Prema staroj indijanskoj legendi, jednog dana u šumi je izbio veliki požar. Sve su životinje od straha pobjegle na sve strane, jer je požar bio vrlo silovit. Odjednom je jaguar vidio kolibrija kako mu prolazi iznad glave, ali u suprotnom smjeru. Kolibrić je poletio prema vatri!”
“Što god se dogodilo, nije htio stati. Nekoliko trenutaka kasnije, jaguar ga je ponovno vidio kako prolazi, ovaj put u istom smjeru u kojem je jaguar hodao. Mogao je promatrati to kako dolazi i odlazi, sve dok nije odlučio pitati pticu o tome, jer se to činilo vrlo bizarnim ponašanjem.”
"Što radiš, kolibri?" upitao.
"Idem na jezero", odgovori on, "pijem vodu kljunom i bacam je na vatru da je ugasim." Jaguar se nasmijao. »Jesi li lud? Zar stvarno misliš da možeš sam ugasiti taj veliki požar svojim vrlo malim kljunom?'
'Ne', rekao je kolibri, 'znam da ne mogu. Ali šuma je moj dom. Hrani me, štiti mene i moju obitelj. Jako sam zahvalan na tome. I pomažem šumi da raste oprašujući njezino cvijeće. Ja sam dio nje i šuma je dio mene. Znam da ne mogu ugasiti vatru, ali moram odraditi svoj dio.'
U tom trenutku, šumski duhovi, koji su slušali kolibrija, bili su dirnuti ptičicom i njezinom privrženošću šumi. I nekim čudom su poslali bujičnu pljusku, koja je zaustavila veliki požar.
Bake Indijanaca povremeno bi pričale ovu priču svojim unucima, a zatim bi zaključile: "Želite li privući čuda u svoj život? Učinite svoj dio."