86. ZGLOB DANA

 

        Zglob dana bolno se izvija baš u najsvilenijemu vremenu: u stišaju, u sutonu, u predvečerju. Hod svjetla iščašuje se najstrašnije polako baš u vrijeme smirajno, sanovito, kad se svi zavisnici od misli spuste u kupelj milmirisnih osjećaja. Zglob dana sporo se lomi, bezglasno se iskreće, a nitko ni nasluta nema. To je vrijeme ne-događaja, vrijeme nerođenja priče, blaženo doba, koje počiva na žrtvi svjetlosti.

        Predigra je možda i ljepša od igre. Ona je kao gorsko jezero, na koje još nije pala kaplja iz oblaka. Po kojemu još nije krenuo odnekudni život mreške i vala. Sve polagano stoji, daha još nema, slutnje još nema; nitko još nema uši za priču. Sve stoji, a ukupna je budućnost već tu.

        Netko svojom žrtvom omogućuje naš san.

       

 

        POČETAK SVIJETA BAŠ NAS I NIJE MORAO SNAĆI...

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 4. (još neobjavljeno)