Gledam te,u visinama plavetnim,kako oblake dodiruješ širokim krilima svojim,i puštaš vjetru da ti prolazi kroz zjenice,kroz cijelo tvoje biće, oslobođeno svih zaustavljenih letova,i bolnih,nezaboravljenih padova..I osjećaš radost, jer misliš da je oblak krajnja granica,i nebo cilj, koji trebaš dodirnuti..Ljubav,u kojoj ploviš,i san, u kojem snivaš,ništa to konačnosti nema..Šapnut ću ti nešto: Ti si stvorena za nebo iznad neba,za dodir zvijezda,sa kojih si doletjela,za savršen let, koji dodiruje sve ono nedodirljivo, što ne vidiš..Ja,utkana u tkivu vječnosti,starija od svega postojećeg,a besmrtno mlada i nestvorena,probudih se u sjećanju svojem,koje tvoje biće dotiče..Shvati,moj smaragdni zapis o tvome letu govori..O letu svih nas,koji trebamo shvatiti ljepotu naše svemogućnosti..Tek zapis,koji kroz moju dušu poteče,neka te zagrli..I dotakne tvoj neprekinuti let,da još više raširiš krila..I zaljubiš se u najsavršeniju sebe,koja čeka, da je probudiš.. ..."Daleko, kroz moj prostor, moja DUŠA, putovala je slobodno u vječnosti ciklusa svjetlosti.Čudni, nepoznati bijahu neki od planeta, veliki i ogromni,izvan najčudnijih čovjekovih snova..Ipak,pronašao sam zakon u svoj svojoj ljepoti, kako djeluje kroz njih i među njima, kao ovdje, među ljudima.. Blještala je moja duša, kroz ljepotu beskrajnosti, daleko kroz prostor,lebdio sam svojim mislima, odmarah se tamo,na planeti ljepote..Harmonija je ispunjavala čitav zrak,oblici bijahu tamo, krećući se u Redu,snažni i veličanstveni, poput zvijezda na nebu..spojeni u harmoniji, određeni u ravnoteži,simboli kosmičkog kao prema zakonu.. Mnogo zvijezda prođoh tokom svog putovanja, mnoštvo rasa ljudi na njihovim svjetovima,neki dosežući visoko, poput zvijezda jutra, neki padajući nisko u tmini noći.. Svatko i svaki od njih uspinjući se prema gore, osvajajući visine i dotičući dno, krećući vremenima, područjima sjaja, živeći kroz tamu,dobivajući svjetlost..Znaj,o, čovječe, da SVJETLOST je tvoje nasljeđe, znaj da tama je samo veo, zapečaćena u srcu tvojemu svjetlost je vječna, čekajući moment slobode, da nadvlada čekajući da rascijepa veo noći.." (Zapisi Tota Atlantiđanina) Ti si već krilima svojim veo rasparala..Pogledaj sjaj zvijezda u tami svemira, i poleti još dalje..Tamo, gdje ti ni krila više neće biti potrebna...