ZAŠTO VRAPCI SKAKUĆU

 

       Jednom neki vrabac namislio da postane paun. On je, naime, promatrao ponosit krok pauna, njegovu uzdignutu glavu s krunicom, i prekrasnu lepezu njegova repa.

        "I ja bi htio biti takav", reče sebi vrabac. "Pa kad budem takav, svi će dolaziti da me gledaju, i da mi se dive".

        Duboko je vrabac udahnuo i napuhnuo grudi što je više umio, uzdignuo vrat i glavu koliko se dalo, raširio svoj repić dokle se moglo, i stao hodati oponašajući gospodsku šetnju pauna. No nije dugo izdržao - umorilo ga neprirodno držanje glave i tijela. Ukočio mu se vrat, zaboljele ga noge i rep. A što je bilo od svega najbolnije, druge se ptice i zvjerke načetiše uokolo da bi se grohotom smijale vrapcu-paunu.

        Onda vrabac odustane od daljnjega oponašanja pauna.

        "Dosta sam bio paun, sad je vrijeme da opet budem vrabac", zaključi.

        I spusti glavu, skupi rep. Ali korak mu ostade skakutav - više nije znao hodati kao nekad.

 

        (Perzijska basna, prijevod D. Đ.-M., prilagodila V. K.)

 

 

Vesna Krmpotić, BASNE, zbornik priča iz opusa MEĐU NAJLJEPŠIMA NAJLJEPŠE  širom svijeta i diljem vremena