ZABUNA OKO MOČVARE

 

        Po površini lokve, mutne bare, poigrava svjetlost. I lokva se čini živom. Po površini močvare putuju mreške vjetra. I močvara se čini živom.

Trepet svjetla i vjetra ispisuje nadzemne poruke po koži mutljage. Te se poruke otčitavaju s poštovanjem i pobožnošću. I sve bi bilo dobro, da nema jedne zabune, koju stvaraju neoštra osjetila razbira: poštovanje se odaje lokvi i močvari!

Slično tomu, slavi se ljudski um kao tvorac vizije i otkrića. No um miruje isto onako kao što miruje troma voda. Kad ga obasja zraka intuicije, kad ga pogodi udar izravnoga uvida i svjetlosne dinamike, onda um sobom odrazi taj obasjaj, i pokupi pljesak. Neoštra osjetila ne opažaju razliku između obasjavajućega i obasjanoga.

I tako veličamo lokve i močvare kao tvorce svjetlosne i mreškaste igre sunca i vjetra.     

         

 

Pojmovnik, redom:

 

Bara, močvara = obični, lijeni um, pokret bez okomice, koplje bez šiljka; misao bez prosvjetljenja, sljepljena misao.

Nadumna oblast = intuitivni razbir, antena visoke titrajne vrijednosti, koja prenosi energiju izvora svjetlosti, to jest, duše i duha.

 

 

Dobronamjerna primjedba:

 

        Budući nam nije dano remetiti red i preskakati stepenice uvis, ne prezrimo um, nego ga prihvatimo onako kako nam je dan. A dan nam je  kao štavljena koža, po kojoj je ispisana poezija neba.

 

 

Vesna Krmpotić, DUBOKO NEDISANJE                           VJEŽBE ODVIKE OD NAVIKE  (još neobjavljeno)