Današnji dan podsjetio me na djetinjstvo. Još snenih očiju bacila sam pogled na prazan prozor,  kroz kojeg su se nazirali sniježni krovovi grada obavijeni gustom maglom. Nema uglancanih čižmica , ni poklona. Srce mi se ispuni nekom sjetom, sjećajući se večeri uoči sv. Nikole,nekih davnih dana u djetinjstvu, kada bi u toploj kuhinji pred večer glancala svoje  od snijega još mokre čizme , ispunjena nadom da ću u njima slijedećeg dana dobiti neki maleni poklon  na dar. Cijelu bi noć pokušala ostati budna , u nadi da ću zateći Nikolu na djelu, no san bi me prevario još puno prije ponoći i ja bi zaspala , sanjajući igračke.

Te sam zime ležala u visokoj teperaturi, ubijajući se litrama vručega čaja s medom i limunom, dok bi moj kašalj noću budio sve ukućane i okolne susjede,  konkurirajući svim psima u okolici što su lajali cijelu noć na usamljne prolaznike i sve ostalo što bi šušnulo u blizini.

Noć mi se učinila duga, nikad joj kraja, a očni su mi se kapci svako malo spuštali u želji da tako i ostanu…no ja bih ih dizala, uvijek ponovo, bacajući pogled na prozor, koji je već  dobrim svojim dijelom bio  zamagljen od mog disanja.Vani je bješnjela sniježna oluja, zamela ceste i puteve, a temperatura se spustila duboko ispod nule.

Čelo mi se naboralo od misli i brige… Kako će sv. Nikola pronaći put i do moje kuće , u gradu obavijenom tamom, sa tek ponekom svjetiljkom što je jedva bacala svjetlost unaokolo. Hoće li moći gaziti duboki snijeg do mog prozora, onako star i pod teretom?

A što ako se razbolio kao i ja i leži sam u postelji?

Sama pomisao na to natjerala mi suze na oči, a pitanja su se redala jedna za drugim.

 Ima li on nekoga tko mu može skuhati toplog čaja i staviti oblog na čelo? Je li u njegovoj sobi toplo kao kod mene ili se smrzava sklupčan u krevetu, pokrit samo  oskudnom dekom? A što ako ga je sada negdje zameo snijeg, tko zna gdje, možda u šumi punoj vukova ?

Predamnom su se redale slike strašnog prizora, Navukla sam poplun do samih očiju buljeći u mrak koji me okruživao. U kaminu joč je gorela vatra, drvo je pucketalo na mahove..tišina.. koju bi povremeno prekinuo snažan fijuk vjetra….

Jedna su vrata negdje u hodniku lagano zaškripala,pojačavajući napetost i strah u meni i ja sam se pokrila preko glave, čvrsto zatvorenih očiju, bez daha….Polaki , oprezni koraci prošli su mojom sobom sve do prozora, a ja se  i dalje nisam usudila promoliti glavu i pogledati.

U strahu i iščekivanju zaspala sam.

Lagani dodir djeda probudio me ujutro, svu oznojenu, zaljepljene kose na potiljku..Još zamagljenog pogleda na kratko sam pogledala prema prozoru….Moje čizme obavijene snijegom još uvijek su stajale. Hitro sam se dignula i bosonoga potrčala….

Hladni zrak me zapuhnuo dok sam prozor otvorila, a iz snijega u čizmicama virilo je nešto okruglo , u svim bojama. Toplim rukama razgrnula sam hladan snijeg iz kojeg izroni mala lopta , veličine mojih ruku….Lice mi ozari sreća..Sv. Nikola je zdrav i živ….i nije me zaboravio……a tajna darivanja još je dugo ostala neotkrivena….