Nekada davno mati priroda donosila je čovjeku na ruke sve što je trebao. Hranu, snagu, raspolo`enje, pročišćenje, zdravlje, pjesmu. Ali to je bilo veoma davno, i u svemiru kojega današnjici nazivaju zlatnim, tvrdeći pritom da nije ni postojao.
U zlatnomu svemiru ljudi su ne samo znali da je Vrhovna Sila u njima, već da su oni sami ta Vrhovna Sila. I ne samo da su znali da su oni Vrhovna Sila, već da je sve oko njih Ona. I ne samo da su to znali, već su znali da između njih i svega oko njih teče blažen sklad, kakav postoji između istoga i naoko različnoga. I s tim znanjem mogli su što i Sila može, nepotrošivo i bezgranično.
Pa ipak, ako su tadašnjici bili Ona, Vrhovna Sila, kako to da je njihovo vrijeme prošlo? (Upitat će neki). Zar je Ona omeđena vremenom, zar je svezana za određeno svemirsko doba? Ako jest, onda nije vrhovna. (Reći će neki).
Odgovor, koji se kazuje na poneka zlatna usta, glasi: prolaznost je opća karakteristika materijalnoga svijeta, nalazio se on u vlasti bilo kojega razdoblja. Vrhovna se Sila uočava u materiji bakarnoga ili gvozdenoga svemira otprilike onako, kao što se lik vidi u iskrivljenu zrcalu, ili mjesec u namreškanoj vodi. Lik je savršen, slika je izobličena. U neiskrivljenu zrcalu, u dobu zlata, odraz je vjeran, što u prijevodu glasi: nebo je na zemlji.
Što dalje u prijevodu glasi: zlatno je doba neprolazno i savršeno, iako je različit i prolazan njegov odraz u svakoj od četiri četvrti svemirskoga kruga. Jer zlatno doba ne potpada pod tijek tvari, ono je stanje duha.
Što je zapravo zlatno doba? Ono je samoostvarenje čovjeka, bogospoznaja srca, sveprisutnost božanskosti, gdje god se i kad god se to dogodi.
Slijedeći mehanizam svemirskoga sata, kazaljke naznačuju koje je doba na snazi – doba čišćega ili mutnijega zrcalenja duha u materiji. Kad kazaljke poklope jedna drugu, zbrajajući se, sjedinjujući se, one tada otkucaju čisto zrcalenje - kada slika uzvraća vjernost liku pred njom.
Pojmovnik, redom:
Četiri svemirska razdoblja = razdoblja koja mitologije i teofilozofije Indije, Perzije, Grčke, Tibeta, Egipta, i vjerojatno naroda Hopija, Maja i Tolteka, nazivaju otkucajima materijalnoga svemira. Svaka četvrt donosi svoj karakterističan naboj, boju, način, i utjecaj – što sve zajedno ili potiče ili otežava život istine - život u skladu sa suštinom vlastitoga bića i svijeta.
Svaka četvrt, izračunalo se, traje toliko i toliko ljudskih godina - od 432.000, koliko traje gvozdeno, odnosno, crno doba, (usput budi navedeno, najkraće doba), pa do najduljega, doba istine, ili zlatnoga doba, koje traje dobrano više od milijun.
Savjet, preporuka, vježbe:
Legni, zatvori oči, opusti se. Dopusti da jedno vrijeme tišina dođe do riječi. Tišina, to znači: ni misao, ni osjećaj, ni predodžba. Poslije nekoliko minuta predoči sebi ogledalo s onu stranu čela. Ono je prašno, zamrljano. Pokušavaš se u njemu vidjeti, ali vidiš samo mutan odraz lica. Naginješ ogledalo, pokušavaš s lijeva i desna, ne vidiš. Tada uzimaš vlažnu krpu i čistiš ogledalo. To jest, skidaš nečiste naslage. Kako ga čistiš, tako oslobađaš zarobljen sjaj.
Kad je čisto, pogledaš u nj opet.
Što vidiš?
Odluči sama.
bglavac
irida
edin.kecanovic
