Život kojeg smo odabrali, baš u ovom trenutku, kakav god da jest, ipak teče dalje kao rijeka..

Heraklit davno reče "Sve teče, ništa ne ostaje nepromjenjeno"...

Pokušamo li se samo vratiti korak unatrag, shvatit ćemo da smo pogriješili, jer, rijeka teče svojim tokom, i uranja u svoje more..

Svi počinjeni koraci, bilo greške ili uspjesi, ostaju iza nas..

Mi se samo u mislima možemo osvrtati i analizirati što bi bilo kad bi bilo i što bi mogli izmijeniti da se vraćamo unatrag..

Neke ljude prihvatimo odmah, ne razmišljajući, neke prihvatimo iz sažaljenja, jer se ne mogu sami suočiti sa vlastitom osamljenošću, koja ipak na kraju rezultira pozitivom..

Težak je put odrastanja duše.. Uglavnom, odrasta sama, i kad tu samoću pretoči u radost, onda tek može pomagati drugima da koračaju ka sebi..

U svemu su najteže dvije stvari: nepriznavanje vlastitih grešaka, i uočavanje grešaka drugih..

Treća, pogubna varijanta jest skupljanje kamenja u džepove i čekanje na povoljan trenutak, kad će Magdalena posrnuti..

Ali..

Ona je shvatila čije ruke je podižu..

Njenog Boga koji je zapravo probuđen u njoj, i koji joj je šapnuo da je sve oko nje tek vješto sačinjena predstava, ne bi li se prestala pitati za razloge postojanja i počela konačno disati punim plućima bez samookrivljavanja...

Život je film..Smrt je napuštanje kino dvorane, i udah zvijezda, kada se otvore širom vrata..

Maske su samo posuđena rekvizita..

Čak ni one nisu stvarne..

Tek spoznaja da ne postoji točka u dnevniku našeg sazrijevanja duše..

Život ide dalje..

Mi pratimo tok rijeke..

A možemo i zaplivati, ako smo iskusni plivači...