Uhvatila sam sebe kako očima šaram preko slova imena E.Hmingveja,zelene izblijedile korice,6 odabranih dijela...

   Gavobolja nije popuštala...Tjelo me izdavalo.Modrica na koljenu i moja nespretnost.

   "Za kim zvono zvoni?"Za svakim,prije ili kasnije...

   "Zbogom oružje!"mogao je reći.Mada sam na kraju priznade da su bitke tek gotove onda kada je negdje zapisano da će biti,i da smo možda mnoge bitke dobili,ali na kraju rat je izgubljen.

   Ovako iznemogla i sa suzama koje naviru stala sam na broju 3.

Taj njegov"starac"me uvijek fascinirao.

Nikada nisam imala idola na kog bih se ugledala."Starac" bi to mogao biti.

Njegova borba,a ujedno ljubav koju gaji ka moru,podsjeti me na čovjeka u meni.Čovjeka koji se vječito bori sa životom,a opet ga tako istinski ljubi...

    Odmaram oči na zelenim izblijedilim koricama,1...2...3...4...5...6...

    Tonem u san..."Preko rijeke,pa u šumu"golim stopama kroz rosnu travu...Tamo gdje indijanac prereza sebi vrat,ne podnoseći bolne jauke svoje skvo,na porođaju.

   Sutra je novi dan.Sutra..."SUNCE SE PONOVO RAĐA!"