Iz našeg rođenja također proizlaze patnje bolesti. Baš kao što vjetar i snijeg oduzimaju veličanstvenost zelenim livadama, drveću, šumama i cvijeću, tako i bolest oduzima mladenački sjaj našem tijelu, uništavajući njegovu snagu i moć naših osjetila. Ako smo inače u formi i dobrog zdravlja, kad obolimo odjednom se nismo u stanju baviti svim svojim uobičajenim tjelesnim aktivnostima. Čak i prvak u boksu koji je obično u stanju nokautirati sve svoje protivnike postaje u potpunosti bespomoćan kad ga pogodi bolest. Bolest nam oduzme sve svakodnevne užitke i uzrokuje nam neugodne osjećaje danonoćno. Kada obolimo, nalik smo ptici koja je letjela nebom i onda je odjednom pogođena. Kada je ptica pogođena, ona pada ravno na tlo kao grumen olova, a sva njena veličanstvenost i moć istog su trena uništene. Na sličan način, kad mi obolimo, iznenada postanemo nemoćni. Ukoliko smo ozbiljno bolesni možemo postati u potpunosti ovisni o drugima i izgubiti čak i sposobnost kontrole svojih tjelesnih funkcija. Ovu je promjenu teško podnijeti, osobito onima koji su se ponosili svojom neovisnošću i tjelesnim zdravljem. Kad smo bolesni, osjećamo se frustriranima jer ne možemo obavljati svoj uobičajeni posao niti završiti sve zadaće koje smo si postavili. Lako postajemo nestrpljivi sa svojom bolešću i potišteni zbog svih stvari koje ne možemo raditi. Ne možemo uživati u stvarima koje nam obično pružaju zadovoljstvo, kao što su sport, ples, piće, jedenje začinjene hrane ili društvo prijatelja. Sva ova ograničenja čine nas još jadnijima, a kao dodatak svojoj nesretnosti još moramo podnijeti i sve tjelesne boli koje bolest sa sobom nosi.
Kad smo bolesni, ne samo da moramo proživjeti sve neželjene boli same bolesti, već također moramo trpjeti razne druge vrste neželjenih stvari. Na primjer, moramo uzimati lijek koji nam je propisan, bilo da se radi o lijeku gadnog okusa, nizu injekcija, većoj operaciji ili suzdržavanju od nečega što jako volimo. Ako nas treba operirati, moramo ići u bolnicu i prihvatiti sve tamošnje uvjete. Možda ćemo morati jesti hranu koju ne volimo i po čitav dan besposleni ležati u krevetu i možemo osjećati tjeskobu zbog operacije. Možda nam liječnik ne objasni točno u čemu je problem, ni očekuje li da ćemo preživjeti.
Ako saznamo da je naša bolest neizlječiva, a nemamo nikakvog duhovnog iskustva, patit ćemo od tjeskobe, straha i žalosti. Možemo postati deprimirani i izgubiti nadu ili se možemo razljutiti na bolest, smatrajući ju neprijateljem koji nas je zlobno lišio sve naše radosti.