Prije nego li će Liriana upoznati ljepotu kristalnoga svijeta, prošla je još jednu inicijaciju, tako je barem doživljavala mirišljavi svijet eteričnih ulja .Aromaterapija. Ne samo što joj je bila ponuđena jedna nova čarolija, kroz dodir je počela prihvaćati i vlastitu tjelesnost.Tijekom odrastanja nije imala nikakvih problema u dodirivanju tuđeg tijela, bilo ono zdravo ili narušeno bolešću, međutim, u vlastitoj koži često joj je znalo biti pretijesno. Uz taj osjećaj, nije se mogla oteti dojmu kako je svi ljudi i doživljavaju samo kroz izvanjsko, tako da je duša s vremenom tijelo počela doživljavati kao zaštitni zid, pa je kao takvo bilo i tretirano.
Sve do susreta s mirišljavim eteričnim kapima. Koje li je to otkriće bilo! Svako otvaranje neke nove bočice, nudilo je i putovanje kroz svijet mašte i vizija .A tek ljudi, pridošli sa svih strana svijeta s jednim naumom, saznati nešto više o sebi. O svojoj duši, svome tijelu, jednom novom znanju. Masaže su znale podariti apsolutnu suprotnost. Ponekad su bile kao majčino milovanje, ponekad je i lagan dodir poticao ispoljavanje jake boli, ali kroz svjesni pristup i malo dublje prekopavanje po nutrini, samostalno ili uz pomoć grupe, uvijek bi se došlo do neke spoznaje, do uzroka koji je dugo godina bio zakopan kao ostavljeno blago kojemu će se duša jednoga dana obradovati.
Kada se Liriana prisjeća tog vremena, uvijek se osmjehne jednoj zanimljivoj meditaciji. Naime, voditeljica grupe zamolila je prisutne da umire svoje misli.U takvom meditativnom stanju, zatvorenih očiju, svatko od sudionika izvukao je jednu bočicu s eteričnim uljem. Obratila se pažnja na dodir dlana i bočice, kakve sve senzacije izaziva, da li stvara otpor, osjeća li se hladnoća ili možda toplina, bol ili nešto drugo. Zatim se bočica otvorila, i prinijela nosu na odmaku od nekih desetak centimetara. I opet ista pitanja. Stvara li miris osjećaj ugode ili odbojnosti, u koji dio tijela putuje miris, nosi li neku poruku?
Nakon uspostavljenog kontakta, zamoljeno je tijelo da na neki način pokaže organ koji ima nešto za reći „vlasniku“. Većina prisutnih osoba bile su žene, i kako se poslije uspostavilo, svima se obratila maternica ili srce.
Liriani se kao na hologramu pokazao mozak, trodimenzionalan, sa svih strana, a oko njega je prolazila duga u obliku znaka beskonačnosti. Kada je Liriana zapitala mozak što joj ima za poručiti, začula je riječi; sretan sam što me tvoja Duša voli! Odjednom se našla u samoj unutrašnjosti lubanje, u jakoj bijelo svjetlosti koja je isijavala van, ali je svjetlost iste jačine dolazila i izvana. Kroz svjetlost su potekli i stihovi.
Tu sam da zbrajam i dijelim
Da tugujem i da se veselim
Oduzimam i da množim
Učim i ispite položim.
Ovdje sam da spojim Dušu i tijelo
Da šaljem svjetlo plavo
I da primam svjetlo bijelo.
Tu sam da ti kažem, što tvoje tijelo voli
Što mu se ne sviđa, što ga vrijeđa
Što ga boli
I kad spavaš, ja i onda radim
U snovima, sa svjetovima drugim
Mostove ja gradim.
Tek djelić sam jedne nedjeljive cjeline
Prihvaćam mane, prihvaćam vrline.
I dok cijeli svijet uzdiže me, il' negira
Dirigent sam orkestru što neumorno svira.
U trenutku kad utiša se misao tvoja
Prepušten sam zagrljaju svih duginih boja.
Kada je poruka privedena kraju, Liriana je postala svjesna opojnog mirisa koji je do nje dopirao iz otvorene bočice. Tamjan. Eterično ulje koje potiče napredak na duhovnoj razini i uspostavlja vezu između svjesnog i nesvjesnog. Nije li upravo ova meditacija bila to, poveznica između svjesnog i nesvjesnog.
S vremena na vrijeme, kada tijelom prostruji impuls kojim poziva dušu da se malo usmjeri ka uzemljenju, Liriana kroz meditaciju razgovara s nekim od organa. Tada kroz taj organ pošalje bujicu svjetlosti svim stanicama koje čine tijelo, tim činom grli tijelo kao cjelinu kroz koju se duša izražava ne bezbroj načina.
To je i čin zahvale Cjelini.