu istinsku sreću. Možemo raditi i specifične posvete, moleći da se bolesnima vrati zdravlje, da siromašni dođu do bogatstva, da nezaposleni nađu dobre poslove, da neuspješni dođu do uspjeha, da tjeskobni nađu mir uma i tako dalje. Kroz snagu naše čiste motivacije i moć i blagoslove Buddhadharme, naše posvete zasigurno mogu pomoći, posebno ako imamo jaku karmičku vezu s ljudima za koje se molimo. Posvećivanje svojih zasluga za druge je jedan oblik davanja. Isto tako, možemo i u svakodnevnom životu mentalno prakticirati davanje. Kad god vidimo ili čitamo o ljudima koji su siromašni, bolesni, u strahu, neuspješni ili nesretni, možemo pojačati svoju željnu ljubav za njih i posvetiti svoje zasluge njihovoj sreći i slobodi od patnje.