-         Što su to učinili od tebe, zar su to ljudi, gdje im je srce i razum .... zavapi nesretnik ...

-         Smiri se ljubavi, sad je sve gotovo, ubrzo će me spaliti. Čuvaj djecu ... jecajući jedva čujno odgovori mu Kaja.

-         Ne, ne, nemoguče, ubit ću onu zmiju! Sav izbezumljen vikao je Emarik.

-         Smiri se, neka me spale samo da se riješim muka.

... Tišina ...

-         Nikad nikom nisam naudila ali znaj, gorjet će i ona. Optužila sam ju na mučilima.

Nesretnica se onesvjestila. Stražari su grubo izbacili Emerika iz zatvora. Očajan odluči se obračunati sa Karmelom. Putem sretne stražare gdje ju vode u zatvor.

-         Optužila me vještica ... viče Karmela ...  neka, neka, i ti ćeš gorjeti.

Slomljen stigne kući . Zagrli uplakane dječake  koji su pitali za mamu. Nije znao što da im odgovori. Plakao je sa njima. Nakon tri dana straža dođe po njega. Karmela ga optužila da je i on vještac. Osvetila se.

Nakon tjedan dana svo troje su spaljeni. Ovdje, na ovom mjestu kraj starog hrasta.

Tomo se digao, prošetao dvorištem. Nikola i Zana nisu imali snage dalje ispitivati. Čekali su da Tomo nastavi. Nije im bilo jasno koja je je veza između lomače i prolaza a i njegove turobnosti. Uvijek vedar, sad samo što ne pusti suzu. Vratio se.

-         Malo sam protegnuo noge, što ste tako tiho, pitate se odkud sve to znam. Da djeco, ja sam Teodorov potomak ... nasmješi se pa nastavi ...

Lomača je dugo plamtjela. Neki su prisustvovali iz straha, neki iz radoznalosti. Uvečer kad se sve smirilo stigla  su dva dječaka. Njihove suze gasile su ostatak žara. Odjednom prolaz se otvorio. Došao je nepoznati starac. Njegova prijaznost i utjeha osvoji ih.

-         Nebojte se djeco, brinut ću o vama. Pođimo, ovdje se više ništa ne može učiniti.

 Odveo ih je na drugu stranu.

-         Što ste se tako snuždili? Odveo ih je čarobnjak. Njih dvoje postali su čarobnjaci. Mnogo, mnogo godina kasnije moj predak, tj. Teodorov nasljednik stigao je ovamo. On je to morao, zbog prolaza. Lomača i prolaz slučajno su se poklopili. Ovo mjesto vremenom je postalo izolirano, no nije zaboravljeno. Sad  vam je jasno, ja sam čarobnjak, čuvar sa ove strane. Uskoro ćeš to Nikola zvanično biti ti iako si to odavno.

-         Zašto mi nisi to ispričao ranije, Vratio Lunu?

-         Neke stvari moraš proći, ne smiju se mijenjati. Sve je upisano u našoj knjizi života. Ima strvari koje se ne mogu riješiti tek tako, već generacijama. Lunina sudbina je preko, tako je moralo biti. Zana, tvoji roditelji na zamolbu čarobnjaka čuvali su prolaz i prihvačali došljake sa ove strane.

Tomo je nastavio.

-         Nekad davno moglo se nesmetano prolaziti iz dimenzije u dimenziju. Počeli su ratovi, nastali mnogi problemi. Tako je prolaz zatvoren. Povremeno se otvarao zbog položaja planeta i gravitacije, no to je bilo nakratko. Tko je prošao nije se mogao vratiti. Čarobnjaci su čuvali znanje o otvaranju jer su uvidjeli koliko je to loše za oba svijeta. Prenjet ću vam svo svoje znanje, pričati o svemu i čarobnoj kristalnoj kugli koja ima veliku ulogu u svemu tome. Da sam čarobnjak mora ostati tajna.

-         Tomo zašto baš ja, zašto je mene to zapalo?