Dugo smo živjeli mirno i sretno tata mama i ja. A onda nam je susjeda postala teta Mica. I sve se promijenilo. Kako? Evo kako.

Teta Mica je bila najzgodnija žena ikad viđena. Duge vitke noge, duga kosa, ispupčene guze, ravan trbuh, na licu osmijeh od uha do uha, ali što je ta imala cice!!!... neopisivo i nezamislivo. Petica! Šestica, moždaJ Pa kad bi hodala stepeništem to bi se sve uzbibalo i zanjihalo poput valova na uzburkanom moru.

Svi bi smo blenuli u nju, ja i tata širom otvorenih usta dok bi mama okretala glavu samo da ne da gušta. I samo bi promrsila sebi u bradu, onako potiho, kao da i ne govori nama nego sebi, kurvetina jedna.

Nekako je izgledalo da smo svi troje, i ja i mama i tata iznenada izgubili mir.

Ja sam stalno buljila u ogledalo, tražeći cice kojih nema i sve sumnjajući u mogućnost njihovog rasta, tata se stalno vrtio po hodniku i kao slučajno zapinjao s njom u liftu, a mama je zbog svega toga bila u stalnom lovu na tatu, motreći svaki njegov korak.

Jednog dana susrela sam tetu Micu na stepeništu. Šutjela sam jer mi je mama rekla da se kurvetini ne smijem javljati ali teta Mica je prva progovorila:

-Mala, gdje ti je ostao dobar dan, popapala maca jezik?

-Mama je rekla da vam se ne smijem javljati.

-Je li? A zašto?

-Ne znam, ali vi ste meni najljepša žena na svijetu… i tati isto.

Tu se teta Mica nasmijala tako da se sve na njoj uzbibalo od guza do cica, i rekla:

-Mala, evo ti bombon, jako si slatka i ne zaboravi pozdraviti tatu.

Uh, bila sam na sedmom nebu, jer kad me nakon toga zagrlila, očešala me onim svojim bujnim i toplim poprsjem po rukama i leđima i kao da je samim tim dodirom kao čarobnim štapićem i mene obilježila… „biti će jednog dana, mala, i tebi će narasti…“

Tog istog dana za ručkom, rekla sam:

-Tata pozdravila te teta Mica.

Mama je zastala sa tečom u ruci, iskrivljenog izraza lica:

-A što sam ja tebi rekla za tu kurvetinu? Ha?

Tata je široko razvukao osmijeh, tako da su mu zasjali svi zubi u ustima:

-Ma daj! I što je još rekla?

Mama je na to skroz popizdila:

-Budeš li još s njom pričala, ubit ću Boga u tebi! Jesi me razumila!

Nastavili smo ručak u tišini. Samo dosadna kućna muha, remetila je ubrzo nastali mir i obiteljsku harmoniju.

Slijedeći dan krenuli smo zajedno u kupovinu. Na stepeništu samo se mimoišli sa tetom Micom. Ja sam spustila glavu dole ( zbog mame ) tata je bio tih i pristojan ( isto zbog mame ) a mama je ovaj put imala drukčiju primjedbu:

-Napumpana! Sva je na njoj napumpano!!

Na te iznenadne riječi ja sam se sjetila da su mi gume na biciklu odavno ispuhane i da tatu već danima molim da mi ih napumpa:

-Tata, a kada ćeš napumpati…nisam stigla izreći do kraja jer je tata izvalio ko iz topa:

-Odma bi to tata napumpao…odma…ali…ne smijem.

-Zašto tata? – bila sam iskreno iznenađena – Što te sprječava?

-Mama – tiho je odgovorio.

Mama se brzinom svjetlosti okrenula i zalijepila mu takvu šamarčinu da je tata zatetuaro a onda se plačući vratila u stan dok je tata otišao van držeći se za obraz. Mene nitko više nije gledao niti spominjao ali uopće mi nije bilo jasno, zašto bi bilo sporno napumpavanje bicikla. I sve je sličilo na već viđene scene oko „ tete Mice“, a ovaj put je zaista nitko nije spominjao. Može biti da sam ja još uvijek mala, i da svijet odraslih ne razumijem. A možda, kad mi budu narasle cice, možda ću onda razumjeti sve.

Te iste večeri, znala sam da nešto nije u redu jer je tata spavao na kauču u dnevnom boravku, sav sklupčan i sapleten s onim svojim dugim nogama a mama je mene pozvala u bračni krevet. Bilo mi je žao tate ali da budem iskrena, voljela sam spavati u njihovom ogromnom bračnom krevetu. Mazno sam prišla mami, grleći je, o onda sam počela:

-Mama, kad će meni narasti cice?

-O pa ima vremena, još si mala.

-Želim cice ko u tete Mice.

-Rekla sam ti sto puta da mi tu kurvetinu ne spominješ.Što fali mojim cicama, pogledaj ih. Solidna dvojka. Svaku majicu mogu obući, ništa ne strši i nije vulgarno.

Pogledala sam u mamine cice, i sve što sam vidjela bile su dvije suhe šljive koje su u tom ležećem položaju izgledale još jadnije nego inače. Nisam joj to mogla reći jer bi se uvrijedila ali sljedećeg dana za ručkom sam se nečega sjetila:

-Mama? A zašto tvoje cice imaju brazdice i te crtice.

-To je ćerce od trudnoće i dojenja. Mama je ponosna na njih, mama je dobila te crtice da bi ti bila zdrava i jaka.

I tu je malo stala, naglašavajući riječ po riječ, fiksirajući tatu pogledom, ali se on pravio da čita novine i da je ne čuje. Ja sam nastavila:

-Kad ja budem velika, ne želim imati te crtice, nema ih ni teta Mica, u nje je sve glatko i napeto.

-Hm, vidjet ću je kad bude noseća i kad počne dojiti, i ona će dobiti brazde i crtice.

Čim sam to izgovorila, čula sam duboki uzdah koji je dolazio iz dubine tatinih novina koje je čitao, a zatim i riječi:

-I teta Mica voli dojiti…ali odraslu djecu…

Ovaj puta mama se nekako uspjela kontrolirati, samo su joj usnice lagano zadrhtale, što je moglo znači samo jedno, ljuta je ko pas!:

-I večeras ćeš spavati na kauču a mala sa mnom.