Zemlja iz zemlje izbija prinudno i nasilno.
Zatim zemlja zemljom hoda gordo i ponosno.
Zemlja podiže od zemlje palače, kule i hramove.
Zemlja stvara na zemlji legende, doktrine i zakone.
Zatim se zemlja zamori zemaljskim djelatnostima, pa od zemljinih vijenaca plete siluete, vizije i snove.
Potom zemaljski san sklapa vjeđe zemlji te ona spava mirnim, dubokim, vječnim snom.
Konačno, zemlja doziva zemlju, govoreći: Ja sam majčina utroba i grobnica; ostat ću majčina utroba i grobnica sve dok zvijezde ne iščeznu i dok se sunce ne pretvori u pepeo.
bglavac
edin.kecanovic
