19. ZAŠTO VRUĆE NIJE HLADNO?

 

        “Zašto vruće nije hladno”? pitalo je dijete s Merkura svoju majku.

        “Odakle ti znaš da postoji hladno”? htjela je znati majka.

        “Slušao sam što priča dijete s Neptuna. Ono pita svoju majku zašto hladno nije vruće.”

        “I što mu majka kaže”?

        “Isto što i ti. Pita ga odakle ono zna da postoji vruće”.

        “A ono, što kaže”?

        “Isto što i ja”.

        Dijete s Merkura nije te noći moglo zaspati. Zbilja, zašto vruće nije hladno? Kakvo je hladno? I dijete s Neptuna ležalo je budno,  pokušavajući sebi predočiti što to znači kad je vruće. Naposljetku su klonuli i zaspali, umorni od silnoga napora mašte. U san im dođe dijete sa Sunca, pa im reče:

        “Znate što, odrasli su se dogovorili da nas varaju. Izmislili su  vruće i hladno, kao da su to dvije različite stvari. Ali nije tako, ja sam provjerio”.

“Nego kako je”? u isti su čas zapitali dijete Merkura i dijete Neptuna.

“Evo kako: postoje imena. Na jedno se odazivam ja, na drugo ti. Ali ja i ne moram znati tvoje ime da bih s tobom razgovarao. I ne moram znati svoje ime da bih sa sobom razgovarao. Isto tako i ti – ne moraš znati moje ime da bih ti bio prijatelj. Vruće i hladno su imena. Razumijete li”?

“Razumijemo”, rekoše u glas djeca s Merkura i Neptuna. “Ali odrasli misle da je lakše ako se to ne razumije.”

“Upravo tako”! kliknu dijete sa Sunca, i pljesnu ručicama da se san dobro zatresao. “Prema tomu, ti s Merkura možeš svoje preimenovati u hladno, a ti s Neptuna, svoje možeš nazvati vrućim. Sve je to zbog igre. Možemo se loptati s vrućim-i-hladnim, a da svakomu bude onako kako mu jest”. 

Sutradan je dijete s Merkura reklo majci:

“Baš nam je ugodno hladno. Sva je vrućina otišla na Neptun”.

               

Marko je Marku Marko po navici, ali može se zvati i Mirko.

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 5. (još neobjavljeno)