ZVIJEZDA

 

        Dvije rajnice s nogama u zemlji, dobile su od Boga dar nad darovima: jedna da vidi Njegov lik, a druga da čuje Njegov glas. Ali kao i uvijek, dar nije bio prihvaćen onako jednostavno, kao što je bio darovan.

Ona, koja je čula glas, nije vjerovala da ga čuje, ali je vjerovala prvoj da vidi lik. Ona, pak, što je vidjela lik, opet nije vjerovala da ga zbilja vidi; no vjerovala je drugoj da čuje glas. I tako se njihovo povjerenje u milost koju su zadobile, križalo jedno s drugim, tvoreći zvijezdu od četiri zrake, zvijezdu u vrtnji, sjajnu zvijezdu.

Onda je Bog, smijući se, kazao zvijezdi:

“Moja zvijezdo, ti Moje gledanje i Moj razgovore! Hajdemo nas dvoje svijetom kud je tamno i gdje je gluho, i kud je samno, i  gdje je prazno”!

I pođoše, Bog i zvijezda.

I dvije su rajnice za njima hodile, zavideći zvijezdi.

 

 

Pojmovnik, redom:

 

Rajnice = duše visokoga podnebesja, tamo gdje ono prelazi u raj. Katkada s privremenim radnim boravkom na zemlji.

Zvijezda = djelo svjetlosti.

 

Vesna Krmpotić, DAVNOBUDUĆA SADAŠNJOST   (još neobjabljeno)