ČINI ŠTO HOĆEŠ

Kad je došao kraj rata za nagrađivanje nisu drugi preostali osim brata.Gargantua ga je htio postaviti za opata Seuillea, ali to se bratu nije svidjelo...brat je iskreno rekao da se ne želi gnjaviti nadziranjem redovnika.Jer-rekao je- kako bih ja mogao upravljati drugima ako ne umijem upravljati ni sobom? Ako misliš da sam činio usluge i još ću u budućnosti moći činiti, dozvoli da osnujem opatiju kakva se meni sviđa!

Gargantui se molba svidjela, dao mu je cijelo imanje Thelemu na obali Loire...

Sad ga je brat zamolio da može osnovati takav red koji će biti suprotan svim postojećima.

-Prvo ne treba graditi zidove okolo-kaže Gargantua-jer se svaka opatija diči zidovima.

-Bogme-rekao je brat-i to ne bez razloga, jer tamo gdje su naprijed i nazad zidovi tamo ima što da se iza njih sakrije: zavist, spletkarenja,intrige...Dalje, jer svuda u samostanima cijeloga svijeta pravila sve uređuju, svemu odrede granice i sve rasporede po satima, tu neće biti ni sata, niti bilo kakvog pokazivača vremena, nego će se sve raditi kad za to dođe vrijeme i mjesto. Jer-nastavio je Gargantua-najbeskorisniji je gubitak vremena mjerenje vremena, koje bi od toga dobro moglo proizaći?

Na svijetu je najveća ludost ravnati se prema kucanju sata, a ne prema čistom razumu

KAKAV JE BIO NAČIN ŽIVOTA THELEMITA

Cijelim se životom upravljalo umjesto zakonima, uredbama, propisima slobodnom voljom, trezvenim uvidom. Ustajali su kad im se svidjelo, jeli, pili, spavali, radili kad su to upravo zaželjeli, nitko ih nije smetao, nitko ih nije prisiljavao na bilo kakve aktivnosti.

                          ČINI ŠTO ŽELIŠ!

Jer čovjeka slobodnoga, dobro odgojenoga i iz dobre obitelji, koji raste u poštenom društvu, po prirodi vode nagon i uviđavnost koji ga neprestano navode na vrle djelatnosti i suzdržavaju ga od grijeha: to mu daje ljudsko dostojanstvo. međutim, ako ga zlo, nasilje i vlast slome i ponize, onda ga plemenita naklonost, koja ga je do tada navodila na vrlinu, pokreće da strese i slomi jaram sluganstva-jer uvijek težimo za zabranjenim stvarima i žudimo za onim što nam ne daju.

Takva ih sloboda pokreće na plemenito natjecanje, da nikad drugo ne čine, samo što je drugima ugodno. Ako je jedan od njih rekao:

Pijmo! Svi bi dizali bokal; Ako je drugi rekao: Igrajmo se!-koliko ih je bilo, svi su se počeli igrati. Svi su bili tako plemenito obrazovani, da ni među ženama ni muškarcima nije bilo nikoga tko ne bi znao pisati, čitati, pjevati, svirati na nekom instrumentu, poznavali su pet, šest jezika, i jednako su na svima sastavljali pjesme ili su zborili u dičnoj prozi.

Na cijelom svijetu nije bilo viteškijih, pristojnijih vitezova, spretnijih na konju, ne manje pješice, i tako su se razumjeli u baratanje oružjem da to nitko od njih nije bolje činio. I nikad se nisu vidjele gospođe pristalije,šarmantnije, veselije, spretnije,koje bi se više razumjele u vez i sve slobodne i dostojne ženske poslove.

Događalo se pak, kad bi netko po želji svojih roditelja ili iz nekog drugog razloga napustio opatiju, poveo bi sa sobom svoju dragu da bi se vjenčali; Ako su već u Thelemi živjeli u prijateljstvu i slozi, njihova se sreća samo povećavala u braku: voljeli su se do kraja života kao prvi dan braka.