U krilu mi počiva buhtlica od 939 grama.

Buhtlica koju su dobri ljudi spasili od … ajmo ga nazvati->NETKO. Dakle , od nekog-tko ju je bez grižnje savjesti prodavao za 30 kuna na minus celzijevaca. Bila je najmanja i u košarici je od velike gužve sa svojih šestero braće i sestrica počivala ispod svih njih…

Sad je dobro. Repić od par centimetara joj strši u zrak i ona super bezbrižno zamahuje istim u snu.

Tri supersonična sata provela sam sa tri gracije plave kovrčave kose i ogromnih plavih očiju, od kojih me najmanja , koja mi seže jedva do iznad koljena – grlila kao da sam prvo i posljednje na svijetu.

Obavili smo i kreveljenje dok rezanci lete kroz nos , škakljanje , prosipanje svega što se prosipati da…,svađu , krađu keksa s radne površine i čišćenje čizmica. Znam i što Nikola govori kad ti donese dar…

Sjela sam na kavu i popila sam je ko' čovjek. Skoro u miru. Mobitel je od 60 minuta zvonio samo 10 , uspjela sam napisati izvještaj , ispuniti planer , napraviti rogove za krampusa , isposlovati čak i rep.

Smijala sam se danas pokazujući zube , vozila pod ručnom  nekih pet metara. Pojela zdrave kekse , ne zapela u gužvi ni u liftu  , pomogla ženi za blagajnom i pronašla čokoladu winter edition …-želim reći , dan je danas zaista bio lijep ; a ipak sam tu. U ovom blesavom raspoloženju.

Znaš …obećala sam si nešto. Zadala si glupi zadatak broj 3654. Ovo me podsjeća na zvjezdani nadnevak 54666678 i sedmu od devet. Samo što ja ne putujem bespućima svemira , nemam svemogući gumb za teleportiranje,moje noge nisu dugačke tri metra i ja nisam sedma od devet.

I zadala sam si taj glupi zadatak…i zatekla se da sjedim nasuprot krivog čovjeka. I danas. Da se smijem s grčem u želucu jer to nisi ti. Da me glupe žaruljice samo dodatno deprimiraju jer …krivo mjesto , krivo vrijeme,kriva osoba.

U ovih mjeseci mog besmislenog zadatka , prošla sam najgluplje faze razmišljanja , zaključaka , lekcija , karme , osjećaja … Znaš li koliko boli kad shvatiš da jedna sitnica , dio tebe nedostaje? Iako savršeno znaš da taj dio nisi čitav ti , iako znaš da sitnica ne čini cjelinu …sve pada u vodu kad srce suptilno signalizira da ovo nije ta osoba. Sve pada u vodu kad se trudiš zabraniti suzi da krene jer znaš da si u zagrljaju potpuno pogrešne osobe…i odjednom si opet izgubljena duša. Na početku početaka. Ponovo. Opet. I opet. U krajnjem bunilu mi dođe da ti naredim da mi me vratiš. Zaista nije u redu uzeti dio nekoga , nosati ga sa sobom i nikad ga više ne vratiti. Nije to ljudski. Nije ni po propisima. Nije nikako …

Nadljudski je teško čuti sva srca koja sam privremeno udomila nakon tebe i znati da sam mogla i tako. Da sam mogla i tim putem.

On je oženjen. Došao je u vrijeme kad još nije bio u paru , nakon tebe , viteže. Vratila sam mu srce nakon izvjesnog vremena znajući da nisam ustuknula pred nečim drugim – svjesna činjenice da se na silu ni patike ne vežu …

Evo ga neki dan s iskrenim zanimanjem za mene i moj svijet . Ispisuje kilometre teksta o meni nekoj koja nisam znala ostati. O sebi nekom koji je u tom braku iz inata . O sebi nekom tko me zaista volio . Ispisuje mi te lude kolone nepreglednog testa kasno u danu kad jedino o čemu sanjam jest dočepati se sna i zaboraviti na svijet… i znaš što? Bude mi žao. Ne zato što je to on. Ne zato što sam ga voljela.

Bude mi žao što nisam kao svako normalno biće koje jednostavno zaboravi , preboli. Što ti nisi konvencionalan. Zaboli me što nisam mogla imati ljubavi i onog osjećaja da sam na pravom mjestu.

Zaboli što sam željela …a nisam mogla. I sav taj trud…s veliko ništa nakraju.

Moje srce je pokvareno. Okarakteriziram ga , svjesna toga da ne radi dobro , ma sto li mu gromova – ne radi uopće!

 A onda se opet pojaviš iz neke rupe , skočiš iz paštete , nacrtaš se iz Nigdjezemske…pa gad proradi.

Ispišeš neku nesuvislu hrpu teksta trebajući me ni sam stvoritelj zaista nezna zašto , salutiraš na kiši , sjedneš do mene zarivši mi prst prethodno u treće rebro …pa opet ispočetka.

Tako mi …mozga! Da mi je ona ponuda za drugi kontinent još pri ruci – uhvatila bi let.

I koga briga čime bi to rezultiralo za koji mjesec. Karma. Karma je što te papire nisam potpisala iste sekunde. I karma je što te volim.

Molim te , nebudi stoga , retardirano govedo i …dođi. Samo dođi. Ja zaista trebam da …dođeš. Prije svega , dođeš i ne nestaneš. Makar porazbijali nekoliko servisa kao rezultat. Makar se više nikad ne pogledali. Makar stavili točku. …da bi stavili makar i točku , zaista prije trebaš skupiti hrabrosti i biti tu. Zaista glup zakon. Mrzim ler…pa te zaista molim , ajd postani konvencionalan pred blagdane i ne stresiraj me. Ljubav nije stres , pobogu. Bližim se trenu kad ću pokupovati postojeće zalihe čokolade u okolnim trgovinama i zaista…previše je.

I upamti , ako mi još netko kaže da je ljubav jednostavna , opuštajuća , neminovna i divna …,a ja mu stisnem pedagošku bez po' muke – zbog tebe je,viteže.