ZEC I ZEMLJA

 

Zec se hvalio da je najbrži na svijetu. I zbilja, nije se našla životinja, koja bi ga pretekla.

Zbog toga se zec još više uzoholio.

Reče on jednoga dana Zemlji:

"Što je s tobom!? Ti se uopće ne pomičeš"!

"Varaš se", odgovori Zemlja, "ja jurim brže od tebe. Samo što ti to ne vidiš".

"Ha, ha"! nasmija se posprdno zec. "I kornjača bi te prestigla"!

"Hoćemo li se utrkivati"? upita Zemlja.

"Hoćemo", reče zec, i nagne trčati.

Trčao je i trčao što su ga noge nosile. Kad je poslije nekoga vremena stao da vidi gdje je Zemlja, začudio se kad ju je vidio pod nogama.

"Čudno", pomisli, "nisam primijetio da je trčala".

I on se opet dade u trk, ovaj put iz petnih žila. Kad je još jednom stao, imao je što i vidjeti: Zemlja je opet bila tu, pod njegovim nogama. Sav zadihan, zec opet jurnu, tvrdoglavo uvjeren da je brži od Zemlje. No uzalud mu sva brzina i trka. Zemlja je uvijek bila tamo, gdje i on.    

Pade zec, iscrpljen, u travu. Morao je priznati da nije brži od Zemlje.

 

       (Afrička basna, preveo M. P., prepričala V. K.)

 

 

Vesna Krmpotić, BASNE, zbornik priča iz opusa MEĐU NAJLJEPŠIMA NAJLJEPŠE  širom svijeta i diljem vremena